Marketing
LE BISTRO, EU Gourmet Experience, Republika Mađarska
16.11.2011
Hotel Regent Esplanade, Mihanovićeva 1
Treće predstavljanje u sklopu EU Gourmet Experienca pripalo je Republici Mađarskoj. Naravno da to nismo propustili, a kako i bi kad smo oboje podrijetlom Mađari, jedno po ocu, drugo po majci. Živjeli korjeni. I klopa.
I tu srijedu lijepo smo se obukli, po običaju kasnili i stigli u krcati Le Bistro. Sa svih strana čuo se mađarski pa pretpostavljam da su ostali gosti zaposlenici u ambasadi ili Filozofskom fakultetu kao izvorni govornici na katedri za hungarologiju.
Ovaj put predjelo i glavno jelo bili su poslagani na bife stolu tako da smo se sami služili. Iako mi je ''all you can eat'' ideja super, problem je što se ispred stola s jelima vrlo brzo stvori red, a prostor i nije baš veliki, pa stojiš, glupo zuriš u ostale goste što čvrsto drže svoje tanjure, smješkaš se i moliš Boga da nešto ne srušiš svojom (mojom) velikom guzicom.
Buffet s predjelima
Punjena jaja s dimljenom pastrvom
guščja prsa s ajvarom
rajčica i krastavci
paprika i krem sir
krumpir salata s ikrom
Hortobágy palačinke
No, dok smo čekali da se red smanji opalila sam par fotki i ispili smo ponuđene aperitive; Švrćo je uzeo šljivovicu, a ja kajsiju. Kak me opekla rakija, a kad se grlo smirilo čak se i osjetila kajsija 
- namaz od sira koji je podsjećao na vajkrem
- tvrdo kuhana jaja s dimljenom pastrvom = super kombinacija, obožavam punjena jaja na koji god način i s čime god. Švrćino stučno oko, tj. nepce veli da pastrva pomiješana s žumanjkom nije bila preintenzivna i prenapadna tako da se moglo jesti bez obzira na kasnije sljedove.
- guščja prsa s ajvarom = ajvar ko ajvar, moja mama ga isto pravi, ali guščja prsa su bila predobra; tako mekana da se činilo ko da je pašteta, doslovce su se topila u ustima, i bila vrhunac večere. Paprika se nije previše osjetila ali možda je to rakija ubila malo sva osjetila.
- krumpir salata s ikrom od pastrve bila je poslužena u malim staklenim bočicama i u prvi mah nismo bili sigurni o čemu se radi. Bili smo uvjereni da je to neki desert, kad ono obična krumpir salata. Neš ti J
Švrćo:''Baš to, divno izvedeno, krumpir ne raskuhan, taman začinjeno - iako smo mi malo dosolili jerbo smo takovi, ali zaista ništa posebno.''
- Jókai bableves ili juha od graha nazvana po piscu Mór Jókai koji je jeo jednostavniju verziju ovog jela koje se sastojalo samo od graha i dimljenih svinjskih nožica. Juha kakvu smo mi jeli, znači juha s dvije vrste graha, kobasicama, dimljenim koljenicama i povrćem bila je kasnija izmišljotina. Ali vrlo dobra izmišljotina jer dugo nisam jela tako dobar grah, koji inače prezirem, ali ova juha je dušu dala za tmurno zimsko vrijeme.
''Sve što bi očekivao od tipične mađarske juhe, da želim još i još i još. Savršena egzekucija, začinjenost i raznovrsnost okusa u kojem niti jedan ne dominira'', veli Švrćo
Glavna jela bila su:
- makaroni s kravljim sirom koje ni Švrćo ni ja nismo jeli godinama, a tako je jednostavno i fino jelo.
- pileći paprikaš koji oooooooobožavam. Ne znam jel to zbog mađarskih korijena, ali to mi je tako fino jelo iako sam ga sama naučila i počela kuhati tek unazad godinu dana. Do tad su to radile samo mama i baka koje su izmislile (ili je to pak bilo selo) jednostavniju verziju, bez mesa tzv ćoravi paprikaš Ovaj paprikaš je bio izvrstan, naravno i pogotovo jer sam se dočepala bijelog mesa. Meni dosta.
- Esterhazy odrezak je bio katastrofa. Tvrd, žilav, znam da je čovjek mrtav već dugo ali nije tu njegovu smrt morao odrezak vjerno prikazati.
- Hortobágyi palacsinta (palačinke) smo greškom uzeli kao glavno jelo jer su bile postavljene skupa s ostalim jelima u toploj kupelji, no bez obzira na to njima dajem čistu peticu. Palačinke su bile punjene mješavinom kuhanog pilećeg mesa i kiselog povrća. Nešto slično sam i ja pravila, samo kaj sam palačinke još i pohala...mmmmm
- polako kuhana patka - najs ali ne osjeti se razlika od brzo kuhanog, očekuješ mekano a kako je došlo do toga i nije nam preveč bilo bitno. Dinstani crveni kupus nije bio niš posebno dok se ljutog jabučnog umaka ne sjećamo, što u našem slučaju znači; OK, al ne toliko dobro ili loše da ga zapamtimo.
S obzirom da u ponudi nije bilo nikakvih mađarskih vina, ni drugih tradicionalnih pića Švrćo se odlučio za Plavac mali, dok sam ja pijuckala vrlo pitak Chardonnay Krauthaker. Odabir vina se na kraju pokazao nepotrebnim, jer smo zaboravili na cijenu. 55 kn čaša. Dvije čaše, skoro ko jedna večere...n....da.....
Za desert su nam poslužili tri deserta u jednom, ja presretna 
Na fensi šmensi dekoriranom tanjuru došli su nam:
- kolač od kestena s rumom što je klasični kesten kolač iako se kesten slabo osjetio. Ali nije ni bitno J
Švrćo:''Nisam od kestena kao kolača pa me ni ovaj nije oduševio, svidio mi se dio u kojem ga ne osjetim previše''
- Gundeljeve palačinke koje sam jednom prilikom i ja pravila, a pune se orasima, grožđicama i rumom i Švrći su bile vrhunac desertne ponude.
- Somlói biskvit što je vjerojatno verzija Somlói galuska deserta tj kombinacije biskvita, vanilij kreme, grožđica, oraha, čoko umaka, ruma i šlaga. http://www.chew.hu/somloi_galuska.html
Deserti su bili skoro pa najbolji dio večeri. ''Najbolji'' zato jer su fakat bili super, a ja kao velika slatkoizjelica nisam izbirljiva, a ''skoro'' zato što su došli na kraju i time označili završetak našeg druženja s jelima Republike Mađarske, ali i nestrpljivo iščekivanje do sljedećeg EU gourmet Experienca.
Post je objavljen 05.01.2012. u 13:38 sati.