Marketing
GOSTIONICA KOD ŠPILJE, Otruševec 17/4, Samobor
10.01.2013
Ne znam zašto, ali Špilja mi je uvijek zimska destinacija, što i nije neka tragedija jer polusatna vožnja od metropole uvijek brzo prođe, a kad je krajolik još uspavan i pod sniježnim ogrtačem onda dolazak u toplo okružje bude još bolje. Kad kažem toplo, mislim na dobrodošlicu od strane (uvijek) ljubaznog osoblja i toplu kaljevu peć oko koje bih se uvijek vrzmala dok bih išla na toalet; najveći ikad, igdje u nekom restoranu. Interijer se nije puno mijenjao u ovom periodu od kad dolazim, baš kao ni klopa, što je uvijek rijetkost u današnjim restoranima. Nikad se ne zna hoćete li prvi i sljedeći put dobiti isto jelo spravljeno na isti način da ima isti okus. To je lutrija. No, ne i ovdje. Ovdje je vrijeme stalo što se tiče hrane. I to mi se jako sviđa, tako da sam i ovaj put krenula od borovničice za aperitiv - Perkovićeva berba, bez potrebnog komentara. Kad je nešto dobro, onda je sve ostalo suvišno.
Umjesto hladnog predjela odlučila sam da juha bude prvo jelo; juha od buće, naravno. Nju obožavam. Gusta, fina struktura s malo kiselog vrhnja i ulja od buće plus koštice je san snova.
U ponudi je bila i juha od koprive, ali nju nisam probala, ali sam čula da je dosta slabije strukture od buće te da se osjete vlakna od listova koprive što nam je konobar objasnio da tako treba biti. Ajde dobro. Vjerujem mu.
Za toplo predjelo probala sam rižoto od vrganja s tikvicama što je bilo fantastično. Al dente kuhana riža, mekane tikvice, puno parmezana i sve skupa jedna fina kremasta struktura, kakva i treba biti kad je u pitanju rižoto.
Uz rižoto sam kušala i svježi kravlji sir pohan u kukuruznom brašnu. Eh, to je bilo otkriće.
Jako neobična kombinacija koju uglavnom jedu vegetarijanci, ali komotno može proći kao lagano predjelo. Bojala sam se da će se sir previše osjetiti i da to ne bu fino, ali avaj 
koja zabluda. Ne znam kako se poha ovakva vrsta sira, ali tko god je došao na ideju, skidam kapu. I hoću još. Opet.
Glavno jelo bile su polovice dviju porcija; pačja prsa u umaku od naranče i gazdin odrezak. Patku do sad nisam jela, no bila sam ugodno iznenađena. Fino pečena pačja prsa s dosta krupne soli, slatkasti umak od naranče i njoki s makom bili su zanimljiva i seksi kombinacija jer obožavam lagane dodire slatkog i slanog na svom nepcu.
Gazdin odrezak je bio provjereno izvrstan kao i uvijek. Pohani teleći odrezak punjen šunkom, kravljim sirom i hrenom s mlincima. Priznajem da volim nove i neobične kombinacije, ali volim i kad znam što mogu očekivati, a u Špilji se zna što možete očekivati i što ćete dobiti i ne bute otišli nezadovoljni. Zato vrijedi potegnuti dovde.
A i zbog palačinki s borovnicama i sladoledom od vanilije. To je bio moj izbor za desert uz još ponuđene makovnjaču, orahnjaču, čoko mousse tortu i plejadu palačinki. Borovnice volim. Borovnice pijem. Borovnice jedem. Borovnice amo daj 
Uz jelo smo pili i neko bijelo vino, a pred kraj je došlo i desertno vino, a s obzirom da sam toga fino popila nemrem se sjetiti o kojem se vinu radilo 
Uglavnom, ako vam ikad Špilja bude usput ili ako vam Špilja nije usput; obavezno dođite. Isplati se. A bogami ni špilja nije loša. Priča se. Morat ću sama provjeriti na proljeće. 
PS / konačno sam našla pravu web stranicu. Navali narode
http://www.gostionicakodspilje.com/gostionicakodspilje/
Post je objavljen 26.02.2013. u 14:17 sati.