Oganj.blog.hr

Hrvatsko vatrogastvo organizirano djeluje već više od 150 godina. Gotovo isto toliko vremena vatrogasci se i osposobljavaju. Krenulo se s dobrovoljcima, ali kako su zadaće vatrogasaca postojale sve veće od 1957 . godine u Vatrogasnoj školi u Zagrebu, počinje školovanje profesionalnih vatrogasaca. Nastavni planovi i programi za stjecanje vatrogasnih zanimanja, općim su se promjenama u školstvu postupno mijenjali, ali bez upotrebne učinkovitosti za vatrogasno djelovanje. Prave promjene, reforma , počela je 1989 godine. Tada se s dotadašnjih programa koji su imali 85% teorijske i samo 15 % , uglavnom, demonstracijske nastave , prešlo na sustav prekvalifikacije, s više od 60 % praktične nastave, u kojoj je svaki aspirant naučio osnovne radnje koje na svom radnom mjestu svakodnevno primjenjuje : gašenje požara,spašavanje ljudi i imovine ugroženih požarima, ali i drugim nesrećama , poput onih prometnih , poplava, akcidenata s opasnim tvarima, pružanja raznih tehničkih pomoći i drugo. Treba spomenuti da nastavni planovi i programi , pored strukovno-teorijske nastave i strukovnih sadržaja obuhvaćaju i praktični rad u našim vatrogasnim postrojbama. Prije verifikacije u Ministarstvu obrazovanja prosvjete i sporta o sustavu i nastavnim planovima i programima očitovali su se naši vodeći vatrogasni rukovoditelji. Za upis u programe za vatrogasna zanimanja, sigurnosno provjereni kandidati, pored naročitih zdravstvenih sposobnosti , vrednovanja srednjoškolskih ocjena, kandidati moraju udovoljiti kriterijima psihološke selekcije, koja sadrži psihologijska testiranja kognitivnih sposobnosti i psiholoških osobina te provjeru funkcionalnih i motoričkih sposobnosti. U novijoj povijesti bilo je razmišljanja da se vatrogasci trebaju školovati kao i sva druga mladež, ali to sa strukovnog aspekta nije dobro rješenje. Školovanje prekvalifikacijom pokazuje neisporedive prednosti, iz više razloga: proces školovanja za vatrogasce vrlo je blizak uvjetima pod kojim vatrogasci djeluju na intervencijama. Za zadovoljenje svih teških zadaća, predviđenih nastavnim planovima i programima: poslovi s posebnim uvjetima rada, velika tjelesna opterećenja i drugo , potrebna je naročita zdravstvena sposobnost imanentna samo punoljetnim kandidatima. Osim toga vrijedi naglasiti da u vatrogasnim postrojbama vatrogasci, pored vatrogasnih intervencija, uvježbavanja, stjecanja novih teorijskih spoznaja, održavanja i stjecanja boljih kondicijskih sposobnosti, uređuju i po mogućnosti obavljaju popravke vatrogasnih vozila, opreme , objekata .. za što su potrebna naročita , prethodno stečena , znanja i sposobnosti. Potrebe za navedenim kumulativnim sposobnostima još više su naglašene u vatrogasnim intervencijama. Sve navedeno su i razlozi zbog kojih ni u Europi nema redovitih vatrogasnih škola za malodobne osobe. Naravno,zbog napretka vatrogasne struke, nastavne planove i programe stalno je potrebno poboljšavati. Kretat će se to u smjeru jačanja specijalnosti, naukovanja u informatici, stranim jezicima, vatrogasnom rukovođenju i drugom. Kao posljedice navedenih promjena bili bi bolji rezultati školovanje za temeljna vatrogasna zanimanja, kvalitetniji preduvjeti za nastavak školovanja na visokoškolskim studijima, ali temeljnica za brojna osposobljavanja dobrovoljnog vatrogastva . Time bi se stekli uvjeti učinkovitog , cjelovitog , vatrogasnog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Zadaća reforme srednjoškolskog obrazovanja Hrvatske je stvaranje uvjeta, podržavanje i poticanje dokazano dobrih procesa. Želim vjerovati da ona neće biti inhibitor i zapreka napretku specifičnosti vatrogasnog obrazovanja. Eventualno ukidanje procesa posebnog školovanja putem prekvalifikacije i uvođenje samo redovitog školovanja značilo bi potpuno nepoznavanje vatrogasne struke i njenu destrukciju. Naročitost treba prepoznati, poštivati i njegovati.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 7. veljaće 2016.

Branko Smrekar