Marketing
Može i bez ljubavi
Danas se ponovo vraćam Schilleru i Nietzscheu te njihovoj sklonosti aristokratizmu. Schillerovo da narod najprije treba odgojiti pa osloboditi. Skloni smo sve promatrati kroz prizmu simpatije i ljubavi, posesivno prisvajamo ljude bez ikakva odmaka i razočaramo se. Uspostavi se da su to sebična nagonska đubrad, nekad ih takvima i nakon desetljeća blizine otkrijemo. Ipak je bolje da ja ne plaćam uvijek piće koliko god bogatiji u svakom pogledu bio.
Nietzscheova poruka kad Zaratustrinim glasom tjera učenike, pronađite sebe pa potražite mene. Uspostavlja se da danas imam najbolji odnos s onima prema kojima sam ipak nametnuo određenu distancu, s curama koje su moje citate pisale na zidove djevojačkih soba iznova pokušavam uspostaviti prijateljski odnos.
Sve što sam napisao ne znači da zagovaram uvođenje striktnih pravila u međuljudske odnose ni da sad odjednom prihvaćam Frommove postulate iz "Umijeća ljubavi", to je drugi paralelni svijet. Jebeš razum i pravila kolikogod uvod zdravorazumski zvučao. No ponekad može i kuhana hrana.
Post je objavljen 18.08.2012. u 14:17 sati.