Nachtfresser

Na dva načina ostajem bez fotoaparata, ili padom u more ili krađom torbice s ramena, identično ukradeni u Budimpešti prije par godina i u Berlinu, dvije torbice na istom ramenu, gornju nije preveliko umijeće skinuti. Budući da se ovaj put dogodilo u Berlinu prijavio sam, naknadno mi je tražena dopuna opisa i još nisam dobio obavijest o obustavi potrage koja može uslijediti mjesec dana nakon prijave. Dogodilo se odmah drugo berlinsko jutro, jedan dan sam čekao i čitao recenzije da bih kupio najgore ocijenjeni novi model, ne zato što je više od deset puta jeftiniji od mobitela mojih učenica i više no dvostruko od bivšeg aparata, nego jer mi je najbolje legao pri probnom snimanju, to tamo postoji i što mi je bio najljepši, istina postoje neki stari idioti neusporedive ljepote al to je nešto drugo. Cijeli Berlin je dakle sniman ovim trulim s masom mana.
Ima jedna priča koju sam tamo čuo, vezana je uz ove aktualne izbjegličke, a dosta me se dojmila. Kad je likvidiran hijerarhijski drugi čovjek te islamske terorističke države potvrđeno je i došlo je i do novinara iako je navodno pokušano da to ostane tajna, živio je uglavnom u Njemačkoj sa svojom obitelji, jedan dobar period i obrijan, obitelj mu se nije kretala u islamističkim krugovima i išli su redovito u školu, rasli uz svoje njemačke prijatelje, odlični učenici i prihvaćeni po razredima. Čak su navodno nakon gubitka oca i supruga dobili i prihvatili psihološku pomoć te ih se diskretno pazi. Priča je ovako ipak prazna i lol, no Spiegel je objavio iz različitih razdoblja fotke oca obitelji, zbilja, posebno obrijan i dotjeran, izgleda kao tipičan malograđanin, svaki drugi Hrvat.
p.s.
Nakon dojave Lastavice pogledao sam foto blog na naslovnici, opet upadljivo, izabrana fotka koja baš jedina na fejsu nije dobila nitijedan lajk, možda zaista nije loša.
p.p.s.
Nije nikakva namjera, mada evo ponovo čitajući mogu čak naći poveznice, fotke su još sinoć pripremljene za post o Opatiji.