Oganj.blog.hr

HRVATSKI JEZIK
Hrvatski jezik je poseban i nije kao nijedan drugi.

Hrvatski i Srpski jezici su slični, ali što je slično nije isto.
Razumijevanje nije kriterij za samobitnost.

Sve države Europske Unije, izim Njemačke, koja ga regulira pravilnicima, imaju zakon o svom jeziku.

Srbi su prošle godine donijeli Zakon o zaštiti Srpskog jezika i ćirilice, kao svoju samobitnost. (akademik Pavle Ivić , jedan od autora deklaracije SANU II)

Hrvatska ni nakon trideset godina neovisnosti nije donijela Zakon o javnoj uporabi standardnog Hrvatskog jezika.

I dok druge države neometano odlučuju svom jeziku, Hrvatski jezik, od strane srbijanaca već više od sto godina, doživljava moralnu i kulturnu okupaciju.

Još od Vuka Stefanovića Karadžičića tvrde da je štokavski dijalekt srpski, tako je i određena granica njihovih snova: Virovitica-Karlovac- Karlobag, onda novoštokavsku ikavicu, dijalekt kakvim je pisao i Petar Preradović nazvali bunjevačkim, isto čine i sa šokačkim, samo da bi okrnjili Hrvatski jezik, prisvajaju dubrovačku književnost, da bi na koncu utvrdili da Hrvatski jezik ne postoji.

PROPUSTI NAŠE VLASTI:
U Bruxellesu se deklaracije i dokumenti ne prevode na Hrvatski jezik, već po prijedlogu “zelenih“, imaju prevoditelja na hibridni, nepostojeći srpsko- hrvatsko- bosanski-crnogorski… Sramotno.

U Svjetskim se veleučilištima izim Mađarske i Poljske, nema nastavnog predmeta Hrvatski jezik , već uče srpsko- hrvatski, s naglaskom na srpski.

Jezici u Europskoj Uniji su usklađeni pa bi nakon zakona o
Hrvatskom jeziku, pri postupku za ulazak Srbije u Eu, mogli pitanje nezadiranja u Hrvatski jezik, postaviti kao uvjet.

Zaštitimo Hrvatski jezik, jedan od identiteta Hrvatskog roda

Branko Smrekar
U Brdovcu, 23. veljače 2022.