Marketing
Restaurant Bar VAGABUNDO, Bol, otok Brač
06.08.2011
Ako se ikad zateknete u Bolu na Braču, a niste ljubitelji tradicionalne i klasične hrvatske kulinarske ponude i ne jedu vam se čevapčići za 65 kuna, odite u Restoran Bar Vagabundo.
Restoran poznatog chefa Vinka Marinkovića koji je nedavno otvorio konobu Puko u Zagrebu nudi vrlo maštovita i neobična jela po prihvatljivim cijenama. Kad je Švrćo primjetio da restoran nudi ceviche, što je svježa marinirana riba i što se ne nudi često u restoranima, odlučili smo propustiti čevapćiće za 65 kuna po porciji i dati priliku Vagabundu. Nismo požalili.
Restoran se nalazi četrdesetak metara od mora i ima divan pogled na rivu. Ambijent je decentan, sav u bež boji, s minimalnom dekoracijom na stolu, a jedini minus su kožne stolice za koje smo se zaljepili kao žvaka za beton. Koža je super, samo kad ne moraš sjediti na njoj 
Zanimljivo je da nas je tijekom dvosatne večere posluživalo nekoliko konobara; prvo nas je za stol smjestila, vjerojatno, domaćica restorana / hostesa /, onda nas je poslužio jedan konobar, pa još jedan na kraju. Valjda su svi htjeli vidjeti mladi, preplanuli par u najboljim godinama 
Whatever.....
Nakon podužeg premišljanja i Švrćinog dvoumljenja, mladi par odlučio se za pola litre bijelog vina i vodu s mjehurićima aka mineralnu, te bruschette s mariniranim hobotnicama za predjelo. Super izbor! Bruschette su bile od toplog prepečenog kukuruznog kruha, a komadići hobotnice fino začinjeni, samo što smo si mi dodali još malo maslinovog ulja i soli. Mljac mljac....maslinovo ide uvijek i svugdje 
Za glavno jelo Švrćo je uzeo janjetinu osso bucco, dok sam ja izbor dala ribi. Ipak smo na moru, ne?
Moj trio Vagabundo sastojao se od odreska morskog psa, odreska tune na žaru te kozice s puno al dente kuhanog povrća koje je bilo skroz neslano. No i to smo brzo popravili. Riba je imala okus po ribi, s tim da me morski cucak ugodno iznenadio. Ne znam zašto sam si umislila da je to meso fuj fuj, ali bojala sam se probati... kad ono; fantastično: čisto bijelo riblje meso sa jednom kosti. Di ćeš bolje? 
Tuna je pak bila savim drugačija od one tune iz konzerve. Čudno Podsjetila me na svinjetinu, zbog svoje čvrstine, boje i kompaktnosti, ali imala je lagani okus po ribi, što znači da je izgleda ipak bila riba. Kozica je bila jedna, ali božanstvena. Švrćo mi je očistio ljusku i izvadio meso, a ja sam slinila od sreće. Slatkasto tvrdo meso kozice bilo je šlag na torti.
Švrćin komentar janjetine i pirea:
Pire je bil nedokučivo fin, a koljenica od malog argentinskog janjeta odlična. Netko bi rekao da se trebala još sedam minuta pirjati al ja baš volim kad mi vilica (ona koja čini usta) ima svoju svrhu. Jednostavno ukrašeno travkom ružmarina koja je bila ubodena u koštanu srž same koljenice. Umak je bio fin, kao u pašticade, crno vino i povrće, ne pre kašast ne pre juhica. Jedino mi svemu fali malo soli. Ali malo soli za onaj klasični neutralni okus.
Za desert smo podijelili mousse od čokolade iako se ja ne bih bunila ni da sam ga sama pojela
Fina čokolada razlijevala se po tanjuru dok smo usta ispirali laganim, hladnim gemištom 
i razglabali o stanju u hrvatskom ugostiteljstvu. Tema za poželiti. Baš kao i restoran. Samo što je daleko. Morat ćemo navratiti u Marinkovićevu konobu u Zagrebu. Prvom prilikom. Jel da Švrćo? 
Švrćo veli: da
http://www.dalmatinocatering.com/20985.html
http://www.nacional.hr/clanak/98049/puko-i-puko-otvorili-restoran-s-isklesanim-jelima
Post je objavljen 18.08.2011. u 15:39 sati.