Nužda nas je nakon dužeg vremena otjerala u Opatiju. Već u dolasku smo s ceste primjetili veliki kruzer u posjetu, romantičnog imena "Kristalna simfonija". Kad se kruzeri približe Opatiji i Rijeci padne mi na pamet nekadašnji mladi frend Kruno. Zadnji put kad smo se sreli napravio je intervju samnom pod punom profesionalnom opremom, radio je film baš o Rijeci i okolici za jednu veliku brodarsku kompaniju, baš za potrebe putnika na kruzerima, koji će eventualno ovamo uplovljavati, pitao me i o Rijeci u ratu, te odnosu prema Srbima onda i sad, kad sam konstatirao da je sad uglavnom dobro, dodao je u svom stilu, isključivši mikrofon, da, kad ih je dovoljno otišlo. Možda godinu, dvije poslije, spomenuo sam to u društvu koje ga je znalo, kao i da se hvalio da mu je to velik posao, djevojka koju ne poznajem je rekla da je čula da nije više živ, od zajedničkog poznanika, ne zna, jel nesretan slučaj ili što. Film nisam nikad vidio, a u nikakve priče više ne vjerujem, previše je bilo i istinitih, a i pokoji srećom nesporazum, ako koga sretnem sretnem, to je to.
Najbolji definitivno sladoled, opatijska griotta, isto kao što je u Rijeci, ista firma, sramotno loš, u tom opatijskom kafiću mi obično uspjevaju i fotografije zanimljivih gošći, danas nije bilo šanse, svi nazočni su izuzetno nemirno sjedili
|