Marketing
VEGEHOP, Vlaška 79
petak, 13.05.2011
Petka trinaestog godine gospodnje 2011 dva mesojeda bila su na ručku u vegetarijanskom restoranu. I preživjela 
Naravno da je Švrćo cijelo vrijeme njurgao da nema mesa do mesa i kako će nakon ručka na ćevape, ali ako nam je zadatak proširiti horizonte onda to znači da treba probati i vege hranu. Meni se svidjelo. Doduše, ja sam već prije par godina izbjegavala meso i to čisto iz nekih mojih kvazi-nutricionističkih razloga i definitino bih se mogla hraniti ovakvom prehranom, pogotovo ako bih morala biti cijeli dan u pogonu jer me sva teška hrana umori i uspava
Vegehop je mali, zgodno uređen restoran smješten u haustoru Vlaške ulice. Interijer je pun biljaka i indijskih slika, a ugodno me znenadila krema za ruke u wc-u. Mislim da me ženski dio suhih ruku razumije u ovom dijelu.
Restoran ima dnevni meni i jela po narudžbi te dostavu, pretpostavljam. Web stranica im ne radi, ali sam na jednoj drugo stranici našla njihov menu i cjenik
http://www.gastro.com.hr/restoran/Zagreb_-_Cent_-_Sjev/Vegetrijanski_restoran_Vegehop.aspx
Mi smo preko Kolektive uboli dva kupona za dnevni menu, tj. juhu, glavno jelo, prilog i salatu.
Uz jelo smo pijuckali prirodne sokiće; Švrćo si je uzeo sok od đumbira koji je bio hladan, osvježavajući i lagano papren.... jooooj, kak ja volim taj đumbir
Moj sok je bio neka verzija prirodnog bitter lemona, samo bi bilo bolje da je bio malo hladniji.
Juha od cikle nije bila krem, jer čak i moje primitivno kuhanje razlikuje krem i bistru juhu. Ovo je bilo prerijetko za krem juhu, ali vrlo fino za jednu ciklu. Ovo mi je bio prvi put da jedem juhu od cikle i jako mi se svidjela. Bila je nedosoljena, ali sam i to brzo riješila
Za glavno jelo dobili smo pareno povrće ( mrkva, tikvica i brokula ) - klasično povrće, opet nedosoljeno. U biti, sve je bilo ne začinjeno. Pogotovo za Švrću, no meni su ostala jela bila OK. Dosolila sam samo juhu, povrće i salatu, koja je bila mješavina zelene salate, ribane mrkve i celera.
Seitan i tofu u tempuri su mi se jako svidjeli, isto kao i bulgur i quinoa s umakom od suncokreta. To je nešto kao riža i još ove sjemenke od suncokreta, mljac mljac....baš fino.
Švrći naravno ništa nije bilo začinjeno, pa si je nadolijevao soya umak, ali meni se nije svidjela ta kombinacija, jer bi soja prekrila sve originalne okuse i što sam onda napravila? Ništa.
Francuska salata nije bila neko novo otkriće, pogotovo jer je bila topla i very light, pretpostavljam da su umjesto majoneze stavili jogurt, ali pardon mua; francuska bez majoneze nije francuska
Za desert smo podijelili čoko-rum bombicu i yamunu. Bombica je naparavljena od mljevenih keksa, kakaa, ekstrakta ruma, kokosa i smeđeg šećera i uopće nije bombica na kakvu sam navikla jer moje i druge bombice koje sam probala doslovce pucaju od čokolade i šećera i fakat su slatke. Ovo je bio drek od šećerne bombe koju očekujem. Mislim da je kolač idealan za dijabetičare, ali ne i za šugar adiktet persone kao što sam ja. No, s druge strane, yamuna me oduševila. Biskivt od brašna i smeđeg šećer, te krema od svježeg sira i arome naranče, sve posuto s orasima. Izvrsno. Biskvit je bio malo presuh, ali krema je zato bila fantastična, slatkasta, lagano kisela, pravo osvježavajuća.
Sve u svemu, fini ručak, lijepi ambijent, simpa konobarica i pristojne cijene. Ništa više ni manje od cijena u ostalim restoranima. Osim što su sokovi skuplji od prosjeka, bio gazirani sok je bio 19 kn, dok je sok od đumbira 17kn, dok su inače te vrste pića oko 15 kuna. No, bili smo, vidjeli, probali i možda se vratimo. Kad i ako nam dosadi meso
Post je objavljen 16.05.2011. u 15:27 sati.