njupalice

utorak, 10.05.2011.

KANETA, Opatija, Nova cesta 80

subota, 07. 05. 2011

''Na strmom križanju cesta, na ulazu u Opatiju, pokraj velikog trgovačkog centra smjestio se mali nepretenciozni restorančić Kaneta, u kojemu se jede dobro, opušteno i povoljno. Zamišljen je više kao zalogajnica, ali uz relativno visoko postavljene gastronomske standarde.
U ponudi su domaća jela istarske i primorske kuhinje: istarski pršut u vinu, zarebrnik u vinu, fuži s tartufima, domaća maneštra sa bobićima. Nude se i tipična mesna jela poput pečene teleće koljenice u krušnoj peći, pečene janjetine, pečene teletine, ramsteka na istarski ili sa gljivama te gulaš od jelena. Iz ponude slastica valja izdvojiti štrudel od jabuka, višnje ili sira.'' http://limun.hr/afterwork/main.aspx?id=353633

Mi smo u Kanetu posjetili prilikom izleta u Opatiju, jedne sunčane subote. Lokacija restorana je doista neobična; doslovce možeš dirati semafor s prozora restorana sretan

Ali cvjetno uređenje i klopa su zaista fantastični. S obzirom da je Švrćo masterchef potrudio nam se naći par restorana u kojima bi mogli ručati. Od nekoliko ponuđenih odlučili smo se za Kanetu, jer nam je u tom trenu bila najbliža, a i dobila je visoke ocjene na forumima, kao npr. velike porcije za solidnu cijenu, a ni to nije činjenica za odbaciti. Le Mandrać u Voloskom čekat će neku drugu priliku.

Na ručku smo bili solo, što je meni odgovaralo, jer terasa je mala, pa se dobije dojam slobode. Bolje nego da mi netko gleda u juhu. Konobarica je bila vrlo uslužna i pričljiva gospođa u nekakvim tridesetima ( teško mi je klasificirati ljude po godinama kad ja imam nešto više od tri banke i uopće ne zgledam, kao netko drugi od tri banke, recimo sretan Uglavnom, teta koja nas je posluživala sva se raznježila i procvala kad joj je Švrćo rekao da su nahvalili Kanetu po forumima. Hvale nikad dosta.

Od bogate dnevne ponude i silnih stvari na jelovniku koji nisam ni otvarala, odlučili smo se za; Švrćo; juhu od šparoga, teleće pečenje iz krušne peći te ja; juha od kopriva i fuži s tartufina. Salatu od kupusa smo podijelili.
Juhe su bile vruće i neslane, a okus su dobile tek kad smo ih posolili i ostavili da se malo ohlade. Kockice od prepečenog kruha sjele bi ko budali šamar, a meni bi bila i fina žlica vrhnja u juhi od kopriva.

Juha od kopriva

Juha od šparoga

Fuži s tartufima su bili stani pani. Domaći, naravno. Morala sam ih dosoljavati, ali ništa za to, uglavnom sve dosoljavam(o) vani po restoranima. Naribani tartufi su bili neobični. Do sad sam ih jela samo jednom i to kao umak, a sad sam baš imala priliku probati ih zasebno. Vrlo neobičan okus, ali po gljivama. Zanimljivo, jer kao inače, tartufi nisu gljive sretan

Švrćo se ugušio u svom telećem pečenju s krumpirima, a kako i ne bi kad je bilo tako mekano da se topi u ustima. Ugurao mi je par komada usta što nije bilo fer, jer taman kad se naviknem na fine fuže, ovaj uleti s još finijim mesom....uf.....

Za desert nismo imali ni vremena ni mjesta jer trebalo se ići odmoriti za popodnevni nastavak dana. No, definitivno ćemo doći drugi puta i na domaće štrudle, jer stvarno se isplati doći na ručak / večeru u Kanetu; dvije juhe, dva glavna jela i dva gazirana pića su nas došla 212 kuna. Sasvim pristojno sretan