Oganj.blog.hr

Mnoštvo je pjesama kojima bi se mogla prispodobiti trenutna politička zbilja. Evo jedne od njih:

„Pristao sam bit ću sve što hoće,
evo prodajem dušu vragu svome,
i ostat ću samo crna točka,
poslije ove igre kad me slome,
kad me mirno slome…“

- „Inzistiramo na našim bezuvjetnim zahtjevima. To smo brojem glasova nedvojbeno zaslužili.“

- „Ostajemo pri svim svojim stajalištima, ali smo u interesu naroda, spremni na daljnje dogovore,“

što pak znači promjena „čvrstog“ stava. U interesu naroda ovo, u interesu naroda ono,…blago narodu zbog tako velike brige za njega.
Znam da se slične stvari događaju i drugdje, ali nesumnjivo s puno više mjere. Ovo kod nas nedvojbeno podsjeća na političku prostituciju. Postavlja se pitanje da li je to odustajanje od početnih „čvrstih“ stavova iskreno ili samo u funkciji zadržavanja ili preuzimanja vlasti? Vidjet će se već na sljedećim izborima. I drugo kako to da dio novo prihvaćenih, očito iznuđenih, ideja nije prezentiran u protekloj predizbornoj kampanji.
Predizborna kampanja je bila katastrofalna, okrenuta prošlosti. Još nismo završili drugi svjetski rat,… a u središtu pozornosti bilo je natezanje što je tko rekao, svi su bili okrenuti pogrješkama suparnika. Zanimljiva je bila i dekoracija skupova. Hrvatski stjegovi, kod nekih kao iskaz domoljublja, kod podosta njih kao dio izrežirane, gotovo smiješne predstave.
Predstavljanje uspjeha koji uopće nemaju realno utemeljenje, velika obećanja koja nisu programski potkrijepljena.
Nedostajale su analize stanja, budućih obveza, perspektiva, način i slijed rješavanja krucijalnih pitanja. Narod je u tmini neznanja, razočaran, ojađen, pomalo apatičan. Narod želi bolji život, nezaposleni žele stalan posao, oni koji rade traže zasluženu plaču, seljaci konkurentne uvjete za proizvodnju, studenti bolji standard studiranja, umirovljenici sigurne mirovine, poslodavci stabilan, poticajni način poslovanja,…Mnoštvo želja, zahtjeva, problema, ali

političari, ionako imaju zadaću rješavanja postojećih problema. Naši kao da nemaju spoznaju o raspoloženju i potrebama puka. Pa neka u nedjelju nakon Svete mise uđu u lokalne gostionice, neka inkognito osluhnu muke građana. Čut će jadikovke, ali i dobre ideje i prijedloge koji bi mogli pomoći prevladavanju poteškoća.
Ta konekcija, nažalost, nije ostvarena pa je narod na izborima umanjio potporu dosadašnjim neprikosnovenim političkim oligarhijama i njihovim bogomdanim čelnicima, pokušavajući iznjedriti novu snagu koja bi inicirala buru promjena na bolje. Iako ta nova, ipak utopistička, pomalo diletantska snaga nije znatnije narušila bezvjetarje, osjetila se malo bave, koja je u Hrvatskoj dobro došla. Pokrenut će promjene odnosa djelovanja unutar stranaka, ali i promjenu metode vladanja ovom napaćenom Državom.
Postavit će i pitanje tko nas može voditi i predstavljati. Danas za otvaranje obrtničke radnje morate uz teške uvijete imati završenu odgovarajuću srednju školu, majstorski ispit… Kandidati za stjecanje vatrogasnih zanimanja, uz završenu srednju školu, zdravstvenu sposobnost,psihološku provjeru, potvrdu o nekažnjavanju,…dok saborski zastupnici ali i ministri mogu bez svega toga, oni mogu biti i pravomoćno osuđeni, bolesni, bez škole… Oni su drugi svijet.
Nemamo lidera, nemamo odgovarajućeg osposobljavanja za obnašanje političkih funkcija, ali zato imamo kontinuitet diskontinuiteta. Nadajmo se da će i takvom ponašanju uskoro doći kraj. Latentnu perspektivu ipak imamo. Naša je snaga u narodu. Kako je krenulo ona će sve više dolaziti do izražaja.

U Brdovcu, 15. prosinca 2015.
Branko Smrekar