Nachtfresser

Ista ekipa, svi puni ideja, razgovara se o onima o kojima prije još par godina ne bismo trošili vrijeme, samo bi se odmahnulo rukom na njihovu glupost, pismenost drage nam romkinje s place, razumijevanje npr. školstva nedostojno prosječnog veterinara ili liječnika, ne bismo se njima bavili, ali moramo jer imaju vlast, jer se oni bave nama. Jedino ja ne sudjelujem, meni se ne da više niti ironizirati, poraz i nevolje u koje upadamo su bili tako predvidivi da mi se gade, nešto predvidivo poput toga da će ruski parlament skoro jednoglasno izglasati da Ukrajinci jedu govna, to je demokracija, tako ja sad pišem, a nisam se baš družio, jer donekle mogu pratiti samo svog psa i pokušavam od njega učiti u ovo pasje vrijeme. Slušao sam doduše, smijao se oštroumnim primjedbama no iste me više ne tješe.
Nekad sam se bojao da u starijim godinama neću razumjeti mlade, no ovi maloumni narcistički govnari što cinički i nadmoćno demonstriraju svoju moć uglavnom su godinom rođenja bliski mojoj generaciji.
p.s.
Jučer je inače bio lijep dan ispunjen događanjima, barem tri blogposta su bila u igri, uz njih kolači iz ovog bi zaslužili isto tako zaseban post, al eto u negativno vrijeme zašto bi moje pisanje bilo oaza pozitive.