subota, 26.12.2020.

Uspješni i neuspješni treneri



Bura brije. Pripremio sam se za jutarnju šetnju, obukao višeslojno, no po nogama me oderalo. Najvažnije ipak da je Jin obavio sve što je trebalo.
Glede hrane tradicija se održala, naravno kod mene sa zakašnjenjem, ovaj put jedan dan. I bakalar i kolači od prijateljica, jedno od jedne, drugo od druge su bili izvrsni.
Jutros me obradovalo i na fejsu, prijateljstvo mi prihvatila daleko najjača šahistica BIH, s boravištem u Stuttgartu, velemajstorica Vesna Mišanović.
Uz nju me veže jedna od najboljih priča koje sam napisao i koja je nestala s bivšim pokojnim kompom. Naime ona je nastupala još kao dijete na jednom od svojih prvih šahovskih turnira, a ja sam bio tu kao trener, prvi i zadnji put. I moja pulenica i ona su izgubile u prvom kolu, njoj je glasnu šamarčinu opalio trener i poslije budući muž, pretpostavljam da više nije jer je vratila staro prezime, ja sam svojoj samo s malo povišenim glasom predbacio to što se nije držala dogovora jer je protivnica naletila na varijantu u kojoj sam ja pripremio odličnu novost, ona je odjurila i nakon valjda nepunog sata zvali su me iz kluba da se vratim doma, da će otac biti s njom. Vesna je bila pobjednica tog turnira, poslije je bila prvakinja tadašnje Jugoslavije, moja je bila predzadnja i otplovila u šahovsku anonimnost, a ja uvrijeđen prestao voditi šahovsku školu.
12:12 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.