Oganj.blog.hr

VATROGASNA ŠKOLA


Vatrogasnom se naukovanju u cijeloj povijesti Hrvatskog vatrogastva pridavala velika pozornost.
Izvodile su se vatrogasne vježbe, pisali obučevnici, objavljivali strukovni članci o taktici i tehnici, organizirali vatrogasni tečajevi, predavanja, zborilo o vatrogasnoj sigurnosti te javno pokazivalo vatrogasno umijeće i sposobnost.

Ipak, nakon Drugog svjetskog rata pokazala se potreba sustavnog školovanja, posebno rukovodnog osoblja i profesionalnih vatrogasaca, u jednoj, republičkoj obrazovnoj ustanovi.

Stoga je 15. travnja 1951. godine, na Trećoj glavnoj godišnjoj skupštini, tadašnjeg, Saveza dobrovoljnih vatrogasnih društava Republike Hrvatske, donijeta rezolucija kojom su utvrđene potrebe za osnutkom središnje vatrogasne škole.

Gradnja škole počela je već iste godine, da bi 10. svibnja 1957. godine, Rješenjem Izvršnog vijeća Sabora Narodne Republike Hrvatske, Vatrogasna škola počela s radom kao ustanova pod rukovodstvom Državnog sekretarijata za unutrašnje poslove.

U to vrijeme, a i dugo godina kasnije bila je jedina vatrogasna škola u ovom dijelu Europe.

Tijekom uspješnog djelovanja u školi su obrazovani profesionalni vatrogasci, dočasnici, časnici i viši časnici dobrovoljnih vatrogasnih društava, ročnici, dočasnici i časnici Hrvatske vojske, obveznici specijaliziranih postrojbi civilne zaštite, njihovi zapovjednici i članovi stožera civilne zaštite, pirotehničari za humanitarno razminiranje, osobe za upravljanje požara na brodovima, djelatnici poduzeća i javnih ustanova te drugi.

Škola se godinama razvijala, ipak stalno je trebalo poboljšavanje njenog rada, posebno u školovanju pozivnih vatrogasaca.

Kad sam 1995,. godine , kao, dugogodišnji komandant najveće vatrogasne postrojbe u Hrvatskoj, nakon nezainteresiranosti za jednu drugu, najvišu, funkciju, preporučen za drugi, jednako visoki položaj, u Ministarstvu unutarnjih poslova i predložio novi sustav školovanja vatrogasaca, već me drugi dan nadležni doministar, zaposlenicima Vatrogasne škole Ministarstva unutarnjih poslova, predstavio kao novog načelnika Vatrogasne škole, Ministarstva unutarnjih poslova-.

Održao sam uvodni govor, najavio nove zadaće, način ponašanja, odnose i potrebu, zajedničkog stvaranja novog sustava školovanja, osposobljavanja i usavršavanja budućih vatrogasaca.
Isti smo dan nastavili nastavni proces, ali i prišli izradi novih nastavnih planova i programa.

Nastavno je osoblje pokazalo visoku zainteresiranost za promjene i svako je, u svom području rada dao visoki doprinos kreiranju boljih rješenja.

Nastavni planovi koji su se do tada provodili sadržavali su oko 85 posto teorije i 15 posto praktičnog rada. Lijepo je poznavati teoriju, ali ona mora biti u funkciji prakse.

Pravi si vatrogasac ako znaš spasiti ljude, ugasiti požar, izvaditi unesrećenike iz smrskanog auta, ukloniti stablo s prometnice, uspješno djelovati kod akcidenata i odgovoriti svim drugim zadaćama vatrogasnog djelovanja.

Tome dotadašnji nastavni planovi i programi nisu bili prilagođeni. Neke su se nastavne teme održavale samo demonstracijski: ovo je motorna pila za drvo, sastoji se iz ovih dijelova, pali se ovako, svjećica je tu, skida se ovako…ali bez mogućnosti da polaznici s njom, pod nadzorom nastavnika, sruše koje drvo, prerežu ga, otpile granu.. steknu početna operativna iskustva.

O radovima na vodi, Požarnoj kući, praktičnom djelovanju kod prometnih nesreća, šumi, akcidentima opasnih tvari, vježbalištu za rad s izolacijskim aparatima, ni spomena.

Djelatnici Škole, uz sve svoje nastavne obveze, uključujući i školovanje vatrogasaca u Vukovaru (u sklopu mirne reintegracije), s velikim su zanosom, marom i stručnošću pripremili neusporedivo bolje, suvremene, Europi prispodobive, nastavne planove i programe, s više od pedeset posto praktične nastave.

Tadašnji pomoćnik ministra unutarnjih poslova, kasnije ministar, Tomislav Karamarko, dao je punu potporu novim programima, a odobrio ih je i ministar Ministarstva prosvjete i športa, Božidar Pugelnik ( inače i dobrovoljni vatrogasac).

Program je donijet 1998. godine, a prva su školovanja počela 1999.godine.
Pomoć u vježbovnom dijelu provođenja nastavnog programa, pružanjem tehničkih uvjeta, bez ikakve naknade, dali su Šumarija Zagreb, G.P: TEMPO i C.I.O.S.
Već u prvom razgovoru gospodin Petar Pripuz je s velikom simpatijom spram vatrogastva, bio u želji upoznati se i s cjelokupnim nastavnim procesom i našim potrebama za „trančiranje“ automobila. Sjećam se rečenice: Što god trebate i kad god trebate, mi ćemo vam rado, besplatno, izaći u susret.

Program je od strane inozemnih vatrogasaca ocjenjen vrlo kvalitetnim pa smo ga , ponosno, uručili i većini europskih zemalja, a nalazi se i na jednom američkom sveučilištu.

Predsjednik svjetske vatrogasne organizacije CTIF, oduševljen, namjenskim, laboratorijem za gorenje i gašenje, (jedinom takvom ne samo u Hrvatskoj),rekao da će i vatrogasci u Njemačkoj, u svojoj vatrogasnoj školi Izgraditi takav laboratorij.

Školovanje je bilo zahtjevno, kao što je zahtjevan i vatrogasni poziv. Vatrogasna je škola ( Ministarstva unutarnjih poslova , kasnije, Državne uprave za zaštitu i spašavanje) imala međunarodnu reputaciju.

Uprkos tome, Hrvatska vatrogasna zajednica, 2010. godine osnovala je svoju školu , s nazivima predmeta kakvi su u Hrvatskoj, u provedbi, napušteni 1999. godine.
U odjelima u Rijeci i Splitu nastavu provode i oni koji su glasovali za njeno osnivanje.
Od ove su godine povijesnu Vatrogasnu školu, na Ksaveru, utrpali u HVZ-ovu, uz obvezu napuštanja svojih visoko vrijednih i cijenjenih programa.
I uvjeti upisa više nisu isti.

Vatrogasni su „stručnjaci“ bez operativnog iskustva, odlučili da više nema potrebe za testiranjem funkcionalnih i motoričkih sposobnosti kandidata, a nema ni psihologijske selekcije.

Njemačka pokrajina (država) Hessen ima preko 6.250. 000 stanovnika i samo jednu državnu vatrogasnu školu za odrasle (Kassel), no mi smo „ jači“. Mi na 4.076.000 stanovnika imamo čak tri grada u kojima se obavlja školovanje vatrogasaca, od kojih su samo u Zagrebu potrebni tehnički uvjeti.
Uredi čelništva te nove škole nalaze se na posebnoj lokaciji, izvan odjela u Zagrebu, gdje se provodi nastavni proces. To ni Europa još nije vidjela, kao da ih ne zanimaju polaznici i nastava.

Za cijelo vrijeme opstojnosti i uspješnog rada dosadašnje povijesti, bivše Vatrogasne škole, navijek je, zbog osobnih interesa i ludih glava pojedinaca, bilo borbe za očuvanje digniteta.

Prvo je bilo ideja da se Vatrogasna škola stavi u nadležnost Policijske akademije, potom da se na jedinom propisnom vatrogasnom vježbalištu u Hrvatskoj, naprave garaže za skupocjena službena vozila, a jednom je ministru, iz stranke promjena „demokratski“ palo na pamet, da Školu premjesti u Policijsku akademiju, gdje pak nije, izim ureda, bilo nikakvih uvjeta za rad.
Ministar Ministarstva unutarnjih poslova, Šime Lučin, čak je i došao vidjeti Školu, kao „svoju novu rezidenciju“.

Pritom smo mu predstavili rad škole, prezentirali planove razvoja i dobili boljševistički odgovor:
„Mene to ne zanima, mene zanima za koliko ljudi vi možete smanjiti broj radnih mjesta“ ( A bilo nas je pedesetak posto u odnosu na sistematizirani broj radnih mjesta).

Toliko o boljševističkom načinu razmišljanja. Tada nisu uspjeli.

Danas je povijesna Vatrogasna škola ukinuta i transformirana, u jedan od odjela neke Državne vatrogasne škole.

Želim vjerovati da će se promjenama sustava i ta glupost ispraviti.

Najbolje mi je završiti sa starim vatrogasnim pozdravom.

Pomoz Bog.

Branko Smrekar.
U Brdovcu;12.studeni 2019.

Do danas se novi, neodgovarajući nastavni program, nije promijenio, a koliko je kvalitetan govori podatak, da je ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje, za svog sina, nakon završetka tog programa u Splitu, a prije zaposlenja u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Zadar, zamolio da ga poučimo osobitim vatrogasnim vještinama.
Istina, bilo je promjena. Nekad je u Vatrogasnoj školi MUP-a bilo sistematizirano 75 radnih mjesta, danas ih u sjedištu Državne vatrogasne škole, u Zagrebu, izim tri zaposlenice koje rade i za potrebe odjeljenja u Splitu i Rijeci , radi 11 djelatnika, od kojih samo jedan ima operativno vatrogasno iskustvo.

Kvalitetno obrazovanje je kamen ugaoni uspješnog vatrogastva.

Opetovano i dopunjeno: 10. svibnja 2023.
U Brdovcu;10.svibnja 2023.