Oganj.blog.hr

MACELJ I POPRATNA PROMIŠLJANJA

Povodom 77. obljetnice Maceljske tragedije i žrtava Hrvatskog Križnog puta, jučer 5. lipnja 2022 , pred Crkvom Muke Isusove u Macelju, održana je pobožnost Svetog Križnog puta, a potom koncelebrirana Sveta misa, koju je predvodio Mons. dr. Ivan Šaško, pomoćni biskup Zagrebački.

U svojoj homiliji biskup Šaško je naglasio potrebu isticanja istine o svim zlima koji su učinjeni za vrijeme komunizma, dodao bih i poslije njegovog formalnog prestanka.
Kao što je znano, u grobnici u Macelju pokopano je 1247, od Titovih partizana, krvoločno ubijenih žrtva, a nažalost toj se istini od svih naših vlasti pristupalo previše diskretno, tajnovito i interesno samozatajno.

O žrtvama stratišta, klaonici nevinih žrtava, Macelj, koji u svojim šumovitim njedrima krije oko 130 grobnih lokaliteta s oko 12.000 poubijanih nenaoružanih vojnika i civila, med kojima, na mjestima Lepa Bukva, poimence i 11 svećenika i redovnika te 10 franjevačkih redovnika, doznao sam u susretima s, neposrednim očevidcem i sudionikom tih strašnih zločina, Franom Živičnjak, pitomcem
Domovinske zastavničke škole u Zagrebu, a od 7. studenog 1944.godine djelatni pripadnik Hrvatskih oružanih snaga, kojeg je od sigurne smrti spasio partizanski vodnik i djelatnik Vojne OZN-e Mladen Šafranko, kasniji izvor brojnih informacija o tim tragičnim događajima.

Do 1990. godine o zločinima se šutjelo. Od tada se o Maceljskim žrtvama počelo zboriti i pisati, a sve je bilo okrunjeno prvim služenjem Svete mise u Macelju, koju je, u nazočnosti desetak tisuća vjernika predvodio kardinal Franjo Kuharić.

Čast poznavanja s gospodinom Živičnjak ukazao mi je prijatelj Ferdinand Lulić, zamjenik predsjednika Društva političkih zatvorenika - žrtava komunizma, od !945 -1952. uznik KPD Stara Gradiška, zloglasne zatvorske ustanove u Staroj Gradiški, poznatoj kao mučilište i gubilište Hrvatskih političkih osuđenika.

Iz, posvetom mi darovane, knjige gospodina Živičnjak:
„U VJEČNI SPOMEN na Hrvatske vojnike, svećenike, franjevce i sve Hrvatske mučenike, pobijene u svibnju i lipnju 1945. godine na prostorima Maceljske šume kod Krapine i logorima u Mirkovcu kraj Svetog Križa Začretje i Oroslavlju“, koju je 1998.godine izdala Udruga Macelj 1945.naročito me se dojmio njegov oproštaj od žrtava:
„Dragi prijatelji i hrvatski mučenici!
To je sve što sam mogao i znao napisati o vašoj mučeničkoj smrti, da ta istina ostane zauvijek kao opomena za naše sadašnje i buduće hrvatske naraštaje, da se takav okrutni zloćin ne bi nikada više ponovio u našoj napaćenoj Domovini.
Na ovaj se način i opraštam od vas s vječnim zbogom i neka vam
Bog blagoslovi vaše mučeničke grobove i udijeli vam život vječni.
Neka vam je laka ova tužna Hrvatska zemlja koja je natopljena vašom mučeničkom krvlju i neka ovaj zapis ostane kao istinito svjedočanstvo na vaše neopisive patnje i stravične smrti, u vaš vječni spomen!
Neka vam je vječna čast i slava i počivajte u miru Božjem.
Vaš preživjeli supatnik Fran Živičnjak"
U Zagrebu, 15. travnja 1997.

I na kraju , obzirom da se ne približavaju izbori, za razliku od prijašnjih komemoracija, jučer , u Macelj, izim ,vazda nazočnog gradonačelnika Grada Krapine,, nije došao ni jedan viđeniji političar.

„Povijest je učiteljica života“ , „Historia magistra vitae est“

Prema Izjavi zloglasnog Aleksandra Ranković, naravno u kontekstu „narodnih neprijatelja“, nakon Drugog svjetskog rata, komunisti, su, bez suđenja, ubili 568.000 nevinih ljudi, , a od 1945 – 1951. u zatvorima je završilo 3.777.776 osuđenika.

Nažalost za skupine komunista i njihovih izdanaka, koji, u gradu Zagrebu, iza Drugog Svjetskog rata, zaposjednuše tuđe stanove i strane plaćenike, nekršćanskih, mahom nedomoljubnih provenijencija to ne vrijedi pa Trg Republike Hrvatske, kane preimenovati u Trg maršala Tita, jednog od najvećih svjetskih zločinaca

Zagreb je glavni grad svih Hrvata, a ne samo 199.630. birača koji su, nezadovoljni dosadašnjom vlašću, obgrljeni lažnim obećanjima, izabrali sadašnju , po prvim potezima, nekompetentnu, vlast koja, po mom mišljenju nema empatija ni prema Hrvatskim ni prema Zagrebačkim vrednotama.

Dao Bog da im se ta Kroatofobna nakana ne ostvari, ali bez obzira na to, i dalje sam uvjeren da nam je potrebna demokratska Domoljubna Oluja, samo je pitanje tko je od aspiranata, za sluganstvo narodu, spreman dokinuti svoje abnormalno visoke, nezaslužene, beneficije i spustiti se na razinu običnih, malih, ali poviješću dokazanih velikih ljudi.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 6. lipnja 2022.godine