Danas se ponovo vraćam Schilleru i Nietzscheu te njihovoj sklonosti aristokratizmu. Schillerovo da narod najprije treba odgojiti pa osloboditi. Skloni smo sve promatrati kroz prizmu simpatije i ljubavi, posesivno prisvajamo ljude bez ikakva odmaka i razočaramo se. Uspostavi se da su to sebična nagonska đubrad, nekad ih takvima i nakon desetljeća blizine otkrijemo. Ipak je bolje da ja ne plaćam uvijek piće koliko god bogatiji u svakom pogledu bio.
Nietzscheova poruka kad Zaratustrinim glasom tjera učenike, pronađite sebe pa potražite mene. Uspostavlja se da danas imam najbolji odnos s onima prema kojima sam ipak nametnuo određenu distancu, s curama koje su moje citate pisale na zidove djevojačkih soba iznova pokušavam uspostaviti prijateljski odnos.
Sve što sam napisao ne znači da zagovaram uvođenje striktnih pravila u međuljudske odnose ni da sad odjednom prihvaćam Frommove postulate iz "Umijeća ljubavi", to je drugi paralelni svijet. Jebeš razum i pravila kolikogod uvod zdravorazumski zvučao. No ponekad može i kuhana hrana.
< | kolovoz, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |