petak, 13.05.2011
Petka trinaestog godine gospodnje 2011 dva mesojeda bila su na ručku u vegetarijanskom restoranu. I preživjela
Naravno da je Švrćo cijelo vrijeme njurgao da nema mesa do mesa i kako će nakon ručka na ćevape, ali ako nam je zadatak proširiti horizonte onda to znači da treba probati i vege hranu. Meni se svidjelo. Doduše, ja sam već prije par godina izbjegavala meso i to čisto iz nekih mojih kvazi-nutricionističkih razloga i definitino bih se mogla hraniti ovakvom prehranom, pogotovo ako bih morala biti cijeli dan u pogonu jer me sva teška hrana umori i uspava
Vegehop je mali, zgodno uređen restoran smješten u haustoru Vlaške ulice. Interijer je pun biljaka i indijskih slika, a ugodno me znenadila krema za ruke u wc-u. Mislim da me ženski dio suhih ruku razumije u ovom dijelu.
Restoran ima dnevni meni i jela po narudžbi te dostavu, pretpostavljam. Web stranica im ne radi, ali sam na jednoj drugo stranici našla njihov menu i cjenik
http://www.gastro.com.hr/restoran/Zagreb_-_Cent_-_Sjev/Vegetrijanski_restoran_Vegehop.aspx
Mi smo preko Kolektive uboli dva kupona za dnevni menu, tj. juhu, glavno jelo, prilog i salatu.
Uz jelo smo pijuckali prirodne sokiće; Švrćo si je uzeo sok od đumbira koji je bio hladan, osvježavajući i lagano papren.... jooooj, kak ja volim taj đumbir
Moj sok je bio neka verzija prirodnog bitter lemona, samo bi bilo bolje da je bio malo hladniji.
Juha od cikle nije bila krem, jer čak i moje primitivno kuhanje razlikuje krem i bistru juhu. Ovo je bilo prerijetko za krem juhu, ali vrlo fino za jednu ciklu. Ovo mi je bio prvi put da jedem juhu od cikle i jako mi se svidjela. Bila je nedosoljena, ali sam i to brzo riješila
Za glavno jelo dobili smo pareno povrće ( mrkva, tikvica i brokula ) - klasično povrće, opet nedosoljeno. U biti, sve je bilo ne začinjeno. Pogotovo za Švrću, no meni su ostala jela bila OK. Dosolila sam samo juhu, povrće i salatu, koja je bila mješavina zelene salate, ribane mrkve i celera.
Seitan i tofu u tempuri su mi se jako svidjeli, isto kao i bulgur i quinoa s umakom od suncokreta. To je nešto kao riža i još ove sjemenke od suncokreta, mljac mljac....baš fino.
Švrći naravno ništa nije bilo začinjeno, pa si je nadolijevao soya umak, ali meni se nije svidjela ta kombinacija, jer bi soja prekrila sve originalne okuse i što sam onda napravila? Ništa.
Francuska salata nije bila neko novo otkriće, pogotovo jer je bila topla i very light, pretpostavljam da su umjesto majoneze stavili jogurt, ali pardon mua; francuska bez majoneze nije francuska
Za desert smo podijelili čoko-rum bombicu i yamunu. Bombica je naparavljena od mljevenih keksa, kakaa, ekstrakta ruma, kokosa i smeđeg šećera i uopće nije bombica na kakvu sam navikla jer moje i druge bombice koje sam probala doslovce pucaju od čokolade i šećera i fakat su slatke. Ovo je bio drek od šećerne bombe koju očekujem. Mislim da je kolač idealan za dijabetičare, ali ne i za šugar adiktet persone kao što sam ja. No, s druge strane, yamuna me oduševila. Biskivt od brašna i smeđeg šećer, te krema od svježeg sira i arome naranče, sve posuto s orasima. Izvrsno. Biskvit je bio malo presuh, ali krema je zato bila fantastična, slatkasta, lagano kisela, pravo osvježavajuća.
Sve u svemu, fini ručak, lijepi ambijent, simpa konobarica i pristojne cijene. Ništa više ni manje od cijena u ostalim restoranima. Osim što su sokovi skuplji od prosjeka, bio gazirani sok je bio 19 kn, dok je sok od đumbira 17kn, dok su inače te vrste pića oko 15 kuna. No, bili smo, vidjeli, probali i možda se vratimo. Kad i ako nam dosadi meso
subota, 07. 05. 2011
''Na strmom križanju cesta, na ulazu u Opatiju, pokraj velikog trgovačkog centra smjestio se mali nepretenciozni restorančić Kaneta, u kojemu se jede dobro, opušteno i povoljno. Zamišljen je više kao zalogajnica, ali uz relativno visoko postavljene gastronomske standarde.
U ponudi su domaća jela istarske i primorske kuhinje: istarski pršut u vinu, zarebrnik u vinu, fuži s tartufima, domaća maneštra sa bobićima. Nude se i tipična mesna jela poput pečene teleće koljenice u krušnoj peći, pečene janjetine, pečene teletine, ramsteka na istarski ili sa gljivama te gulaš od jelena. Iz ponude slastica valja izdvojiti štrudel od jabuka, višnje ili sira.'' http://limun.hr/afterwork/main.aspx?id=353633
Mi smo u Kanetu posjetili prilikom izleta u Opatiju, jedne sunčane subote. Lokacija restorana je doista neobična; doslovce možeš dirati semafor s prozora restorana
Ali cvjetno uređenje i klopa su zaista fantastični. S obzirom da je Švrćo masterchef potrudio nam se naći par restorana u kojima bi mogli ručati. Od nekoliko ponuđenih odlučili smo se za Kanetu, jer nam je u tom trenu bila najbliža, a i dobila je visoke ocjene na forumima, kao npr. velike porcije za solidnu cijenu, a ni to nije činjenica za odbaciti. Le Mandrać u Voloskom čekat će neku drugu priliku.
Na ručku smo bili solo, što je meni odgovaralo, jer terasa je mala, pa se dobije dojam slobode. Bolje nego da mi netko gleda u juhu. Konobarica je bila vrlo uslužna i pričljiva gospođa u nekakvim tridesetima ( teško mi je klasificirati ljude po godinama kad ja imam nešto više od tri banke i uopće ne zgledam, kao netko drugi od tri banke, recimo Uglavnom, teta koja nas je posluživala sva se raznježila i procvala kad joj je Švrćo rekao da su nahvalili Kanetu po forumima. Hvale nikad dosta.
Od bogate dnevne ponude i silnih stvari na jelovniku koji nisam ni otvarala, odlučili smo se za; Švrćo; juhu od šparoga, teleće pečenje iz krušne peći te ja; juha od kopriva i fuži s tartufina. Salatu od kupusa smo podijelili.
Juhe su bile vruće i neslane, a okus su dobile tek kad smo ih posolili i ostavili da se malo ohlade. Kockice od prepečenog kruha sjele bi ko budali šamar, a meni bi bila i fina žlica vrhnja u juhi od kopriva.
Juha od kopriva
Juha od šparoga
Fuži s tartufima su bili stani pani. Domaći, naravno. Morala sam ih dosoljavati, ali ništa za to, uglavnom sve dosoljavam(o) vani po restoranima. Naribani tartufi su bili neobični. Do sad sam ih jela samo jednom i to kao umak, a sad sam baš imala priliku probati ih zasebno. Vrlo neobičan okus, ali po gljivama. Zanimljivo, jer kao inače, tartufi nisu gljive
Švrćo se ugušio u svom telećem pečenju s krumpirima, a kako i ne bi kad je bilo tako mekano da se topi u ustima. Ugurao mi je par komada usta što nije bilo fer, jer taman kad se naviknem na fine fuže, ovaj uleti s još finijim mesom....uf.....
Za desert nismo imali ni vremena ni mjesta jer trebalo se ići odmoriti za popodnevni nastavak dana. No, definitivno ćemo doći drugi puta i na domaće štrudle, jer stvarno se isplati doći na ručak / večeru u Kanetu; dvije juhe, dva glavna jela i dva gazirana pića su nas došla 212 kuna. Sasvim pristojno
nedjelja, 01. 05. 2011
Maharadja je indijski restoran koji u Zagrebu postoji već deset godina, no nama se tek nedavno pružila prilika da ga posjetimo. Volimo indijsku kuhinju i općenito svu egzotičnu hranu, pa nam nije bilo teško uplatiti kolektivine kupone. Restoran smo posjetili na prvi maj, praznik rada i zatekli još jedan par tamo. Interijer me zaokupljao većinu vremena dok nam nije došao konobar, jer je sve nakrcano indijskim slikama i kipovima. Doduše, radijatori nisu vidjeli četku i vodu već neko vrijeme, a ni wc nije najblistaviji. U biti, ništa nije redovito održavano
U cijenu kupona koje smo imali išlo je thali ili plata na hindi jeziku.
( http://en.wikipedia.org/wiki/Thali ) , a mogli smo birati između vege plate ili mesne plate. Naravno da smo izabrali mesnu platu. Na željeznom vojničkom tanjuru koji je Švrćo nazvao slikarska paleta jer stvarno, kad je jelo stiglo sve je bilo u šarenim bojama i doista je podsjećalo na slikarsku paletu
Mesna plata uključivala je
basmati kuhanu rižu - nikakvog posebnog okusa, liza ko liza
piletinu u ljutom umaku - vrlo fino, iako mi je kasnije postalo preljuto, ali se Švrćo nije bunio
tikka ( pileći file u đumbir-curry umaku, pečeno u tandoor peći ili glinenoj peći cilindričnog oblika) - ovo je bilo zanimljivo jelo; jer se file uvalja u začine i ispeče u peći, pa bude sav crveni, inače ništa posebno, jer za jedno tako začinjeno jelo očekivala sam spajsi okus
raita ( jogurt s povrćem ) - običan jogurt s krastavcima, pretpostavljam
samosa ( pržene piramide od tijesta punjene začinjenim povrćem / krumpir, grašak, mrkva ) - vrlo zanimljiva kombinacija povrća i tijesta, jako efektno iako me se nije posebno dojmilo
Uz to smo dobili nan - pogaču od bijelog brašna pečenog u peći tandoor bljutavog okusa, ali super kad se umoči u ljuti ili obični umak, baš kao i paper ili indijski čips.
Za desert su nam poslužili rižu kuhanu na mlijeku šećernom sirupu. Vrlo fino, ali meni riža nije desert, pa nisam skakala do neba od sreće. Čokolada je desert. Kolač isto. Voće i rižu zabijte si u dupe
Sve u svemu, fini ručak iako se Švrćo bunio na malu porciju. Ja sam bila oduševljena. Mislim da bih svaki dan mogla jesti meso u curryju i tim jebozovnim začinima.
Uz ručak smo popili sprite i žuju, nadoplatili cugu i komentirali jesu li porcije ovakve i kad nije popust i ako jesu, da ziher ne bi tako skoro došli tamo. Što jes jes, za 125 kuna za slikarsku paletu očekuješ i Michelangela uz nju
srijeda, 26.06.2011
Bee bop je novootvoreni restoran na Rudeškoj cesti, a reklamira se kao restoran s jelima na bazi meda. Veliki lijepo uređeni prostor ima samo jednu manu; katastrofalan pogled na građevinske palete, ali našu misiju proširenja horizonata ništa ne može spriječiti, tako da smo progledali kroz bijele zavjese u obliku rezanaca i samo nastavili sa zadatkom.
S obzirom da se restoran još uhodava, trenutno nemaju veliku ponudu jela s medom, zbog čega smo u biti i došli, ali biftek u zelenom papru koji se nudio za ručak taj dan, doista nije bio razlog da ne ostanemo u restoranu.
Glavnom jelu prethodile su žestoka medica i fina gusta juha od povrća, toliko gusta da je mogla poslužiti kao samostalno jelo da su nam poslužili kretene od kruha
Švrćo veli da mu je koncentrat bio malo prežestok, te da ga je greblo po grlu, no Švrćo je picajzla, ali žlica vrhnja u jusi sjela bi k'o budali šamar. Uljudni konobar donio nam je cijelu porciju juhe, tako da nismo bili osuđeni na samo jedan tanjur jela. Primjetila sam da je to napravio i za susjednim stolom. Možda je politika kuće; nahrani gosta s juhom, da manje pojede glavnog jela
No, kako god bilo, ja sam se štedila jer me čekao biftek u zelenom papru s njokima i umaku. Srednje pečen. Dobila sam dobro pečen. Malo tvrđi i malo teži za žvakanje, ali vrlo fino meso.
Švrći se njegov odrezak svidio. Bio je vrlo sočan i mekan, ali to je meni tako teško za žvakati, još pogotovo ak sam pohlepna, pa si odrežem veći komad. Ne da ga ne sažvačem, nego ga od gladi i iščekivanja - progutam. Baš sam kreten, ne?
Umak je bio predobar, začinjen po mom ukusu, a zeleni papar nije uopće ljut inače poludim kad naletim na zrno crnog papra i sočno ga zagrizem, a ono počnu suze teći, a nisu suze radosnice
Njoki su mi se jako svidjeli, ni tvrdi, ni mekani kao moji koje sam neki dan pravila. Švrćo se nije mogao odlučiti jesu li mu super ili odvratni, ali to je Švrćo.
Palačinke ( jedna meni jedna Švrći ) koje smo dobili za desert bile su s čokoladom, kuglicom sladoleda i prelivene medom. Med smo tražili, jer ga nigdje u jelu nismo dobili, a na meniju imaju stvarno fina jela s medom. Morat ćemo doći i drugi puta. Kad obiđemo sve restorane u Zagrebu
http://www.restoran-beebop.com/
< | svibanj, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dva njupala u svemogućoj misiji proširenja horizonata