njupalice

četvrtak, 18.08.2011.

Restaurant Bar VAGABUNDO, Bol, otok Brač

06.08.2011

Ako se ikad zateknete u Bolu na Braču, a niste ljubitelji tradicionalne i klasične hrvatske kulinarske ponude i ne jedu vam se čevapčići za 65 kuna, odite u Restoran Bar Vagabundo.

Restoran poznatog chefa Vinka Marinkovića koji je nedavno otvorio konobu Puko u Zagrebu nudi vrlo maštovita i neobična jela po prihvatljivim cijenama. Kad je Švrćo primjetio da restoran nudi ceviche, što je svježa marinirana riba i što se ne nudi često u restoranima, odlučili smo propustiti čevapćiće za 65 kuna po porciji i dati priliku Vagabundu. Nismo požalili.

Restoran se nalazi četrdesetak metara od mora i ima divan pogled na rivu. Ambijent je decentan, sav u bež boji, s minimalnom dekoracijom na stolu, a jedini minus su kožne stolice za koje smo se zaljepili kao žvaka za beton. Koža je super, samo kad ne moraš sjediti na njoj smijeh

Zanimljivo je da nas je tijekom dvosatne večere posluživalo nekoliko konobara; prvo nas je za stol smjestila, vjerojatno, domaćica restorana / hostesa /, onda nas je poslužio jedan konobar, pa još jedan na kraju. Valjda su svi htjeli vidjeti mladi, preplanuli par u najboljim godinama kiss Whatever.....
Nakon podužeg premišljanja i Švrćinog dvoumljenja, mladi par odlučio se za pola litre bijelog vina i vodu s mjehurićima aka mineralnu, te bruschette s mariniranim hobotnicama za predjelo. Super izbor! Bruschette su bile od toplog prepečenog kukuruznog kruha, a komadići hobotnice fino začinjeni, samo što smo si mi dodali još malo maslinovog ulja i soli. Mljac mljac....maslinovo ide uvijek i svugdje sretan

Za glavno jelo Švrćo je uzeo janjetinu osso bucco, dok sam ja izbor dala ribi. Ipak smo na moru, ne?
Moj trio Vagabundo sastojao se od odreska morskog psa, odreska tune na žaru te kozice s puno al dente kuhanog povrća koje je bilo skroz neslano. No i to smo brzo popravili. Riba je imala okus po ribi, s tim da me morski cucak ugodno iznenadio. Ne znam zašto sam si umislila da je to meso fuj fuj, ali bojala sam se probati... kad ono; fantastično: čisto bijelo riblje meso sa jednom kosti. Di ćeš bolje? njami Tuna je pak bila savim drugačija od one tune iz konzerve. Čudno sretan Podsjetila me na svinjetinu, zbog svoje čvrstine, boje i kompaktnosti, ali imala je lagani okus po ribi, što znači da je izgleda ipak bila riba. Kozica je bila jedna, ali božanstvena. Švrćo mi je očistio ljusku i izvadio meso, a ja sam slinila od sreće. Slatkasto tvrdo meso kozice bilo je šlag na torti.

Švrćin komentar janjetine i pirea:
Pire je bil nedokučivo fin, a koljenica od malog argentinskog janjeta odlična. Netko bi rekao da se trebala još sedam minuta pirjati al ja baš volim kad mi vilica (ona koja čini usta) ima svoju svrhu. Jednostavno ukrašeno travkom ružmarina koja je bila ubodena u koštanu srž same koljenice. Umak je bio fin, kao u pašticade, crno vino i povrće, ne pre kašast ne pre juhica. Jedino mi svemu fali malo soli. Ali malo soli za onaj klasični neutralni okus.

Za desert smo podijelili mousse od čokolade iako se ja ne bih bunila ni da sam ga sama pojela njami

Fina čokolada razlijevala se po tanjuru dok smo usta ispirali laganim, hladnim gemištom party i razglabali o stanju u hrvatskom ugostiteljstvu. Tema za poželiti. Baš kao i restoran. Samo što je daleko. Morat ćemo navratiti u Marinkovićevu konobu u Zagrebu. Prvom prilikom. Jel da Švrćo? naughty
Švrćo veli: da sretan

http://www.dalmatinocatering.com/20985.html

http://www.nacional.hr/clanak/98049/puko-i-puko-otvorili-restoran-s-isklesanim-jelima

18.08.2011. u 15:39 • 0 Komentara • Print • # • ^

Restoran LOVAC, Šime Kurelića 4b, 52000 Pazin

Restoran Lovac nalazi se u sklopu istoimenog hotela iznad samog grada Pazina.

Nas je tamo put naveo jedne srpanjske subote za vrijeme posjeta Istri. Nakon razgleda grada, Shatzika je ogladnjela pa ju je, ovaj put mama, a ne Švrćo, odlučila odvesti na tradicionalne istarske fuže. Sjele smo na terasu s pogledom na zeleni Pazin i naručile fuže s umakom od srnetine za majku i fuže sa šparugama i pršutom za mene.

Mamini fuži:

Moji fuži:

I jedni i drugi fuži bili su fantastični, neprekuhani, a opet dovoljno mekani. Umak od srnetine bio je jako fini dobro začinjen, meso mekano i sitno rezano dok se moje šparoge nisu jako osjetile, ali zato je pršut dao finalni tač sretan

Porcija je bila sasvim solidna i čist dovoljna da nas nahrani, a ne uspava. Ipak se trebalo spustiti gradom do auta. Cijene fuža su i više nego prihvatljive i preporućljive; trebalo je izdvojiti samo 35 kuna po porciji.