19
srijeda
listopad
2011
ZAJEDNIČKI ŽIVOT
Muški su došli grozni!
Toliko su se ulijenili da više ni na prosvjede ne izlaze, a žene bi htjele odgovornost, obaveze, obitelj.
Neki dan je moja draga Žaklina dala svim svojim jeb.. pardon udvaračima da sastave sastav na temu: Zajednički život
Evo Vam prenosim par zanimljivijih komentara te kratke izvatke.
File: Daj borati di ćeš ovako rano sa tužnim temama!
Dena: Jel se to misli na zajednički život sa curom? I mislija san da je to, samo da potvrdin, da poslin ne bi bilo i ovo i ono!
Ćela: Jel to kakvi sastav za majčin dan?
Kike: Jel se smi koristit internet?
Filina Tragedija u tri čina
Nama muškima je došlo grozno. Teška je situacija u Hrvatskoj kao i u svijetu, ali je princip uvijek isti: Brale tako na zidiću sa ekipom pije pivu. Dogodi se koji put pa prođe tuda i koja curica. Brale se eto osladi malko srićice, zaljubi se momentalno. E onda ubrzo cura postane ka frustrirana jer nema obitelj a prešla je dvadesetidrugu... Pa dobije brale obitelj. Onda cura oće i da se zaposli da ne bude opet frustrirana. E onda brale, radi bauštelu cili dan a kad donese doma to jada od zarade, ona opet frustrirana. Nema se djeci za pernicu na kat. I onda nezna brale šta bi više pa pobigne sa ekipom na zidić pit pivu. Šta oću reć? E! Moga je brale mirno sidit na zidiću i prvo, bez ove zajebancije.
Denin: Kućni ljubimac a ne Edipovac
Nema ništa od toga zajedničkog života sa curom jer već živin sa materon. Ali da odma rečen: Ja nikad nisan ni gleda ni zamišlja svoju staru golu. To meni cura uvik govori, a to nije istina.
A ja san njoj lipo reka da kad bi u nje uvik ima sve oprano i opeglano, da iman marendu, ručak i večeru, a da ne triban ništa radit ka ni kod matere, onda bi se ja odma priselija kod nje. Je, je, al kad dođen u cure, uvik mi uvali neki posal. Pita me kad ću se zaposlit, samo na posal misli.
Ma, žene su došle grozne!
više na split-online.info
komentiraj (5) * ispiši * #
13
četvrtak
listopad
2011
Pismo iz 2051
Svjetska populacija broji 15000000000 ljudi, možda i nađem srodnu dušu...
Nafte je odavno nestalo, prodaje se biodizel proizveden od SVEGA organskoga što me navelo na originalnu ideju kako da napokon riješim svoje muke.
Odvela san jučer svoju dugovječnu baku (kod koje još uvijek živin jer još nisan uspila upast na listu POS-ovih stanova za mlade) da mi je zamijene za 5 litara Bio&Bio for poor and ugly. Baku su zbog dugovječnosti odbili stavit u pirolitički reaktor ali su je stavili kao statističko čudo u reality show da in poraste gledanost.. Tamo joj davaju jest, pit i kažu, ne kradu joj od penzije.
Voda se daje samo odabranima, tako da je 2042 i posljednji Hrvat učlanjen u HDZ (Kap po kap i tvrdokorni će omekšat - hadezeov moto na izborima 2041). Tako da su svi napokon zaboravili komuniste - čak i u psovkama.
Prije dvije godine roboti na solarni pogon zamijenili su sve ugostiteljske i obrtničke poslove - pa čak i konobare i frizerke. Blagajnice su još u antičkoj prošlosti zamijenjene mašinama koje očitavaju bar kodove na kasi.
Dakle u Hrvatskoj puno ljudi jede, a sad stvarno nitko ništa ne radi.
Zato su od viška tj. nezaposlenog stanovništva odlučili napravit novi Ekstra djevičanski bio dizel kako bi i mi pridonijeli Europskoj Uniji. Još se ne govori koga će prvoga, ali ja mislim unaprijed pa sam unuke još prije dvi godine poslala da idu u pope. Za mene me nije toliko briga, ali pokušavam doć u kontakt sa Kerumom Juniorom. On već dvadeset godina koristi samo ljudsko roblje. Zli jezici tvrde da je to zato šta ne zna upravljat robotima, ali ja tvrdim da je to iz humanih razloga. Osim toga, zaposleni su i biračko tijelo.
Pozz od Danice
http://15ocroatia.org/
komentiraj (7) * ispiši * #
09
nedjelja
listopad
2011
Borci protiv gravitacije
Memorijalni skup "Glavno da se klajmba" okupio hrvatske vrhunske alpiniste
foto: D. Odak
Obilježja ovoga skupa su druženje i upoznavanje alpinista i penjača, promoviranje alpinizma, otkrivanje čari neistražene planine Bikovo i sjećanje na iznimne ljude: Tonija Rosu i Igora Skendera. Bez njihovog entuzijazma i dobrih ideja ove goleme pozitivne energije i ovog događaja ne bi bilo.
Memorijalni skup „Glavno da se Klajmba“ održan je u Bastu (mjestu iznad Baške Vode) u znak sjećanja na alpiniste Tonija Rosu i Igora Skendera koji su ove godine 16.03. smrtno stradali u Chamonixu. Više od 120 ljudi iz čitave Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Slovenije se od 7-9 listopada penjalo i družilo po Biokovu.
Ovom regionalnom okupljanju alpinista temelj su postavili Makaranin Toni Roso i Beograđanin Igor Skender. Prošle godine u ovo vrijeme na istom se mjestu okupilo 15 vrhunskih alpinista i penjača kako bi se družili i upoznavali čari Biokova na način na koji samo vrsni penjači mogu. Toni i Igor su bili momci koji su svojim entuzijazmom, lakoćom druženja, dobrom voljom i blistavim humorom spajali klubove i društva iz svih krajeva Hrvatske i šire. U penjačkim krugovima kažu da već i samo ime skupa zbližava sve vrste i kategorije slobodnih penjača i alpinista jer glavno da se klajmba. Njih dvoje su istovremeno bili članovi klubova SAK Ekstrem iz Makarske, te AO PDS Velebit i AO HPD Željezničar iz Zagreba. Ova tri kluba su zajedničkim snagama organizirali ovaj skup.
Službeno okupljanje je počelo u petak predvečer kada smo se počeli upoznavati i spremati za feštu. Pošto je tu večer pljuštala kiša, ljudi su spavali u osnovnoj školi u Bastu i u jednoj pećini nedaleko od penjališta.
Čitavu subotu se penjalo po sportskom penjalištu u Smokvini dok su skupine alpinista popele dvadeset višedužinskih smjerova na području od Brela do Velikog Brda. Otvoren je novi atraktivan smjer od tri dužine u Makru naziva Glavno da se Klajmba. U subotu ga je ispenjao Splićanin Boris Kragić.
Subota navečer je počela sa predavanjem Igora Čorka, najboljeg hrvatskog penjača suhe stijene sa prezentacijom slajdova koji oduzimaju dah. Najatraktivniji dio predavanja je bio njegov uspon u Yosemiteu kada se četiri dana penjao i spavao na okomitoj stijeni. Mene su posebno dojmili njegovi „stropići“ kako ih on naziva. Stropovi su, samo im ime govori, stijene koje se nalaze pod pravim kutom u odnosu na zid ali za Čorka je nemoguća borba čovjeka i gravitacije ipak moguća. Vedrana Simičević je tom prilikom u ime Komisije za Alpinizam udijelila počasnu titulu alpinist posthumno Toniju Rosi i već postojeću rodbini Igora Skendera, koji su također bili nazočni skupu. Poslije predavanje je uslijedila pečena riba za sve okupljene a nakon toga bubnjevi i gitare, pećina i logorska vatra.
Dalmatinski san
Nije impozantna samo brojka ljudi sa tog skupa, već i činjenica da su se tu okupili najpoznatija alpinistička imena Hrvatske. Izdvojila bih činjenicu da je bilo podjednako žena koliko i muškaraca. Bilo je barem 5 cura iz ekspedicije na Everest, koliko sam ih ja uspjela prepoznati.
Pošto su alpinisti ipak veliki individualci i mnogo borave u samoći sa odabranim partnerima, u pravilu ne vole velika okupljanja. Upitala sam zato jednoga penjača kako to da se uspio okupiti toliki broj stvarno jakih faca. On mi je odgovorio da Hrvatska sigurno u zadnjih deset godina nije imala takav skup a da je svima korisno i drago upoznati ljude koji dijele istu strast. Ljudi koji odmah razumiju što je krimp, spit, čok, prevjes…
Iako se među penjačima zna tko je tko i dokle taj može, neki od alpinista iz Dalmacije nikad nisu imali priliku sresti kolege sa sjevera. Kada su vidjeli dvije krhke mlade djevojke koje su se uputile po jakoj buri penjati Dalmatinski san, odlučili su ih odvratiti od nauma. Dalmatinski san je jedan od težih i ljepših smjerova na Biokovu, ima 18 dužina, dug je 600 metara od čega 450m vertikale s okvirnom ocjenom oko 6b. Međutim, kada su doznali o kojim se djevojkama radi, nasmijali su se svojoj krivoj procjeni jer te djevojke spadaju među najbolje alpiniste u regiji.
Nadamo se da će se ovaj važan skup za alpinizam, slobodno penjanje i turizam održati i dogodine.
Više slika na split-online.info
komentiraj (8) * ispiši * #
07
petak
listopad
2011
Ljubavni ULTIMATUM (ili kako navesti momčića da ispravno odluči)
Nikad nije kasno. Ipak, nekima od nas koje se mlade želimo bogato tj. sretno udat (a to sve želimo) u prvih četrdeset i sedam godina pripravničkog staža se dogodilo ono najgore:
Šetali se sa momčićem po šumama, po gorama šetali, nakon toga momčići po cigarete odšetali...
Čemu čekati taj trenutak?
Šetamo se sa momčićem i po pešest godina dok se uvjeravamo da nam je za zdrav život najpotrebniji svjež zrak a zapravo čekamo da:
-Momčić shvati stvarnu vrijednost naše unutarnje ljepote te je odluči implicirati što više u svom svakodnevnom životu te zbog toga:
-samostalno počme prelaziti cestu, započne sa odvikavanjem od dojenja, u tom vedrom raspoloženju završi i na iskrenom traženju smisla i sreće pa čak i posla, nadamo se i dalje najboljem tj:
-Da momčiću ode mama
-Ponekad i da momčiću ode žena
-Te da momčić shvati da bez nas ima sve vrste problema, u najmanju ruku ozljede i strah
Da ne bi poduzimali nepopravljive a drastične mjere (short tip: što se tiče nepopravljih mjera za dišpet mužu ga ipak odsijecite mužu)
Bolje je jasno i na vrijeme ukazat momku koja su vaša očekivanja. I stavit do znanja da ste odlučni ostvarit svoje planove. Npr: "Ili se zaposli, zarađuj i davaj mi za rentu ili prošetaj po cigare!"
Kod ultimatuma postoji kvaka: Da bi Vas se shvatilo ozbiljno morate uvijek ispoštovati ono čime prijetite.
Zato nikad nemojte prijetiti da ćete se ubit. Moram napomenit da i ako samo težite teatrologiji pred susjedima te se nadate i jačem publicitetu, a nije vam nešto posebno ni stalo do momka, plesat gola po rubu krova je ipak opasna radnja. Safety first, nabavite dobar pojas i sigurnosni dinamički konop, karabinere s maticom. Nije se jednoj tako dogodilo da je skliznila dok je svisoka bacala vizitke, ili reklamirala donje rublje.
Nemojte prijetit ni sa odsijecanjem organa, uništavanjem imovine, djece, životinja, biljaka.
Nakon što smo se upoznali sa osnovama sigurnosti, drugo je i osnovno da shvatimo što želimo, a što ne želimo. (short tip: Želimo bit sretni, ne želimo bit nesretni)
Ako Vam je za sretan život potrebna stabilna veza u kojoj višemanje jednako dajete i primate, shvatite da je za izgradnju takve veze ipak potrebno dvoje. Ispitajte vaš utjecaj na vaše odluke i odluke vašeg partnera. Ako je vaš utjecaj neograničen na obje osobe, moje testove čitate samo iz zafrkancije, jel da?
Ako pak nemate utjecaj nad svojim vlastitim odlukama, potrebna vam je nešto stručnija osoba od mene, po mogućnosti sa medicinskom diplomom.
Međutim, ako je vaš utjecaj na odluke vašeg partnera ograničen, a ipak imate suverenitet i samostalnost u donošenju vlastitih odluka, pokušajte mudro a diplomatski te nježno uz mnogo brige i ljubavi lagano gurnuti momčića u sreću. Gurkanje naravno ne bi trebalo trajat godinama, kao što bi trebali pazit i na to da je ovo guranje figurativno i da ga ne ozljedite
U slučaju da blago gurkanje ne daje rezultate, ultimatum uvijek možete začiniti i suzama, grižnjom savjesti ili lažnim obečanjima. Na duge staze iskrenost je ipak jednostavnija.
Nastavak na:
http://split-online.info/blog/grad-split/sex-files/
komentiraj (3) * ispiši * #
