Nachtfresser

Dražen je pogodio s "ženskim" fotićem, al o tome možda u posebnom postu, kažem možda, jer materijala i fotki ima zbilja na obilje. Možda samo par riječi o boji ne naročito kvalitetnog, ali svakako najljepšeg fotića koji sam imao (i još imam;)) i koju sam sam odabrao. Ukratko, svojevremeno je dojavljeno njemačkoj policiji da je najtraženija i najopasnija žena tog vremena (sedamdesete prošlog stoljeća) Gudrun Ensslin viđena u mini suknji boje trule višnje. Tad još nije bilo mogućnosti lociranja dojave pa je istovremeno za cijelu Njemačku pokrenuta akcija zaustavljanja i legitimiranja tako odjevenih žena, stotinjak ih je ak se dobro sjećam zaustavljeno diljem zemlje, ona je tad još izmakla, pisalo se o tome,potpuni fijasko, no takve suknje su ušle u trend. Gudrun je poslije likvidirana ili izvršila samoubojstvo po zvaničnoj verziji, sin joj je zalazio svojevremeno u berlinsku knjižaru, ne baš poznatu, koja je imala zanimljive,"čudne" posjetitelje, i ja sam dolazio i kupovao, zaboravio sam i kako se zove i vjerojatno je više ne bih ni našao.
Ja sam bio svojevremeno fasciniran s Gudrun, izuzetno zanimljiva obiteljska priča, njen otac protestantski svećenik, otac njenog muža i oca djeteta najcjenjeniji nacistički pjesnik, muž, alternativac, pisac, bitnik, stalno na tripu, tako mu se i zove najpoznatija knjiga u kojoj uz svoja putovanja i traganja za sobom opisuje i iskustva s opojnim drogama, sestra građanska aktivistica i jedna iz prve generacije Zelenih, Gudrun dakle napušta sve i odlazi u ilegalu sa svojim ljubavnikom Andreasom Baaderom.
Ne znam, od tada primjećujem oko sebe sve detalje boje trule višnje, tako da se nekako i ovaj izbor sam od sebe nametnuo.
Fotke koje danas objavljujem su dio onih vezanih uz šetnje Jina i mene po Berlinu, nama sam ionako planirao posvetiti post neku večer kad preumoran dođem doma...