29
četvrtak
svibanj
2008
vijestice preko bare
Jeste li čuli najnovije? Goran Višnjić i Goran Ivanišević uhvaćeni su u jednom otmjenom klubu za gospodu kako izmjenjuju nježnosti. Nisu ih uspjeli slikali fotoaparatom, ali stanoviti mladi umjetnik je dobio teniskim laktom po pisaljki taman kad je htio nacrtati obris Goranove ruke u Goranovim gaćama. Tako je zaživio apstraktni doživljaj vatrometa ljubavi, pa nam ostaje da sami zamislimo to po priči očevidaca (pederi svi do jednoga, toliko ste shvatili valjda). Uglavnom Goran&Goran se još nisu medijski očitovali ali njihov zajednički prijatelj Dorian (koji ih je upoznao i mnogo se kaje zbog toga) kaže da unatoč nadljudskim nastojanjima da poprave brakove nikako ne mogu vratiti fundamentalnu vjeru u žene i ostale podvrste istih, te su jedan u drugome pronašli dugo traženu (po)dršku. Unatoč šokantnim vjestima, njihova djeca funkcioniraju dobro, pogotovo otkad su se upoznala u udruzi: Djeca sa dvojicom tata i četiri mame. Ženska i duplo brojnija strana medijske trakavice koja traje li ga traje je razočarana nedostatkom pozornosti, koja je totalno na strani Gorana&Gorana. (Dolce&Gabana im nude ugovor za ime i sponzorstvno, Elton već piše pjesmicu kojoj nije teško naći rimu) Uzročno posljedičnom logikom, zbog nedostatka pozornosti čini se da je i nova trudnoća na pomolu ali čija, to nikome nije jasno. ..to be continued
komentiraj (5) * ispiši * #
25
nedjelja
svibanj
2008
Pisac
Cvik je u srednjoj bio malo zanesen, više kao debil. Zajebavali su ga i muški i ženske.
Jednoga dana je došao napušen na sat i napisao sastav za natječaj u Slobodnoj. Osvojio je prvu nagradu na temu: Droga i ja! Stručni žiri je ocjenio sastav kao inteligentnu i iskrenu parodiju sa jakom poukom. Cvik nije pisao parodiju, ali je pisao iskreno. Ubrzo je osvojio i europsku nagradu: Umjetnošću protiv droge!
Tako se ukazao i na HTVu. Počele su mu prilazit cure. Dobro mu je išlo kao piscu i odlučio je nastaviti pisati.
Međutim, prva greška mu je bila šta je prestao pušit. Druga šta se prestao kurčit. Treća šta je upisao književnost. Tamo je shvatio da on nije talentirani umjetnik, pa se osjećao poput budale. Pokušavao je napisat knjigu, ali nije išlo. Kad god bi sa nama popio pivo isprid Shakespearea, njega je jebalo šta on nikad neće bit dovoljno dobar ka Shakespeare. Nije nešto imao ni love te su ga cure su obilazile sve manje i manje i manje... Kad bi mu uskratili danak za pivo, bacakao bi se po podu i vrijeđao nas. Skičao bi:"Debiliiii! Budale jedne, kruva ćete svi vi bit gladni, pazite šta vam govorim! Svi ste vi sirotinja, luzeri bijedni, pljugeri obični, trunite tute u svojoj selendri!" Taj bi igrokaz ponovio svaki put kad mu ne bi odlučili platit pivo. Koji put bi ne bi imali ni love ali su nas njegovi nastupi uglavnom zabavljali.
Po završetku fakulteta je ozbiljno puka na živce. Počeo je recitirat Krležu, slušat betovenovu osmu simfoniju. Cerekao se sam sebi. Nosili smo mu trave, ali bi on svu travu dao Edgaru Alanu Fordu, svome hrčku. Napokon je napisao neki roman. To je bio roman toka svijesti. Pročitala sam samo početak i kraj, da znam o čemu se radi ako me pita. Roman je započeo je ovako: "Tok. Tok. Tok." Kraj je bio nešto drugačijeg stila: "Tok! Tok! Tok!" Jedan iz ekipe je navodno pročitao cili roman i tvrdi da sredina ima određena blaga odstupanja u stilu i ritmu.
Cvik više nije izlazio iz kuće. Počeo je slušati i betovenovu devetu i desetu. Objavio je otada još dva romana. Piše i četvrti. Nešto o celibatu kao rješenju za očuvanje planeta. Pozvali smo ga na jednu godišnjicu mature ali nam je rekao da ne prakticira socijalne kontakte zadnjih godina.Kako smo se uglavnom svi u ekipi ubračili i dobili djecu, zabavili smo se egzistencijalnim pitanjima i zaboravili na duhovnu stranu te tako i na našeg Cvika... KAD... RECESIJA
I svi počeli ostajati bez posla. Onda se netko sjetio kako je nam je Cvik prije više od petnaest godina prognozirao da ćemo kruva bit gladni. Uskoro se pronio glas gradom o genijalcu-proroku. Njegov roman Tok 2 je postao štivo svakog trendsetera i wannabe intelektualca. Slava je liječila njegovu izmučenu psihu. Iako nitko više nema love za bit sponzor, Cvika ionako nikad nisu interesirale materijalne nagrade.
komentiraj (16) * ispiši * #
20
utorak
svibanj
2008
kupus na figurativno
Bila jednom jedna vesela država Kupus. Sastojala se od više država. Navest ću tri ukusnije: Blitva, Spanač, te federacija Poma&Rajčica. Kako su vrijedni blitvari obitavali na sunčanijem dijelu bili su produktivniji. Pa su morali lijenim spanačlijama plaćati nadoknadu za slab uzgoj špinjače. Zato su u to doba puštali djeci crtane sa Popajem, da od malih nogu vjeruju kako je špinjača mnogo bitna. Ali unatoč tome svi u državi (osim onih koji su sumnjali u nutricionističke vrijednosti) su išli na ljetovanja, razna natjecanja, na radne akcije, na fakultet.
Povrće iako nema mozak, ima osjećaje.
Ali, povrćem upravljaju šefovi kuhinja, a njih nije briga što povrće ima osjećaje.
Sad je kasno plakati za nasjeckanim povrćem i slabim rastom mlade blitvom. Radije se razveselimo što je povrću dozvoljeno življenje na kredit. Također je dozvoljeno i besplatno gledanje u prekrasno povrće uzgojeno uz pomoć svete vodice i gmo.
komentiraj (16) * ispiši * #
