njupalice

četvrtak, 05.01.2012.

LE BISTRO, EU Gourmet Experience, Portugal

14.12.2011
Hotel Regent Esplanade, Mihanovićeva 1

Posljednje ovogodišnje predstavljanje europskih zemalja pripalo je državi Portugal. Posjećenost je ovog puta bila duplo manja od predstavljanja Republike Mađarske, što očito govori da su Mađari veliki gurmani i feštaroši. Kao da to do sad nismo znali party
Prošli put u ponudi pića nije bilo nikakvo mađarsko vino, što me razočaralo i navelo pomisli da će tako biti i ovaj puta. Srećom, bila sam u krivu; konobar nas je poslužio crnim portom, slatkim, desertnim, voćnim vinom koje se inače služi nakon jela, ali poklonjenom konju ne gelda se u zube, tako da sam s užitkom pijuckala vino.

Glazba je bila druga priča; ne znam zašto ali tugaljivi fado nije mi ulazio u uho. No, ionako smo došli zbog jela, a ne glazbe, tako da smo se prepustili gurmanskim specijalitetima večeri.

Za predjelo na meniju su bili kroketi od bakalara (lijevo ) ili na portugalskom bolinhos de bacalhau ili pastéis de bacalhau koji su me podsjetili na moje nedavno pravljene popečke od ribe, a koji bi bili puuuuno ukusniji da su došli drito iz friteze. Ovako su se već lagano ohladili i izgubili svoju hrskavost.

No, zato je pita s teletinom i dimljenim češnjakom bila puno bolja (desno ). Male pitice u obliku muffina od lisnatog tijesta punjene nadjevom od teletine i češnjaka bile su mi čisto oduševljenje, čak sam htjela tražiti recept; dobar omjer nadjeva mesa i češnjaka zatvoren u kuglicu od lisnatog tijesta i ispečeno.....mmmmmm

Portugalci, osim ribe, jedu dosta i svinjetine, tako da su nam ponudili i punjenu svinjsku potrbušinu ( barriga de porco recheados ). Carsko svinjsko meso ili potrbušina bila je nadjevena mješavinom kruha, maslinova ulja i začinskog bilja. Ovo predjelo mi nije bilo nešto extra očaravajuće, svinjetina ko svinjetina, prase ko prase; dobro pečeno, ne premasno iako korica nije hrskala, no ipak malo neslano, ali na to smo već navikli.
Uz svinjetinu su dobro pasale pečene rajčice i luk pirjan u maslinovom ulju s korijandrom. Niš posebno, ali neslano sretan

Za glavno jelo bili su posluženi

- pirjana zečetina ( coelho guisado ) koji nas je odmah podsjetio na neka izvrsna jela od zečetine koja smo davno jeli; ja zecov gulaš, a Švrćo......baš je dobar taj zec; nije nešto posebno i dosta je sličan piletini, ali je još mekši....ja baš volim zecove sretan

- pečena patka također je bila jako fina, ali ništa posebno za razliku od hobotnice. Kako sam se oduševila pečenom hobotnicom. Ne znam zašto, ali imam laganu averziju prema morskim plodovima ( ipak sam ja odrasla na svinji ) i uvijek se bojim da će ta bića koja obitavaju u vodi biti ljigava i bljutava, no, srećom, do sad sam se svaki put oduševila kako morskim psom, tunom ili jelima od sipe. Hobotnica je bila apsolutno fantastična; dobro pečena, ali ne pretvrda, poput jako finog kompaktnog bijelog mesa i dobro je sjela uz kuhane krumpire.

- najveće iznenađenje glavnog jela bila nam je riža s grahom ( arroz com feijăo ). Totalno smiješna i neuobičajena kombinacija, ali predobra. Ovo jelo uobičajeno je za zemlje južne Amerike koje su poznavale grah, no rižu su im donijeli španjolski kolonizatori iako neke teorije govore da su za to zasližni afrički robovi. Kako god bilo, kombinacija je super i baš bi mogli doma isprobat. Uz neko meso, naravno njami

Za desert smo dobili mliječni desert koji je bio neka verzija već dobro nam poznatog crčme brűléa, samo bez hrskave korice na vrhu.
Uz to poslužen nam je i portugalski tradicionalni desert, sericá, koji se radi od jaja, šećera, mlijeka i cimeta. Vrlo jednostavan biskvit koji se obično služi sa učećerenim voćem, no mi smo dobili borovnicu uz ovaj prosti, ali fini desert.

Umjesto zaključka; hoću u Portugal!