Možda je dobro što jučer nisam imao vremena za post. Sad s odmakom mislim da taj moj obrambeni mehanizam, kad jednostavno zanijemim osupnut agresivnom, sad preovladavajućom, malograđanštinom, i nije tako loš. Stipić jučer neformalno spominje odgovornost naše generacije, no s generacijom se ne poistovjećujem, moja generacija su i Karamarko i on i masa drugih čija borba nije i moja borba, parafrazirat ću opet jednog našeg blogera. Osim sindikalnog satanka jučer, od kojeg ionako ništa nisam očekivao i koji sam prije kraja napustio, bio sam na još jednom na kojem se najozbiljnije diskutiralo, koju boju kose bi trebalo zabraniti. To mi nije bilo smiješno, al me je spontano nasmijalo kad je fašistica zavapila za više demokracije i promrmljala prema meni, što se ti smiješ, pa što si nestrpljiva, sve polako ide prema vašem, sutra ćemo svi biti plavuše, demokratski će se odlučiti.
Ovo pišem u Virovitici, Mađarska nije više daleko.
|