KUPUJMO HRVATSKO
„Hrvatska gospodarska komora i u ovoj godini nastavlja sa najvećom nacionalnom akcijom "Kupujmo hrvatsko". Split, Varaždin, Karlovac i Zagreb ugostit će klasičan oblik akcije, dok će se specijalizirani projekt "Kupujmo hrvatsko - hrvatski proizvod za hrvatski turizam" održati krajem godine u Istri. Dođite na akcije! Kupujte hrvatsko i čuvajte radna mjesta!“
Vrlo pohvalno, domoljubno, ali pitam zašto nitko od autora dobre ideje nije bio u našim trgovačkim centrima i običnim dućanima, gdje se voće i povrće najviše prodaju, i primijetio da je u njima, bez posebnog truda, nije odmah moguće, uočiti koje je voće i povrće Hrvatski proizvod.
Još 19. kolovoza 2020. napisah tekst o to problematici:
VIŠE HRVATSKE
U ono doba glasah protiv ulaska Hrvatske u Europsku Uniju.
Tada nisam znao da nas Europa toliko voli.
Sada znam. Ovaj tjedan dobih dokaz na policama voća u jednom „našem“ velikom trgovačkom centru. Breskve iz Španjolske, marelice iz Španjolske, kruške iz Italije, grožđe iz Bosne i Hercegovine
…
Hrvatska u državnom vlasništvu ima preko 890. 200 hektara zemljišta. Bilo bi mi dragocjeno da nam partijaši, dviju brojno najvećih stranaka, objasne gdje je država kupila tu zemlju ili je pak ona, „slučajno“, nekom, negda, opljačkana.
Smatram da Hrvatsku „državnu zemlju“ treba vratiti vlasnicima, od koje je oteta, a za preostalu omogućiti povoljnu, kreditnu kupnju ili je darovati našem seljaku, koji ju želi obrađivati.
Time će se značajno poboljšati demografsko stanje i stvoriti uvjeti za povratak iseljenih Hrvata, koji su bili prisiljenih otići iz, dosad, neuređene države.
Državnim poticajem treba pomoći u stvaranju kvalitetnih uvjeta skladištenja, obrade poljoprivrednih proizvoda i razvoja prehrambene i mesne industrije, na mjestima gdje je sirovinska baza i proizvedena te omogućiti brzu i kvalitetnu distribuciju diljem Hrvatske i šire.
-Ulazni troškovi našem seljaku ne smiju biti veći od onih koje imaju seljaci zemalja, iz kojih uvozimo. -Treba poticati Bio i Eko proizvodnju, kao i opremanje tehnikom za suvremenu poljoprivrednu proizvodnju.
-Potrebno je i snažno poticati znanstveni rad i obrazovanje na području poljoprivrede.
-Zabraniti uvoz voća, povrća, mesa i prehrambenih proizvoda, koji ne zadovoljavaju, propisanom kvalitetom, a kojih se druge Zemlje rješavaju.
Hrvatska ne smije biti depo proizvoda koje druge države bacaju. Ona mora štititi zdravlje i život svojih građana.
U trgovinama svi artikli moraju imati, vidljivo, označeno podrijetlo, a ne da, u kupovinu, sa sobom nosim povećalo i u svrhu informacije, molim prodavačicu da u skladištu, na škatulji, pogleda čije je podrijetlo artikla
.
Bezsramne su vlasti kojima uvozni lobi vodi politiku države, spram naših seljaka.
Pročitah da Češka, kako bi zaštitili svoju poljoprivrednu industriju, želi uvesti zakon kojim bi 85% namirnica u svojim trgovinama dolazilo od domaćih proizvođača.
I još jedna naša sramota. Ne zaboravimo, u lipnju 2023.godine ističe desetogodišnji moratorij na prodaju državne i privatne poljoprivredne zemlje stranim državljanima i stranim pravnim subjektima, koji smo isposlovali na temelju sporazuma o pridruživanju EU, 2011. godine.
Ako na naša područja dođu stranci, Hrvati bi se mogli još više iseljavati. Samo nam to još treba.
Tamo gdje na našoj zemlji nema Hrvata, nema ni Hrvatske.
Bosna nam je u tome, na svoj način, najtužniji primjer.
Tužno je i današnje stanje glede poljoprivrede:
-U državnom je vlasništvu trećina poljoprivrednog zemljišta.
-Obrađuje se 40 % poljoprivrednog tla.
-u Zemlji navodnjavamo samo 2,2 % poljoprivredne zemlje.
- Samo je 2 % obradivih površina u ekološkim proizvodnim uvjetima.
-Hrvatska u koncesiji ima 57 763 hektara najboljeg zemljišta , od čega, samo Fortenova preko 32 000 hektara.
-Poticaji za proizvodnju su okuženi kriminalom.
Naravno da uz gospodarski razvoj našeg sela svakom njegovom stanovniku mora biti omogućeno ispunjavanje i drugih potreba: kulture, športa, rekreacije, kvalitetne zdravstvene zaštite, dostupnog školstva, opskrbe i drugo.
I dok se vlast i oporba, formalno, ne znam od čega, odmaraju, a narod strepi od svakojakih zala, u našim se trgovačkim centrima ništa nije promijenilo.
Pokušao sam danas, malo osvježiti izgled police u navedenom trgovačkom centru.
Na ipak jedno, pronađeno voće iz Hrvatske, jabuke, postavio sam Hrvatsku zastavicu.
Ljepše izgleda. Dao Bog da to bude praksa.
Više zastavica , više Hrvatske.
Nakon dvije godine u trgovinama se ništa promijenilo nje. Ovaj sam mjesec, uz puno prebiranja i okretanju vreća, jedva pročitao da je krumpir iz Francuske.
Naši današnji državni dužnosnici, koji će s nama „morati podnijeti dio krize“, često se hvale da osobno kupuju špeceraj. Žao mi je što ih ne smeta neprimjereno označavanje voća i povrća proizvedeno u Hrvatskoj.
Kupujmo hrvatsko, ali za tu hvale vrijednu akciju treba stvoriti uvjete.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 3. rujna 2022
Post je objavljen 03.09.2022. u 15:02 sati.