njupalice

petak, 24.02.2012.

LE BISTRO, EU Gourmet Experience, Kraljevina Belgija

22.02.2012
Hotel Regent Esplanade, Mihanovićeva 1

Što ste čuli o belgijskoj kuhinji? Ništa? Ili samo za wafle? I mi. Zato smo otišli na EU Gourmet Experience vidjeti što nudi zemlja baroknih slikara i filma In Bruges (jedan od boljih filmova u zadnjih par godina sretan

Ovaj put nije nas dočekao belgijski ambasador, ali posvuda su bile belgijske zastavice i čuo se loš engleski s jakim francuskim naglaskom, jer je francuski uz njemački i nizozemski jedan od službenih jezika ove zemlje.

Naš stalni konobar smjestio nas je za stol i počela je avantura s nekoliko zalogaja nadahnutim Belgijom kako je pisalo na meniju:
Za predjelo su nam bili posluženi tatarski biftek koji sam ovom prilikom prvi put probala i ugodno se iznenadila. U biti, nisam znala što očekivati, jer nisam imala nikakvu predodžbu, ali prvi okus mi je bio po sirovom mesu od kojeg se prave ćevapi ili kobasice, jer to u biti je sirovi biftek sitno sjeckan i začinjen jajima, senfom, limunovim sokom itd. Švrći se biftek izuzetno svidio, jer on inače voli sve sirove stvari, a ovo mu je bilo dobro začinjeno i dosta pikantno. Ja sam tatarski mazala na kruh s majonezom, što je ispala super kombinacija. Inače, majoneza je bila s vlascem, obična Zvijezdina majoneza, ali takvu i najviše volimo. Uz majonezu dobro je išao i pomfri iliti ga frituur frites frikandel koji mi je bio dobar, ali ne prehrskav kao recimo u McDreku. Ovo je ipak belgijski krumpirić, ne? Jedino što mi nije jasno u ovoj priči je zašto su nam poslužili tatarski biftek kad on nema nikakve veze s Belgijancima. Ili se varam ?

U mini teglici servirali su nam cocottes s kozicama i cikorijom za koju sam ja mislila da je luk. No na kraju nije bilo ni bitno kaj jer, jer mi se svidjelo; zanimljiva kombinacija majoneze (opet), kuhanih kozica i rezane cikorije koju belgijanci nazivaju begijska endivija ili witlof jer se cikorija dijeli na nekoliko tipova (radič, sugarloaf, endivija) od kojih većina nije jako gorka kao prava ili divlja cikorija.
Shot od krumpira i dimljenih dagnji bila je hladna juha od školjki koja mi nije pasala iako juha sama po sebi nije bila loša; jakog mirisa i okusa, Švrći bi bolje legla da je bila topla, a ja ionako nisam neki veliki ljubitelj ribljih i inih juha, pa mi je tak svejedno.

Za glavno jelo kušali smo dagnje Provensal s organskim rajčicama, začinima i češnjakom. Inače Belgijanci dagnje poslužuju s krumpirićima, što su mogli komotno i nama poslužiti jer ova organska rajčica nit ima boje nit okusa. Ja sam u prvi mah mislila da se radi o narezanom luku koji je poprimio crvenu boju od sosa sretan Toliko o tome. No dagnje su bile dobro kuhane, neraskuhane i nežilave, dok je buzara bila fina vodica prema Švrćinim riječima

Flamanski pivski gulaš s pirjanim prokulicama i mrvljenim krvavicama bio je pravi lovački gulaš, ono što bi dobro sjelo nakon cijelog dana provedenog vani. Izvrsno. Iako smo prokulice probali i ostavili. Ne razumijem tu biljku. Tko je to izmislio i zašto? Švrćo mi je otvorio oči kad je rekao da se prokulica na engleskom kaže brussels sprouts no iako su nazvane po glavnom belgijskom gradu, vjeruje se da su prokulice došle iz antičkog Rima.
Pečena kukuruzom hranjena piletina s maslacem od estragona i šafrana bila nam je iznimno zanimljiva i fina; mekana piletina, srolana u roladu sa žutim umakom od šafrana i estragonom kojeg ja nisam uopće osjetila, al sam vjerovala Švrći na riječ jer ga je on prepoznao. Zato je on master chef, a ja ne sretan
Stoemp je tradicionalno belgijsko jelo napravljeno od krumpira i povrća i uz piletinu i gulaš bio mi je absolutely fabulous meal među glavnim jelima, jer sam probala novu kombinaciju zapečenog pire krumpira s povrćem, premazanog aioliem (umakom od češnjaka, maslinovog ulja i jaja ).

Iznenađenje večeri bili su mi, uz tatarski biftek; puževi. Jer oba jela nisam nikad jela. A kako puževe nikad nisam jela, tako nisam ni znala kako izgledaju. I odem ja nadobudno po porciju poriluka i puževa u pivu i pita Švrćo gdje su puževi. I kažem ja:''Ne znam. Ne znam kak zgledaju'' sretan I ode on, i vrati se s puževima sretan Poriluk i umak su bili klasika, ono što ni doma ne jedem, pa neću ni u restoranu, ali puževi su bili zanimljivi; gumenasti i poput većih dagnji. Jedino što sam pred očima cijelo vrijeme imala zamišljenog velikog puža smijeh

Za desert smo očekivali vafle i dobili smo vafle. Doduše trebali su biti topli vafli, ali nisu, no unatoč suhoći, tvdroći i hladnoći dobro se osjetila ribana limunova korica koja im je dala fini šmek. Uz vafle poslužena nam je i palačinka s pirjanim jabukama i ekstraktom suhih šljiva što je također nova i neobična kombinacija jer palačinke obično jedem s nutellom ili pekmezom, ali al dente kuhane jabuke u limunovom soku daju osvježavajući ''touch'' običnoj palačinki.

24.02.2012. u 20:42 • 1 Komentara • Print • # • ^

LE BISTRO, EU Gourmet Experience, Republika Austrija

18.01.2012
Hotel Regent Esplanade, Mihanovićeva 1

Za razliku od ostalih zemalja koje su se do sad predstavljale na EU Gourmet Experiencu, Republika Austrija dala si je dosta angažmana. Kao prvo, na samom ulazu u restoran dočekao nas je i predstavio nam se, austrijski veleposlanik, koji nam je obećao donijeti aperitiv, ali se uzvrtio oko gostiju, pa je zaboravio na svoje obećanje. Cijelo vrijeme večer u pozadini je svirala klasična glazba, a na TV su se vrtile promo slike austrijskog pejzaža i života, a negdje između predjela i glavnog jela gostima se obratila neka gospođa, pretpostavljam jedna o zaposlenih u veleposlanstvu, na njemačkom i hrvatskom jeziku. Zahvalila se Le Bistrou na ideji i realizaciji, te naglasila kako kao i Hrvati i Austrijanci imaju svoje adute u hrani. Neke od tih aduta i mi smo isprobali tu večer.

Za predjelo Austrijanci su nam ponudili domaći namaz od začinjenog sira s hrskavim kruhom od pira koji je bio tanak poput čipsa i vrlo zasitan. Namaz od sira bio je vrlo sličan nekom klasičnom Dukat namazu, al s obzirom da se radilo o siru iz Koruške, odmah mi je bio finiji sretan

Uz sir guštali smo i u confitu od buče, bučinog ulja i sjemenki te kupusu, prijanim suhim šljivama i čvarcima. Čvarci i confit od buče su me jako iznenadili jer ih nisam smatrala austrijskim tradicionalnim jelima, al opet, pa nisu Hrvati jedini koji kolju svinje i tope mast burninmad

Čvarci su mi se brutalno svidjeli, a confit od buče me podsjetio na bakin dublek, tj bundevu koju smo običavali zapeći u pećnici i koja bi bila vrlo zasitna, a imala bi slatkasti okus, baš kao i ovaj confit ( način kad se jelo kuha u vlastitom soku ili šećeru da bi se konzerviralo. Barem sam ja tako shvatila sretan
http://en.wikipedia.org/wiki/Confit

Nakon predjela ponuđen nam je čisti goveđi consommé ( bistra krepka juha koja se priprema od jakog mesnog, ribljeg, pilećeg ili povrtnog temeljca koji se bistri na laganoj vatri pomoću proteina iz bjelanjaka ) s kukuruznom tjesteninom i celerom. Juha je bila izvrsna, prava govedska kakvu radi moja mama sretan Punog okusa, dobro začinjena, oduševila nas je oboje.

Za glavno jelo Austrijanci su nudili:
- palačinke sa špinatom i kravljim sirom koje su bile narezane na male komadiće što mi se jako svidjelo i da se nisam najela svega, uzela bih si i drugu porciju jer su bile prefine; kombinacija sira i povrća uvijek je dobrodošla
- klasični austrijski gulaš s okruglicama od kruha i kobasica također mi se jako svidjelo. Bez obzira što inače jako volim ovo jelo, okruglice su bile fantastične, a ni gulaš nije zaostajao, dobro skuhano i začinjeno, što je nama jako bitno jer volimo slanu i pikantnu hranu, a većina jela koju smo smo jeli po restoranima dođu bez mrve soli. Mislim, razumijem brigu oko povišenog tlaka uzrokovanog masnom i slanom hranom i ideju o nekakvom neutralnom jelu koje si gost sam dočini po svom ukusu, al jedno je neutralno, a drugo je bljutavo jelo.

- bečki odrezak s krumpirom pečenim na svinjskoj masti i kandiranim limunom nije bio ništa ekstra posebno, klasika; meso je bio čisti nemasni šnicli, koji se lako rezao što mi se jako sviđa, no krumpir je bio nejestiv jer se već bio ohladio iako su ga mogli držati na toplom ili ispeći u zadnji čas. Kandirani limun bio je tragovima, ali ne sjećamo se gdje, a ako ga se ne sjećamo nije ni za pamćenje sretan
- mlada svinjetina u kori od krvavica s pečenim jabukama i ekstraktom zweigelta (vrsta crnog vina ) posebno se svidjela Švrći jer Švrćo voli i svinjetinu i krvavice. Ja sam malo puhala na tu kombinaciju jer ne volim ništa krvavo, ali sam probala i preživjela. Kombinacija nije loša, ali mi svinjetina jednostavno nije sjela nakon što sam već danima jela novogodišnju pečenku.

Za desert sam očekivala zahericu, ali ću očito po to trebati skoknuti do Beča, jer smo dobili mini krofne, koje sam smazala par komada jer su bile male, pa ih mogu pojesti i pekmez od šljiva kojim su bile punjene jednostavno je nadmašio moja očekivanja. Uz krofne dobili smo i savijaču od jabuka ilitiga apfelštrudel koji je taman izašao iz hladnjaka tak da je bio hladan, a svi znamo da je štrudla najbolja topla. Ah, ipak baka pravi najbolju štrudlu, s domaćim vučenim tijestom i jabukama iz vrta njami