Oganj.blog.hr

AKO BUDEMO PAMETNI, HRVATSKO SELO
VIŠE NIKAD NEĆE BITI PRAZNO

Hrvatska u državnom vlasništvu ima preko 890 200 hektara zemljišta. Bilo bi mi dragocjeno da mi partijaši, dviju brojno najvećih stranaka, objasne gdje je država kupila tu zemlju ili je pak ona „slučajno“ nekom, negda, opljačkana.

Smatram da Hrvatsku „državnu zemlju“ treba, ako imaju interesa za trajno obrađivanje, vratiti vlasnicima, od koje je oteta, a preostalu, obradivu, pod povoljnim kreditnim uvjetima prodati našem seljaku, koji ju želi obrađivati. Zapuštena zemljišta bi se mogla i darovati onima koji je žele pretvoriti u poljoprivredna.

Time će se značajno poboljšati demografsko stanje i stvoriti uvjeti za povratak iseljenih Hrvata, prisiljenih otići iz, dosad, neuređene države.

Državnim poticajem treba pomoći u stvaranju kvalitetnih uvjeta skladištenja, obrade poljoprivrednih proizvoda i razvoja prehrambene i mesne industrije, na mjestima gdje je sirovinska baza i proizvedena te omogućiti brzu i kvalitetnu distribuciju diljem
Hrvatske i u inozemstvo.

Ulazni troškovi našem seljaku ne smiju biti veći od onih koje imaju seljaci zemalja, iz kojih uvozimo.
Poljoprivredu treba poticati, posebnu Bio i Eko proizvodnju, kao i opremanje tehnikom za suvremenu poljoprivrednu proizvodnju.
Pri poticajima žestoko spriječiti i sankcionirati, sve zlorabe.
Potrebno je i snažno poticati znanstveni rad i obrazovanje na području poljoprivrede.
Zabraniti uvoz GMO sjemenja, voća, povrća, mesa i prehrambenih proizvoda, kao i onih koji ne zadovoljavaju, propisanom kvalitetom i kojih se druge Zemlje rješavaju.
Hrvatska ne smije biti odlagalište proizvoda koje druge države bacaju. Ona mora štititi zdravlje i život svojih građana.
U trgovinama svi artikli moraju imati, vidljivo, označeno podrijetlo, a ne da, u kupovinu, sa sobom nosim povećalo i u svrhu informacije, molim prodavačicu da u skladištu, na škatulji, pogleda čija je to roba.
Bezsramna je vlast kojoj uvozni lobi vodi politiku države, na štetu naših seljaka.

Pročitah da Češka, kako bi zaštitili svoju poljoprivrednu industriju, želi uvesti zakon kojima bi 85% namirnica u svojim trgovinama dolazilo od domaćih proizvođača.

I još jedna naša sramota. Ne zaboravimo, u lipnju 2023.godine ističe desetogodišnji moratorij na prodaju državne i privatne poljoprivredne zemlje stranim državljanima i stranim pravnim subjektima, koji smo isposlovali na temelju sporazuma o pridruživanju EU, 2011. godine.

Ako na naša područja dođu stranci, Hrvati bi se mogli još više iseljavati. Samo nam to još treba.

Tamo gdje nema Hrvata nema ni Hrvatske.

Bosna nam je u tome, na svoj način, najtužniji primjer.

Tužno je i današnje stanje glede poljoprivrede:
- U državnom je vlasništvu trećina poljoprivrednog zemljišta.
- Obrađuje se 40 % poljoprivrednog tla.
- u Zemlji navodnjavamo samo 2,2 % poljoprivredne zemlje.
- Samo je 2 % obradivih površina u ekološkim proizvodnim uvjetima.
-Hrvatska u koncesiji ima 57 763 hektara najboljeg zemljišta , od čega, samo Fortenova preko 32 000 hektara.
-Poticaji za proizvodnju su okuženi kriminalom.

Naravno da uz gospodarski razvoj našeg sela svakom njegovom stanovniku mora biti omogućeno ispunjavanje i drugih potreba: kulture , športa, rekreacije, kvalitetne zdravstvene zaštite, dostupnog školstva, opskrbe i drugo.

Želite li doprinijeti daljnjoj propasti Hrvatskog sela i to ne samo u
Slavoniji, glasajte za dosadašnje vlasti.

Ali, ako volite Hrvatsku , imate izbor.

Poučna je pjesma:
Slavonac sam, time se ponosim
davno ime od predaka nosim
Hrvatska je domovina moja
ej, Slavonko, i moja i tvoja

Domovino, u srcu te nosim
domovino, s tobom se ponosim
čuvam tvoje livade i staze
ne dam da te tuđe noge gaze

Ej, Hrvati, tamo u tuđini
vratite se svojoj domovini
vratite se na ognjište svoje

ej, Hrvati, Hrvatska vas zove.

Zove na izbore.
Budimo svoji na svome.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 3. prosinca 2021..