njupalice

četvrtak, 05.01.2012.

LE BISTRO, EU Gourmet Experience, Portugal

14.12.2011
Hotel Regent Esplanade, Mihanovićeva 1

Posljednje ovogodišnje predstavljanje europskih zemalja pripalo je državi Portugal. Posjećenost je ovog puta bila duplo manja od predstavljanja Republike Mađarske, što očito govori da su Mađari veliki gurmani i feštaroši. Kao da to do sad nismo znali party
Prošli put u ponudi pića nije bilo nikakvo mađarsko vino, što me razočaralo i navelo pomisli da će tako biti i ovaj puta. Srećom, bila sam u krivu; konobar nas je poslužio crnim portom, slatkim, desertnim, voćnim vinom koje se inače služi nakon jela, ali poklonjenom konju ne gelda se u zube, tako da sam s užitkom pijuckala vino.

Glazba je bila druga priča; ne znam zašto ali tugaljivi fado nije mi ulazio u uho. No, ionako smo došli zbog jela, a ne glazbe, tako da smo se prepustili gurmanskim specijalitetima večeri.

Za predjelo na meniju su bili kroketi od bakalara (lijevo ) ili na portugalskom bolinhos de bacalhau ili pastéis de bacalhau koji su me podsjetili na moje nedavno pravljene popečke od ribe, a koji bi bili puuuuno ukusniji da su došli drito iz friteze. Ovako su se već lagano ohladili i izgubili svoju hrskavost.

No, zato je pita s teletinom i dimljenim češnjakom bila puno bolja (desno ). Male pitice u obliku muffina od lisnatog tijesta punjene nadjevom od teletine i češnjaka bile su mi čisto oduševljenje, čak sam htjela tražiti recept; dobar omjer nadjeva mesa i češnjaka zatvoren u kuglicu od lisnatog tijesta i ispečeno.....mmmmmm

Portugalci, osim ribe, jedu dosta i svinjetine, tako da su nam ponudili i punjenu svinjsku potrbušinu ( barriga de porco recheados ). Carsko svinjsko meso ili potrbušina bila je nadjevena mješavinom kruha, maslinova ulja i začinskog bilja. Ovo predjelo mi nije bilo nešto extra očaravajuće, svinjetina ko svinjetina, prase ko prase; dobro pečeno, ne premasno iako korica nije hrskala, no ipak malo neslano, ali na to smo već navikli.
Uz svinjetinu su dobro pasale pečene rajčice i luk pirjan u maslinovom ulju s korijandrom. Niš posebno, ali neslano sretan

Za glavno jelo bili su posluženi

- pirjana zečetina ( coelho guisado ) koji nas je odmah podsjetio na neka izvrsna jela od zečetine koja smo davno jeli; ja zecov gulaš, a Švrćo......baš je dobar taj zec; nije nešto posebno i dosta je sličan piletini, ali je još mekši....ja baš volim zecove sretan

- pečena patka također je bila jako fina, ali ništa posebno za razliku od hobotnice. Kako sam se oduševila pečenom hobotnicom. Ne znam zašto, ali imam laganu averziju prema morskim plodovima ( ipak sam ja odrasla na svinji ) i uvijek se bojim da će ta bića koja obitavaju u vodi biti ljigava i bljutava, no, srećom, do sad sam se svaki put oduševila kako morskim psom, tunom ili jelima od sipe. Hobotnica je bila apsolutno fantastična; dobro pečena, ali ne pretvrda, poput jako finog kompaktnog bijelog mesa i dobro je sjela uz kuhane krumpire.

- najveće iznenađenje glavnog jela bila nam je riža s grahom ( arroz com feijăo ). Totalno smiješna i neuobičajena kombinacija, ali predobra. Ovo jelo uobičajeno je za zemlje južne Amerike koje su poznavale grah, no rižu su im donijeli španjolski kolonizatori iako neke teorije govore da su za to zasližni afrički robovi. Kako god bilo, kombinacija je super i baš bi mogli doma isprobat. Uz neko meso, naravno njami

Za desert smo dobili mliječni desert koji je bio neka verzija već dobro nam poznatog crčme brűléa, samo bez hrskave korice na vrhu.
Uz to poslužen nam je i portugalski tradicionalni desert, sericá, koji se radi od jaja, šećera, mlijeka i cimeta. Vrlo jednostavan biskvit koji se obično služi sa učećerenim voćem, no mi smo dobili borovnicu uz ovaj prosti, ali fini desert.

Umjesto zaključka; hoću u Portugal!

05.01.2012. u 14:18 • 0 Komentara • Print • # • ^

LE BISTRO, EU Gourmet Experience, Republika Mađarska

16.11.2011
Hotel Regent Esplanade, Mihanovićeva 1

Treće predstavljanje u sklopu EU Gourmet Experienca pripalo je Republici Mađarskoj. Naravno da to nismo propustili, a kako i bi kad smo oboje podrijetlom Mađari, jedno po ocu, drugo po majci. Živjeli korjeni. I klopa.
I tu srijedu lijepo smo se obukli, po običaju kasnili i stigli u krcati Le Bistro. Sa svih strana čuo se mađarski pa pretpostavljam da su ostali gosti zaposlenici u ambasadi ili Filozofskom fakultetu kao izvorni govornici na katedri za hungarologiju.

Ovaj put predjelo i glavno jelo bili su poslagani na bife stolu tako da smo se sami služili. Iako mi je ''all you can eat'' ideja super, problem je što se ispred stola s jelima vrlo brzo stvori red, a prostor i nije baš veliki, pa stojiš, glupo zuriš u ostale goste što čvrsto drže svoje tanjure, smješkaš se i moliš Boga da nešto ne srušiš svojom (mojom) velikom guzicom.

Buffet s predjelima

Punjena jaja s dimljenom pastrvom

guščja prsa s ajvarom

rajčica i krastavci

paprika i krem sir

krumpir salata s ikrom

Hortobágy palačinke

No, dok smo čekali da se red smanji opalila sam par fotki i ispili smo ponuđene aperitive; Švrćo je uzeo šljivovicu, a ja kajsiju. Kak me opekla rakija, a kad se grlo smirilo čak se i osjetila kajsija sretan

- namaz od sira koji je podsjećao na vajkrem
- tvrdo kuhana jaja s dimljenom pastrvom = super kombinacija, obožavam punjena jaja na koji god način i s čime god. Švrćino stučno oko, tj. nepce veli da pastrva pomiješana s žumanjkom nije bila preintenzivna i prenapadna tako da se moglo jesti bez obzira na kasnije sljedove.
- guščja prsa s ajvarom = ajvar ko ajvar, moja mama ga isto pravi, ali guščja prsa su bila predobra; tako mekana da se činilo ko da je pašteta, doslovce su se topila u ustima, i bila vrhunac večere. Paprika se nije previše osjetila ali možda je to rakija ubila malo sva osjetila.

- krumpir salata s ikrom od pastrve bila je poslužena u malim staklenim bočicama i u prvi mah nismo bili sigurni o čemu se radi. Bili smo uvjereni da je to neki desert, kad ono obična krumpir salata. Neš ti J
Švrćo:''Baš to, divno izvedeno, krumpir ne raskuhan, taman začinjeno - iako smo mi malo dosolili jerbo smo takovi, ali zaista ništa posebno.''

- Jókai bableves ili juha od graha nazvana po piscu Mór Jókai koji je jeo jednostavniju verziju ovog jela koje se sastojalo samo od graha i dimljenih svinjskih nožica. Juha kakvu smo mi jeli, znači juha s dvije vrste graha, kobasicama, dimljenim koljenicama i povrćem bila je kasnija izmišljotina. Ali vrlo dobra izmišljotina jer dugo nisam jela tako dobar grah, koji inače prezirem, ali ova juha je dušu dala za tmurno zimsko vrijeme.
''Sve što bi očekivao od tipične mađarske juhe, da želim još i još i još. Savršena egzekucija, začinjenost i raznovrsnost okusa u kojem niti jedan ne dominira'', veli Švrćo

Glavna jela bila su:

- makaroni s kravljim sirom koje ni Švrćo ni ja nismo jeli godinama, a tako je jednostavno i fino jelo.
- pileći paprikaš koji oooooooobožavam. Ne znam jel to zbog mađarskih korijena, ali to mi je tako fino jelo iako sam ga sama naučila i počela kuhati tek unazad godinu dana. Do tad su to radile samo mama i baka koje su izmislile (ili je to pak bilo selo) jednostavniju verziju, bez mesa tzv ćoravi paprikaš sretan Ovaj paprikaš je bio izvrstan, naravno i pogotovo jer sam se dočepala bijelog mesa. Meni dosta.
- Esterhazy odrezak je bio katastrofa. Tvrd, žilav, znam da je čovjek mrtav već dugo ali nije tu njegovu smrt morao odrezak vjerno prikazati.
- Hortobágyi palacsinta (palačinke) smo greškom uzeli kao glavno jelo jer su bile postavljene skupa s ostalim jelima u toploj kupelji, no bez obzira na to njima dajem čistu peticu. Palačinke su bile punjene mješavinom kuhanog pilećeg mesa i kiselog povrća. Nešto slično sam i ja pravila, samo kaj sam palačinke još i pohala...mmmmm

- polako kuhana patka - najs ali ne osjeti se razlika od brzo kuhanog, očekuješ mekano a kako je došlo do toga i nije nam preveč bilo bitno. Dinstani crveni kupus nije bio niš posebno dok se ljutog jabučnog umaka ne sjećamo, što u našem slučaju znači; OK, al ne toliko dobro ili loše da ga zapamtimo.

S obzirom da u ponudi nije bilo nikakvih mađarskih vina, ni drugih tradicionalnih pića Švrćo se odlučio za Plavac mali, dok sam ja pijuckala vrlo pitak Chardonnay Krauthaker. Odabir vina se na kraju pokazao nepotrebnim, jer smo zaboravili na cijenu. 55 kn čaša. Dvije čaše, skoro ko jedna večere...n....da..... party

Za desert su nam poslužili tri deserta u jednom, ja presretna njami
Na fensi šmensi dekoriranom tanjuru došli su nam:

- kolač od kestena s rumom što je klasični kesten kolač iako se kesten slabo osjetio. Ali nije ni bitno J
Švrćo:''Nisam od kestena kao kolača pa me ni ovaj nije oduševio, svidio mi se dio u kojem ga ne osjetim previše''
- Gundeljeve palačinke koje sam jednom prilikom i ja pravila, a pune se orasima, grožđicama i rumom i Švrći su bile vrhunac desertne ponude.
- Somlói biskvit što je vjerojatno verzija Somlói galuska deserta tj kombinacije biskvita, vanilij kreme, grožđica, oraha, čoko umaka, ruma i šlaga. http://www.chew.hu/somloi_galuska.html

Deserti su bili skoro pa najbolji dio večeri. ''Najbolji'' zato jer su fakat bili super, a ja kao velika slatkoizjelica nisam izbirljiva, a ''skoro'' zato što su došli na kraju i time označili završetak našeg druženja s jelima Republike Mađarske, ali i nestrpljivo iščekivanje do sljedećeg EU gourmet Experienca.

05.01.2012. u 13:38 • 0 Komentara • Print • # • ^

LE BISTRO, EU Gourmet Experience, Kraljevina Španjolska

19.10.2011
Hotel Regent Esplanade, Mihanovićeva 1

http://www.idemvan.hr/dogadaj/eu-gourmet-experience/13693/

Povodom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, restoran Hotela Regent Esplanade, Le Bistro, namjerava predstaviti gastronomske delicije zemalja članica EU. Cilj je u nešto više od godine dana predstaviti 16 zemalja, počevši s Poljskom koju smo propustili. Sljedeća na redu bila je Kraljevina Španjolska s kojom smo započeli naš mini-gastro put po Europi. Dok nas vrijeme i financije ne posluže za onaj veliki, pravi.
EU Gourmet Experience u Le Bistrou održava se jednom mjesečno i to srijedom, s početkom od 19:30 h. Cijena večere, od tri slijeda jela, iznosi 135 kn po osobi, s tim da piće nije uključeno u cijenu. Uz jedno servirano predjelo te jedan desert, jela se (uglavnom) biraju s bife stola.

Glavni kuhar Le Bistroa odlučio je Kraljevinu Šanjolsku predstaviti sljedećim predjelima:

- sardinama s roštilja što je bila klasika od sardine. Sardina ko sardina.
- rajčicama pečenim u pećnici s kaparima i maslinama što je bila super kombinacija. Obožavam rajčicu i najčešće ju jedem sirovu s maslinovim uljem i bosiljkom. Pečeno povrće me rijetko uzbudi, ali ovo je baš bilo osvježenje za nepce.
- omlet s krumpirom bio je narezan na male kvadrate i uopće nije imao okus po omletu. Više po krumpiru.
- gazpacho ili hladna juha od povrća bila je poslužena u uskim čašama sa slamkom što mi se jako svidjelo jer obožavam te male posudice za jelo. Juha je imala okus po paprici, s tim da mi je Švrćo rekao da više vuče na krastavce, što sam i sama s vremenom osjetila i baš zbog toga mi nije nešto sjela. Nekako mi je ta juha više za ljetno vrijeme.
- najbolji su mi bili kroketi od šunke; jamon jamon za dva svinjojedca. Claro que si!

Uz predjelo smo pijuckali mineralnu vodu i Finlandia Cranberry votku koja je fino mirišala po brusnicama dok joj je okus bio ipak malo žešći.

Švrćo si je uzeo Woodford Reserve, bourbon whiskey, koji je već po mirisu odavao da ima preko 40 posto alkohola u sebi. Ali Švrći se jaaaako svidio.

http://en.wikipedia.org/wiki/Woodford_Reserve

''Fantastično. Za svaku preporuku. Jedino šteta što je bilo kao promotivna ponuda viskiji i burboni iz Amerike, a ništa pića iz Španjolske'', veli Švrćo

Glavno jelo bilo je posluženo na bife stolu gdje se grijalo u parnim kupeljima (bain marie), pa se sve osjetilo po plinu, ali dobra strana je bila što je glavni kuhar, izašao među goste i sam posluživao i govorio što jedemo. Baš lijepo od njega. Mi smo se par puta odšetali ugrabiti od svega po malo iz velike ponude:

- pečeno povrće s ružmarinom, timijanom i šafranom = klasika. Neslano. Švrćo potvrđuje:''Neslano!! Ne neutralno, neeeslanooo''
- ujušak od slanutka s piletinom, janjećim kračicama i chorizom koji mi se najviše svidio. Vjerojatno što ne jedem često nit janjetinu nit slanutak koji ima neodoljivi okus na lješnjake koji su se ljubili s grahom. ''Vrlo izdašno jelo. Jako fino, taman pod zub, ne raskuhano, dobro za zimu'', Švrćin je komentar.

- pečeni odojak s pečenim jabukama i češnjakom = ''Fino. I točka. Ni spektakularno ni loše. Obično.'', veli Švrćo

- oslić s rajčicama, ljubičastim lukom i divljim češnjakom bio je takav da ga se ne sjećamo :/
- pirjane španjolske dagnje s ružmarinom, bijelim vinom i češnjakom bile su buzara vulgaris s premalo toća

Uz glavna jela poslužili smo se i pecivima, koja vjerojatno nisu tradicionalno španjolsko jelo, ali su izgledala tako dobro, a i okus im je super.

Desert su bili katalonska krema, nešto kao creme brulee ( puding od vanilije s tvrdom koricom na vrhu koja se dobije karameliziranjem šećera, s tim da se šećer na cremi catalana karamelizira sa salamanderom, kuhinjskim uređajem za gratiniranje (zapeći odozgo). Švrći je desert bio '' ćelav, a ni korica ni bila tvrda kak treba biti. Izgleda da Vella, masterchef Le Bistroa op.a. ni bil u kuhinnji

Drugi desert je bio puding od riže s malinom koji mi se manje svidio od kreme. Riža nije desert, kako god da ju okreneš ili onda mora imati u sebi gro šećera, a ovaj puding to nije imao. Švrći je i ovaj desert bio prećelav, prazan, bezukusan, običan, neuzbuđujuć.
No usprkos tome odlučili smo se vratiti i drugi put na sljedeće predstavljanje. Sviđa nam se nova i neobična klopa, intimna atmosfera Le Bistroa, iako su im stolice preniske i svi zgledamo kao patuljci iz Snjeguljice, a čaše nas brutalno podsjećaju na bolničke patke za davanje uzorka urina sretan No što ćeš, nas dvoje zabave i sitnice, tako da Švrćo nije ni primijetio da za stolom pored nas sjede Gabi i Arsen, za razliku od mene.
Švrćin zaključak: ''Očekivao sam paellu, meso bika, sangriu.....Shvaćam da od svih mogućih jela treba odabrati ponešto, al potruditi se samo oko prezentacije i nije nešto.
Konobar je bio iznimno uslužan ali spor i zaboravljiv.''