njupalice

utorak, 26.02.2013.

MALI BAR, Vlaška 63, Zagreb

15.02.2013

Već duže vremena planiramo otići u Mali Bar od Ane Ugarković i nikako. Sve do neki dan, kad smo Švrćo i ja proslavili četvrtu godinu zajedničkog snošenja i podnošenja. Što je moglo biti bolje od male proslave u Malom Baru?

Mali Bar je prije nekih godinu dana otvorila Ana Ugarković i restorančić su ubrzo prozvali ‘’tapas barom’’ , ‘’neklasičnim restoranom’’ i ‘’ugodnim mjestom za druženje na kojem ćete usputno nešto prizalogajiti uz dobru čašu vina’’. Na stranu sve te definicije, ali kad se sjetim meni je nekad i studentska menza bila ugodno mjesto za druženje. Izuzev dobrog vina. To nikad nisu služili sretan Hoću reći; ne znam zašto bi ovaj restoran zaslužio nekakav posebni epitet, ali tvrdim da nije ni obična prčvarnica kod kolodvora. Sasvim solidan mini restoran, sa 7 drvenih stolova i 30ak, na prvi pogled, rasklimanih stolica sretan od kojih su gotovo sve različitog izgleda, smjestio se u neuglednom dvorištu Vlaške ulice, par stepenica ispod pizzerije Kariola i Bakalovićevog wine bara.

pogled na šank s dnevnom ponudom jela, koja se nudi i na karti

zanimljivi detalj na katu, ispred ulaza u toalet

Na samom ulazu oduševile su me kućice za ptice napravljene od kutija za vino. Super ideja.

A zanimljivi su mi bili i podmetači na stolu na kojem su napisane nekakve zanimljivosti o hrani i keltski horoskop s druge strane. Otkrila sam da je Švrćo lijeska, a ja Oskoruša rofl

Inače, sama Ana za svoj restoran kaže da je to nekonvencionalna kombinacija kafića i bara, mjesto gdje se može doći na cugu i usput nešto pojesti. No, mi kao i ostali koje smo vidjeli tamo došli su isključivo na klopu i usput su nešto popili. Tako da, stvarnost ima više aspekata...predlažem da svatko istraži svoj.

Mi smo istraživanje započeli s paštetom od pilećih i gusjih jetrica na tostiranoj ciabati koja je Švrću oduševila jer je njemu super kak je ciabatta tvrda pa se zgnjeca pod utjecajem usnih izlučevina. Meni je pak ciabatta sama po sebi tvrda i ne pomaže baš kad ju se još tostira, pa se moram dobrano potruditi da ju sameljem sretan

Pašteta je bila fina, mirisna, s bogatim okusom po jetricama, čist fajn.
Švrćo: Morti da je malo mekša bila i lakše maziva, bila bi fantastikus, al super kaj se nije osjetila željezna nota jetrica.

Uz namaz smo uzeli i dva mini hamburgera iako sam se žestoko protivila tome, jer u zadnje vrijeme slijedom okolnosti jedemo dosta i često hamburgere, no na kraju su mi burgeri bili i najbolji zalogaj u Malom baru. Svaki od njih dođe 20 kuna, ali neću se raspravljati sama sa sobom o cijenama i kvalitetama jer, ruku na srce, u gradu Zagrebu ima za svakog po nešto. Ima i mini burger za 20 kuna, a ima i kebab za ubit se za 25 kuna. Ima i piva za 30 i piva za 15 kuna. Uživati možete i u jednom i u drugom; bitni ste samo vi i vaše društvo. Sve ostalo su samo nijanse sretan

No, da se vratim na burgere; mali, slatki, s puuuuno sirnog namaza kojeg sam jedva obuzdavala u pecivu, malo luka, puno salate i potočarke. Zanimljiva travka.

Za glavno jelo Švrćo je htio uzeti tunu, no u tom trenu nisu imali umak od šafrana u ponudi, tako da se odlučio za teryjaki piletinu i ćimulice od brokule, dok sam ja uzela hobotnicu na žaru sa salatom od koromača i celera.

Hobotnica je bila izvrsna, mekana i sočna, dok je salata bila neslana i krcata maslinovim uljem. Srećom pa nije bila začinjena octom inače sumnjam da bi mi se svidjelo. Ovako je to bila fina light verzija glavnog jela kojeg sam ja prije toga popunila paštetom i burgerima njami

Švrćina piletina je bila izvrsna; hrskava i sočna jer se radilo o komadu zabatka u puno teriyaki umaka koji se radi od soja sosa, a povrće je bilo kuhano al dente tako da nije ni izgubilo svoju originalnu boju. Pravi mali cirkus na njegovom tanjuru.

Deserta su bila samo dva na meniju, pa smo uzeli oba. Jedan jedan. Za nju tortu od čokolade i badema (vrlo slatka kombinacija u kojoj se bademi nisu osjetili, vjerojatno pod utjecajem čokolade, s malo šlaga sa strane da se dozira slatkoća, Švrćina op.),

a za Švrću creme brulee od suhih šljiva i crnog čaja koji kao da je rađen za njega; umjereno slatka krema s punim okusom suhih šljiva i čaja s hrskavom karamel koricom na vrhu koja pucka pod žličicom. Baš onako kako treba biti.

Zaključak?
Posluga je vrlo dobra, iako je u vrijeme ručka (sve) goste služila samo jedna konobarica, ambijent je zgodan; topao, ugodan, mali (pa čujete sve za susjednim stolom sretan , mjuza je solidna, hrana je fina, no cijene su (ipak) malo visoke.
Idejni koncept je zanimljiv, no u stvarnosti se ne osjeća.
Wanna be tapas bar koji je u biti restoran.
Restoran koji ne želi biti klasičan, a ruku na srce nema extraterestrijalnih karakteristika da bude takav.

‘’Ideja mi je da hrana bude popratni sadržaj druženja s prijateljima zbog čega ovo nije klasični restoran u kojem ćete svu pažnju usmjeriti na jelo.’’, kaže Ana.

Osobno mislim da to prvenstveno ovisi o ljudima, ne i o vlasniku restorana / kuharu / idejnom začetniku, ali za jedan popratni sadržaj onda ta hrana ima i visoku cijenu.

http://www.gastro.hr/Anin-Mali-bar-za-veliki-uzitak-4811.aspx

http://dobrahrana.jutarnji.hr/mali-bar/

26.02.2013. u 14:59 • 0 Komentara • Print • # • ^

TVORNICA PLJESKAVICA KOSTA, Savska 107, Zagreb

07.02.2013

Na mjestu nekadašnje trgovine kožnom odjećom, smjestio se mali restoran o kojem danas bruji cijeli Zagreb. Ovo su samo neki od tekstova koji opisuju malu pržionicu mesa pod rukovoditeljstvom kralja leskovačkog roštilja; Konstantina Stefanovića Koste.
http://www.novilist.hr/Vijesti/Zagreb/Smaka-svijeta-nije-bilo-ali-je-sceni-od-rostilja-zato-svanulo
http://www.ribafish.com/?p=2403

Ako vam se čita, čitajte, a ako vam se jede, odite kod Koste i probajte leskovački voz. Tako sam i ja.
Radi se o četiri vrste jela u malim količinama koje vam stiže u jednom vremenskom razmaku. Prvi su bili ćevapi (obavezno od čiste junetine, prema riječima samog chefa); izrazito mekani i sočni,

potom je uslijedila gurmanska pljeskavica s kačkavalj sirom (barem bi tako trebalo biti po receptu), jajima, lukom, češnjakom i crvenom paprikom, koja me, moram priznati, malo obeshrabrila i usporila. Ne volim jako ljuta jela, jer ih nemrem jesti, a gurmanska je na skali od 1 do 5 imala finu četvorku ljutine. burninmad

Treća stanica pripala je punjenoj vješalici koja se radi od svinjske slabine tako da se u nju zarolaju komad slanine, kiseli krastavci i sir narezan na štapiće. Vrlo dobro, samo što mi meso više nije imalo svoj originalni okus zbog ljutine gurmanske pljeske cry

Posljednja stvar koja se servira u ''vozu'' je mesni uštipak koji se radi od mljevenog mesa, slanine, sira, češnjaka i crvene paprika koja je opet zaljutila cijelu kombinaciju.

Hvala bogu na kajmaku koji su nam poslužili jer sam se s njim hladila, baš kao i sa salatom od svježeg zelja.

Uz kajmak i salate naravno da su nam bile poslužene i vruće seoske pogače koje se ne režu, već lome.

Sve u svemu, od kad se radi pruga oko Novske, jako rijetko idem doma vlakom, ali s ovim vozom bi se povezla tu i tamo smijeh Izbacila bih koju papričicu da mi nije jako ljuto, ali bih se rado vratila po još.
A pogotovo bih se vratila po slatko; baklavu.....mmmmm....slatko, orahasto, slatko, fino, slatko, prefino....bez suvišnog komentara. Inače, slastice za TPK pravi slastičarna Bakine čarolije iz Španskog i osim baklave rade i mousse koji je isto tako fin, ali nakon pljeske bolje sjeda baklava. Kad je bal, nek je bal thumbup

Izrazito su mi se svidjele slike obješene po zidovima pečenjare

No, što se prostora i usluge tiče, tu stvari malo štekaju.

S obzirom da se radi o vrlo malom prostoru s nekih 8 stolova s po 4-6 sjedećih mjesta i s obzirom da su non stop krcati, valja rezervirati svoje vrijeme i mjesto. A kako imaju jednog konobara, onda nije neobično da se te rezervacije malo i pobrkaju ili recimo; izgube. Na tome se treba poraditi. Ali ako se presele u veći prostor, bojim se da bi se izgubio cijeli šarm pečenjare i mirisa roštilja koji vam ulazi pod kožu. No, kako god bilo, ono na što bi trebali obratiti pozornost su vješalice za odjeću i na južnom zidu, a ni malo grijanja u wc ne bi škodilo. yes

https://www.facebook.com/pages/Tvornica-Pljeskavica-Kosta/116406615193968

26.02.2013. u 14:35 • 1 Komentara • Print • # • ^

GOSTIONICA KOD ŠPILJE, Otruševec 17/4, Samobor

10.01.2013

Ne znam zašto, ali Špilja mi je uvijek zimska destinacija, što i nije neka tragedija jer polusatna vožnja od metropole uvijek brzo prođe, a kad je krajolik još uspavan i pod sniježnim ogrtačem onda dolazak u toplo okružje bude još bolje. Kad kažem toplo, mislim na dobrodošlicu od strane (uvijek) ljubaznog osoblja i toplu kaljevu peć oko koje bih se uvijek vrzmala dok bih išla na toalet; najveći ikad, igdje u nekom restoranu. Interijer se nije puno mijenjao u ovom periodu od kad dolazim, baš kao ni klopa, što je uvijek rijetkost u današnjim restoranima. Nikad se ne zna hoćete li prvi i sljedeći put dobiti isto jelo spravljeno na isti način da ima isti okus. To je lutrija. No, ne i ovdje. Ovdje je vrijeme stalo što se tiče hrane. I to mi se jako sviđa, tako da sam i ovaj put krenula od borovničice za aperitiv - Perkovićeva berba, bez potrebnog komentara. Kad je nešto dobro, onda je sve ostalo suvišno.

Umjesto hladnog predjela odlučila sam da juha bude prvo jelo; juha od buće, naravno. Nju obožavam. Gusta, fina struktura s malo kiselog vrhnja i ulja od buće plus koštice je san snova.

U ponudi je bila i juha od koprive, ali nju nisam probala, ali sam čula da je dosta slabije strukture od buće te da se osjete vlakna od listova koprive što nam je konobar objasnio da tako treba biti. Ajde dobro. Vjerujem mu.

Za toplo predjelo probala sam rižoto od vrganja s tikvicama što je bilo fantastično. Al dente kuhana riža, mekane tikvice, puno parmezana i sve skupa jedna fina kremasta struktura, kakva i treba biti kad je u pitanju rižoto.

Uz rižoto sam kušala i svježi kravlji sir pohan u kukuruznom brašnu. Eh, to je bilo otkriće.
Jako neobična kombinacija koju uglavnom jedu vegetarijanci, ali komotno može proći kao lagano predjelo. Bojala sam se da će se sir previše osjetiti i da to ne bu fino, ali avaj sretan koja zabluda. Ne znam kako se poha ovakva vrsta sira, ali tko god je došao na ideju, skidam kapu. I hoću još. Opet.

Glavno jelo bile su polovice dviju porcija; pačja prsa u umaku od naranče i gazdin odrezak. Patku do sad nisam jela, no bila sam ugodno iznenađena. Fino pečena pačja prsa s dosta krupne soli, slatkasti umak od naranče i njoki s makom bili su zanimljiva i seksi kombinacija jer obožavam lagane dodire slatkog i slanog na svom nepcu.

Gazdin odrezak je bio provjereno izvrstan kao i uvijek. Pohani teleći odrezak punjen šunkom, kravljim sirom i hrenom s mlincima. Priznajem da volim nove i neobične kombinacije, ali volim i kad znam što mogu očekivati, a u Špilji se zna što možete očekivati i što ćete dobiti i ne bute otišli nezadovoljni. Zato vrijedi potegnuti dovde.

A i zbog palačinki s borovnicama i sladoledom od vanilije. To je bio moj izbor za desert uz još ponuđene makovnjaču, orahnjaču, čoko mousse tortu i plejadu palačinki. Borovnice volim. Borovnice pijem. Borovnice jedem. Borovnice amo daj njami

Uz jelo smo pili i neko bijelo vino, a pred kraj je došlo i desertno vino, a s obzirom da sam toga fino popila nemrem se sjetiti o kojem se vinu radilo party

Uglavnom, ako vam ikad Špilja bude usput ili ako vam Špilja nije usput; obavezno dođite. Isplati se. A bogami ni špilja nije loša. Priča se. Morat ću sama provjeriti na proljeće. wave

PS / konačno sam našla pravu web stranicu. Navali narode
http://www.gostionicakodspilje.com/gostionicakodspilje/