Oganj.blog.hr

RASKINIMO OKOVE

Ponekad me neki moji prijatelji pitaju zašto se kao Hrvat, rimokatolik, naglašeno trudim oko Hrvatske pravoslavne Crkve? Zato što nju vidim kao jedan od bedema obrane od svetosavskog velikosrpskog hegemonizma Srpske pravoslavne Crkve, koja više od stoljeća pokušava utrnuti Hrvatsko nacionalno biće.

Proces podnipoštavanja Hrvatskog roda je sveobuhvatan i kontinuiran .

Nedavno, 15. rujna 2022. godine poglavar Srpske pravoslavne crkve Porfirije je, na otvorenju dijela autoceste između Beograda i Banja Luke, rekao
:
Svi znamo da su se kroz povijest granice država i mjesta obitavanja našeg naroda mijenjale, a nismo sigurni da se u povijesti u kojoj je sve relativno neće mijenjati i ubuduće.

Samo naivni i zlonamjerni mogu smatrati da se ta prijetnja ne odnosi i na Republiku Hrvatsku.

Kao što je znano, Porfirije Perić, osoba usiljenog, prigodnog , društvenog osmjeha, od 2014. godine mitropolit Zagrebačko – Ljubljanske mitropolije, velikosrbin kojem su pri srcu četničke pjesme, otprilike dvije godine organizirao je redovite sastanke intelektualaca različitih profila, koji su u prostorijama Pravoslavne gimnazije na zagrebačkom Svetom duhu, raspravljali o društvenim, etičkim i političkim temama.
Većina pozivanih na ¨“Porfirijeve kružoke“ pripada lijevo-liberalnom miljeu u Hrvatskoj, a mnogi od njih, možda i većina, nisu religiozni. Unatoč tome, pozivani su kako bi govorili o problemima suvremene Hrvatske.

Bilo bi nekorektno reći da su svi bili kroatofobi ili srbofili, ali mi se čini da nacionalnog osjećaja imali nisu.

Ne očekujem da će itko od tih Porfirijevih prijatelja nešto reći spram velikosrpskih bolesnih ambicija.

Pitanje pravoslavlja u Hrvatskoj nije riješeno.

Srpska pravoslavna crkva nije pravoslavna crkva Srba, nego pravoslavna crkva Srbije, dok je Hrvatska pravoslavna crkva, pravoslavna crkva Hrvatske.

Rješenje ne vidim u jednoj prostoriji, jednom svećeniku i nekoliko pravoslavnih vjernika, unas neregistrirane, od autokefalnih crkvi nepriznate, Europske pravoslavne crkve u Hrvatskoj - Hrvatske pravoslavne crkve, koju, po nagovoru pojedinaca, financiraju naši domoljubi u iseljeništvu, već u živoj, registriranoj, autokefalnoj Hrvatskoj pravoslavnoj Crkvi.

Podržavam Udrugu Hrvatskih Branitelja Pravoslavne Vjere, u njenoj nakani uređenja Hrvatskog pravoslavlja, što podrazumijeva i dokidanje ništetnog, za Hrvatsku štetnog, ugovora iz 2002. godine, između Račana i Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj.

Njihove aktivnosti po vjerskom pitanju, uz visoki autoritet predsjednika Udruge, Hrvatskog branitelja – dragovoljca Domovinskog rata, pukovnika HV, u miru, Ratka Despot, razlog su što se u Udrugu učlanjuju i brojni Hrvatski branitelji rimokatoličke vjere.

Opasnost od djelovanja Srpske pravoslavne Crkve, najstarije i najutjecajnije političke organizacije srpskog naroda, koja provodi etnofiletizam, odričući se Carstva Božjeg, u korist velikosrpskih stremljenja stvaranja „Srpskog sveta“, je prevelika da joj se ne odupru i svi pravoslavci, bez obzira na svoju etničku pripadnost i braniteljski status, koji vole ili barem poštuju Hrvatsku kao svoju Domovinu.

Ustav je uredio pitanje vjerskih zajednica, želim vjerovati da će ga konačno riješiti i naša vlast.

Vjera je bogoslovna krepost po kojoj vjerujemo u Boga. Bog je istina, Bog je ljubav.

Svi sukobi između religija proistječu zbog pomanjkanja vjere u Boga.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 20. rujna 2020.

DOK BUDEMO IMALI DOMAĆIH IZDAJICAH, DOTLE ĆEMO IMATI TUDJINACAH GOSPODARAH. IZDAJICA ĆEMO IMATI DOK SE NAROD NE OSVESTI.“. Ante Starčević

Rado se sjećamo dojmljivih događaja i ljudi naše povijesti, velikih junaka, ali i mučenika koji su i svoje živote dali za našu domovinu, podržavamo sva istraživanje koji imaju za cilj osvjetljenje istine i dokidanje svih laži o našoj teškoj, ali svijetloj povijesti, bez obzira na vrijeme i aktere blaćenja istine.

S pijetetom obilježavamo komemoracije teških stradavanja našeg roda, tugujemo i palimo svijeće na spomen obilježjima i grobljima stradalih žrtava Domovinskog rata, idemo na Svete mise zadušnice, svakodnevno molimo za spokoj njihovih duša i pronalaženje nestalih branitelja i civila.

Sudjelujemo na promocijama i širimo spoznaje o brojnim publikacijama o našim velikanima i velikim bitkama u cijeloj povijesti, a posebno Domovinskom ratu.
S velikim ponosom, radošću i ushićenošću slavimo sve naše pobjede.

Uz navedeno, u našem se narodu sve više iskazuje nepovjerenje prema svim političkim elitama, i vladajućim i oporbenim. Razlog tome su sve slabiji uvjeti življenja našeg naroda, loše politike, brojne krađe, jalov pristup njihovom otkrivanju i sankcioniranju, neodgovornost čimbenika svih razina vlasti, zatajenja javnosti svih meritornih informacija, unas i u svijetu, pogotovo događaja velikih prosvjeda diljem svijeta, preusmjeravanje pozornosti na pojedinačne tragedije i marginalne činjenice, jačanje „kulta ličnosti“ i preuveličavanja zasluga vladajućih struktura, bez obzira na njihovu provenijenciju, bježanje od istine, skrivanje stanja nacije i njezine perspektive te nepodnošljiva ravnodušnost naše svjetovne i crkvene vlasti na sve agresivniji etnofiletizam (vjerski nacionalizam) Srpske pravoslavne Crkve, u cilju bolesne ideje „Srpskog Sveta“.

Sve negativnosti stvaraju u narodu osjećaj prevarenosti, razočaranja, žalosti, otpora i želje za promjenama, ali se one, izim neuspješnih prosvjednih skupova, manifestiraju samo putem poruka : treba smijeniti premijera, treba smijeniti vladu, treba smijeniti ovog , treba smijeniti onog, treba učiniti ovo treba učiniti ono, ali nitko od razočaranih građana i aspiranata za vlast, ne predlaže nikakvo suvislo rješenje za izlaženje iz gliba, u koji su nas dovele sve dosadašnje vlasti.
Posebno su glasni globalistički poslušnici i mentalni slijednici propalog režima, koji kao svoju najveću, često i jedinu „vrednotu“ nude socijalističke simbole i povratak kulta „druga Tita“ .

Bez obzira na kriptokomuniste, kojih ima u većini parlamentarnih stranaka, interesne domoljube i osobe kojima je domoljublje samo ukras, običaj ili osobna promocija,
HRVATSKA IMA SJAJAN DOMOLJUBNI POTENCIJAL.

Ipak Hrvatski domoljubni potencijal sam po sebi nije dostatan. Domoljubnu energiju potrebito je transformirati u radikalne procese stvaranja države istine, pravde i ljubavi prema bližnjem, Bogu i domovini, Hrvatskoj.

Vrijeme je pokazalo da svi dosadašnji vladajući nisu podobna pokretačka snaga, spiritus movens, za bilo kakve osjetne promjene za izvlačenje iz dugotrajne krize.

Uzdam se jedino u politički i na svaki drugi način nekompromitirane, časne, osvjedočeno sposobne stručnjake, iz zemlje i iseljeništva, domoljube kojima osobni interesi neće zasjeniti Hrvatsku.

Tako nam Bog pomogao.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 17 rujna 2022

INTERESNI DOMOLJUBI
S posebnim pijetetom odlazim na komemoracije komunističko prosrpskih zločina nakon završetka Drugog svjetskog rata i isto tako i mjesta komemoracija žrtava zločina koje su u obrambenom, nametnutom, pobjedničkom, Domovinskom ratu, učinili srbi velikosrpske ideologije i njihovi podanici: Bleiburg, Macelj, Jazovka, Prigorje, Bačin, Vukovar, Škabrnja…

Dolaze sudionici, rođaci, domoljubi svih generacija, ali i bivši Kosovci, udbaši, ratni profiteri…koji posebno naglašavaju svoju privrženost domovini. Poneki i naglašeno veličaju svoju domoljubnost.

Na jamu Jazovka „veliki domoljubi“ ne dolaze u procesiji, po Križnom putu. kao svi drugi, već autima tik do jame, sjedaju u prvi red i, veličajući sebe daju „antologijske“ izjave te autima hitro zginu na „zasluženi“ objed. Mene takvi izdašno plaćeni ljudi, ne mogu impresionirati.
Nezadovoljni smo što etničke manjine imaju veća prava od većinskog naroda, ali manje primjećujemo da i na Svetim misama zadušnicama, kao i za blagdana, postoje vjernici prvog reda. Elita sjedi u rezerviranim prvim redovima, njih se pozdravlja, pruža ruka mira, a brojni se od tih vjernika prvog reda ne ponašaju po kršćanskim načelima, pače poneki završavaju i u zatvoru.

Tim anomalijama treba dodati naše, mahom „stranačke“ branitelje koji su nakon pobjede krenuli stranputicama: imaju visoke porezne dugove,ishoduju njihove oproste, dobivaju nekriterijalne kredite, nečasnim radnjama stječu enormnu imovinu, nezakonite položaje za sebe i svoje bližnje…

U cijelosti podržavam sva istraživanja o našoj povijesti i dokidanje svih brojnih komunističkih, srpskih hegemonijskih, protuhrvatskih laži te svekoliko publiciranje istine , koje, često uz financijsku pomoć domoljubnog iseljeništva, ostvaruju naši vrijedni povjesničari i drugi upućeni marljivi znalci.
No sama spoznaja istine nije dostatna.
Moramo je usmjeriti u stvaranje političkog sustava koji će anulirati većinu društvenih zala.
To dosadašnje političke „elite“, lijeve , desne, srednje, vazda priljepne, radikalne, anemične, bezdušne, mahom sebeljubne, nisu kadre učiniti.

Iz tog razloga razočarani ljudi često očajavaju: Treba smijeniti Vladu, treba smijeniti njena predsjednika, treba smijeniti ovog, treba smijeniti onog, ali, ne vide tko bi to bio bolji .

Potrebni su nam drugačiji, osvjedočeno sposobniji, pošteniji, ljudi koji interese naroda neće podrediti osobnim probitcima, koji će si, spram naroda, smanjiti bezobrazno visoke povlastice te spriječiti, pretežito tuđa, sredstva javnog informiranja u podrivanju Hrvatskog nacionalnog bića.

Posebnu ulogu u spašavanju Hrvatske trebalo bi imati naše iseljeništvo. Bez izseljene Hrvatske, domovina će bezpovratno izgubiti dušu.

Držim da je naše iseljeništvo u Domovinskom ratu bilo jedan od kamena ugaonih pobjede , a da za taj veliki doprinos nije dobilo odgovarajući značaj i zahvalu. Štoviše, cijelo vrijeme, vlasti iseljeništvo alijeniraju.

Došlo je vrijeme preokreta, ali ne na način da iseljeništvo bude samo objekt, izvor financiranja, već putem svojih osvjedočenih stručnjaka iz raznih područja, zajedno s našim nekontaminiranim kolegama, subjekt, aktivni sudionik u stvaranju novog sustava i vođenja države, na dobrobit Hrvatskog naroda.

Vjerujem da će svi ljudi dobre volje, a posebno osvjedočeni domoljubi, Hrvatski branitelji koji u ovakvom za narod neprihvatljivom sustavu nemaju posebnih osobnih interesa, opet pokazati ljubav prema domovini.

Neki razmišljaju da je za željene promjene potrebito puno novaca, a ja mislim da nam treba više Boga, pameti, vjere, ljubavi i svjesnosti da sami odlučujemo o svojoj sudbini.

Do njihova ustrojavanja i cjelovite priprave za preuzimanje odgovornosti služenja narodu, izvanredni izbori ne bi bili ključ rješenja.

Povijest je pokazala da današnja oporba, koja je već imala prigodu vladanja, nije dostojna preuzimanja vlasti.

Tako nam Bog pomogao.
Branko Smrekar
U Brdovcu,4.rujna 2022

KUPUJMO HRVATSKO

„Hrvatska gospodarska komora i u ovoj godini nastavlja sa najvećom nacionalnom akcijom "Kupujmo hrvatsko". Split, Varaždin, Karlovac i Zagreb ugostit će klasičan oblik akcije, dok će se specijalizirani projekt "Kupujmo hrvatsko - hrvatski proizvod za hrvatski turizam" održati krajem godine u Istri. Dođite na akcije! Kupujte hrvatsko i čuvajte radna mjesta!“
Vrlo pohvalno, domoljubno, ali pitam zašto nitko od autora dobre ideje nije bio u našim trgovačkim centrima i običnim dućanima, gdje se voće i povrće najviše prodaju, i primijetio da je u njima, bez posebnog truda, nije odmah moguće, uočiti koje je voće i povrće Hrvatski proizvod.

Još 19. kolovoza 2020. napisah tekst o to problematici:
VIŠE HRVATSKE

U ono doba glasah protiv ulaska Hrvatske u Europsku Uniju.
Tada nisam znao da nas Europa toliko voli.
Sada znam. Ovaj tjedan dobih dokaz na policama voća u jednom „našem“ velikom trgovačkom centru. Breskve iz Španjolske, marelice iz Španjolske, kruške iz Italije, grožđe iz Bosne i Hercegovine
…
Hrvatska u državnom vlasništvu ima preko 890. 200 hektara zemljišta. Bilo bi mi dragocjeno da nam partijaši, dviju brojno najvećih stranaka, objasne gdje je država kupila tu zemlju ili je pak ona, „slučajno“, nekom, negda, opljačkana.

Smatram da Hrvatsku „državnu zemlju“ treba vratiti vlasnicima, od koje je oteta, a za preostalu omogućiti povoljnu, kreditnu kupnju ili je darovati našem seljaku, koji ju želi obrađivati.

Time će se značajno poboljšati demografsko stanje i stvoriti uvjeti za povratak iseljenih Hrvata, koji su bili prisiljenih otići iz, dosad, neuređene države.
Državnim poticajem treba pomoći u stvaranju kvalitetnih uvjeta skladištenja, obrade poljoprivrednih proizvoda i razvoja prehrambene i mesne industrije, na mjestima gdje je sirovinska baza i proizvedena te omogućiti brzu i kvalitetnu distribuciju diljem Hrvatske i šire.

-Ulazni troškovi našem seljaku ne smiju biti veći od onih koje imaju seljaci zemalja, iz kojih uvozimo. -Treba poticati Bio i Eko proizvodnju, kao i opremanje tehnikom za suvremenu poljoprivrednu proizvodnju.
-Potrebno je i snažno poticati znanstveni rad i obrazovanje na području poljoprivrede.

-Zabraniti uvoz voća, povrća, mesa i prehrambenih proizvoda, koji ne zadovoljavaju, propisanom kvalitetom, a kojih se druge Zemlje rješavaju.
Hrvatska ne smije biti depo proizvoda koje druge države bacaju. Ona mora štititi zdravlje i život svojih građana.

U trgovinama svi artikli moraju imati, vidljivo, označeno podrijetlo, a ne da, u kupovinu, sa sobom nosim povećalo i u svrhu informacije, molim prodavačicu da u skladištu, na škatulji, pogleda čije je podrijetlo artikla
.
Bezsramne su vlasti kojima uvozni lobi vodi politiku države, spram naših seljaka.

Pročitah da Češka, kako bi zaštitili svoju poljoprivrednu industriju, želi uvesti zakon kojim bi 85% namirnica u svojim trgovinama dolazilo od domaćih proizvođača.

I još jedna naša sramota. Ne zaboravimo, u lipnju 2023.godine ističe desetogodišnji moratorij na prodaju državne i privatne poljoprivredne zemlje stranim državljanima i stranim pravnim subjektima, koji smo isposlovali na temelju sporazuma o pridruživanju EU, 2011. godine.

Ako na naša područja dođu stranci, Hrvati bi se mogli još više iseljavati. Samo nam to još treba.

Tamo gdje na našoj zemlji nema Hrvata, nema ni Hrvatske.
Bosna nam je u tome, na svoj način, najtužniji primjer.

Tužno je i današnje stanje glede poljoprivrede:
-U državnom je vlasništvu trećina poljoprivrednog zemljišta.
-Obrađuje se 40 % poljoprivrednog tla.
-u Zemlji navodnjavamo samo 2,2 % poljoprivredne zemlje.
- Samo je 2 % obradivih površina u ekološkim proizvodnim uvjetima.
-Hrvatska u koncesiji ima 57 763 hektara najboljeg zemljišta , od čega, samo Fortenova preko 32 000 hektara.

-Poticaji za proizvodnju su okuženi kriminalom.

Naravno da uz gospodarski razvoj našeg sela svakom njegovom stanovniku mora biti omogućeno ispunjavanje i drugih potreba: kulture, športa, rekreacije, kvalitetne zdravstvene zaštite, dostupnog školstva, opskrbe i drugo.

I dok se vlast i oporba, formalno, ne znam od čega, odmaraju, a narod strepi od svakojakih zala, u našim se trgovačkim centrima ništa nije promijenilo.

Pokušao sam danas, malo osvježiti izgled police u navedenom trgovačkom centru.
Na ipak jedno, pronađeno voće iz Hrvatske, jabuke, postavio sam Hrvatsku zastavicu.
Ljepše izgleda. Dao Bog da to bude praksa.
Više zastavica , više Hrvatske.

Nakon dvije godine u trgovinama se ništa promijenilo nje. Ovaj sam mjesec, uz puno prebiranja i okretanju vreća, jedva pročitao da je krumpir iz Francuske.

Naši današnji državni dužnosnici, koji će s nama „morati podnijeti dio krize“, često se hvale da osobno kupuju špeceraj. Žao mi je što ih ne smeta neprimjereno označavanje voća i povrća proizvedeno u Hrvatskoj.
Kupujmo hrvatsko, ali za tu hvale vrijednu akciju treba stvoriti uvjete.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 3. rujna 2022