Oganj.blog.hr

Nakon Drugog svjetskog rata Winston Churchill „obećao““ je Englezima: krv, znoj i suze. U nas su se u predizbornoj kampanji obećavala brda i doline: veće plaće, više mirovine, smanjenje poreza, snažniji poticaj gospodarstvenicima, smanjenje nezaposlenosti, bolji sustav obrazovanja, kvalitetnu demografsku i populacijsku politiku, procvat sela, uređenje boljeg bankarskog sustava, zaštitu štediša, veća socijalna davanja i još mnogo blagodati. Samo med i mlijeko. Ni znoja, ni krvi, ni suza. Što više, pečeni će golubovi, samo tako, letjeti zrakom. Bojim se otvoriti prozor da mi koji ne uleti u stan i zamasti namještaj i posteljinu. Imam li razloga za taj „strah“? Sumnjam. Javna predstava koja nam budi lažnu nadu intenzivno se odvijala pred našom naivnošću. Sadržavala vidljivu neprincipijelnu političku trgovinu, pucanje mjehurića sapunice i stvaranje novih iz iste otopine, trčanje na slobodne fotelje i osobne pogodnosti, naravno u „svrhu dobrobiti naroda“. Iznuđivanje položaja i niz drugih nenormalnosti je pri kraju. Jemamo novu, drugačiju, vlast. Jemaš roge. Ipak želim joj barem dva uzastopna mandata. To bi značilo da nam se stanje baren malo poboljšava. Teško je vjerovati da će mi se želja ostvariti. U predizbornim kampanjama brzi povrat otetog u pretvorbama, privatizacijama, izvlačenjima novaca iz javnim poduzeća, koruptivnim i drugim lopovlucima jedva da je spomenuto. To ne ohrabruje. Prvo iz razloga što se nastavilo po onom, što je ukradeno to ne dirajmo i drugo, da je u cjelokupnoj političkoj klijenteli previše onih koji imaju osobne, lobističke, stranačke i ine interese zažmiriti pred povijesnom zadaćom uspostave pravne države. Namjesto toga možda će se organizirati nova predstava. Napunit će se Remetinec. Mnogi će u početku biti razdragani, probudit će im se nada. Pritom rijetki imaju u vidu da godina dana po pritvoreniku porezne obveznike košta blizu dvjesto tisuća kuna. Nakon pritvora, do kojeg, često prođe previše vremena, slijede nove zavrzlame; sporost procesa, stotine svjedoka, od kojih ključni često mijenjaju iskaze, puno njih koji se ničeg ne sjećaju ,česta oboljenja, proceduralne pogrješke istrage, promjene sudaca…Ukoliko se ipak donese presuda, slijede žalbe. Postupci do pravomoćnosti traju godinama. Od takvih svinjarija nećemo imati koristi. Sve me to podsjeća na službeni organizirani kriminal. Zašto je to tako i zašto je teško vjerovati u promjene? Zemljom vladaju neformalni interesni lobiji, domaći, strani i inozemni u kojima se posluje našim ukradenim sredstvima.
Osim toga zavisni smo i od brojnih drugih mišljenja. Što misle manjine, što susjedi, kakvi su propisi Europe, hoćemo li zadovoljiti velike neeuropske sile… Političke elite tradicionalno pokazuju veliku servilnost prema drugima. A kakav im je odnos prema svom narodu nije ih previše briga. Narod se i danas hrani obećanjima pa i onim koja se nikad neće ostvariti. Do kada? Samo Bog zna.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 6.. listopada 2016.