13
ponedjeljak
lipanj
2011
Kako se od stoljeća sedmog kakimo u gaće
Kristijan, odrastao u Australiji odlučio je proputovati Hrvatsku, zemlju svojih djedova.
Ja sam feliki optimist! reče mladi momak odjeven u narančasto i pruži ruku Rvatini koja ga je gledala mrko i nepovjerljivo u srcu ljute dalmatinske Zagore.
Rvatina ga momentalno zatuče kamenčugom.
Kad su ga pitali zašto je to napravio, uslijedilo je kratko objašnjenje: Neće se meni tu neki Budisti kotit po Zagori!
Ali, reče da je optimist, a ne budist!
Svejedno, nije s Božje strane!
***
Kada su došli po komuniste, ja sam šutio; jer nisam bio komunist.
Kada su zatvorili Srbe, ja sam šutio; jer nisam bio Srbin
Kada su došli po pedere, ja sam šutio; jer nisam peder.
Kada su došli po mene, više nije bilo nikog, da se pobuni!
Ovo je za sve wanna be prosvjednike trenutak da ustanu i prosvjeduju PROTIV ZLOČINA!
Ako se ne kažnjavaju nasilnici nad pederima, nasilnici nad Lukom Ritzom, nasilnici nad ovima i onima, onda vlada ne samo da ne radi svoj posao nego drži nasilnike u pričuvi kao svoje pijune... Postavlja se pitanje kome je u interesu da se nasilje potiče, da smo zemlja bezgrešnog nasilja?
I nije stvar jel vam se sviđaju ili ne sviđaju pederi, Srbi, komunisti, ili ateisti, već da li pristajete živit u državi di se nasilje nad kim god želiš kad god želiš ne sankcionira zbog jednostavnog opravdanja da je nad drugačijima.
U čemu je razlika u oku huligana (koji sebe vidi kao Svetog Izvršitelja Presude) između mene, Luke Ritza ili neke pederčine? Tko je taj tko će odredit da li se peder može malo ispendrečit iz čista mira a "normalan građanin" neće. Tko će postavit jasnu granicu između pedera i pederskog dizajna? Tko će me sutra spasiti ako budem izražavala različito mišljenje? Hoće li se mene sutra stigmatizirat i maltretirat jer sam razvedena? Ili ako odlučim bit Budist, Hare Kriška, vegetarijanac? Oću li smit odlazit na jogu ili na pilates? Moram li se učlanit i ja na vjeronauk? Moram li pazit što slušam, kako se oblačim? Da li da se šetam sa prijateljicom koja je lezba, moram li pazit da li kritiziram Crkvu? Ipak moram na takve stvari pazit jer u suprotnom PROVOCIRAM?! Sad smo izvukli pouku šta se događa onima koji provociraju.
Ili da se i ja naoružam?
komentiraj (17) * ispiši * #
10
petak
lipanj
2011
Vjerska tolerancija
Kao što već znate, nedjeljom u jutro se spremam za odlazak na besplatni ručak kod svojih roditelja.
Ovu nedjelju me probudila tutnjava zvona za uzbunu sa Crkve koja je nedavno nikla na dječjem igralištu. Petnaest minuta potom opalilo je i ono na mojim vratima.
Otvorivši vrata, krmeljavim okom sam uhvatila obris djeteta koje se klatilo u visini moga trbuha. Uhvatila me blaga neobjašnjiva tjeskoba. Osjećala sam da se nešto mijenja...
"Dobar dan teta Danica, vidim još se nismo zbrojili. Evo ja došla po Vašu nejačad da zajedno odemo na misu u 10 za još mlađe od mladih!"
Čim sam se raskrmeljila, ugledala sam ružni a prijeteći autoritet djeteta koji je narastao veći od mene i klatio se poput levijatana.
"Oprosti, ka! Mi, ovaj, moja nejačad i ja ne možemo na misu jer moramo ić ručat, kod mojih, oni žive daleko... čak u Kaštelima!"
"TETA, AKO VAŠA DJECA DANAS NE DOĐU NA MISU, DON FILIP ĆE IM UPISAT MINUS, A TO IM JE VEĆ TREĆI IAKO SU TEK ODNEDAVNO NA ŽUPNOM VJERONAUKU! Ipak, ja sam zato ovdje da sve prođe kako treba"
"Dušo, svakako ne bih voljela da se to dogodi. Postoji li neki način da se ja i ti dogovorimo...?"
"Teta, za koga vi mene držite? Mene su moji roditelji odgojili u duhu poštenja i milosti.. a ne onako kako vi odgajate svoju jadnu djecu.. Vrlo dobro znate da ako Vam djeca ne budu išla na župni i školski vjeronauk - da se NITKO neće htjet družit sa njima, da im nitko neće pokazat što imaju za domaći, i da će općenito bit izopćeni iz uže i šire zajednice. A da bi uopće mogli pohađat župni, a time se i ravnopravno osjećat na školskom vjeronauku, moraju dolazit i na mise nedjeljom. Ako ste već sebe osudili na propast, ne razumijem zašto to želite svojoj djeci. Svojoj vlastitoj djeci!"
Hvatala sam zrak...
Moja vlastita djeca su projurila pored mene ulickana i uštirkana. Nisam ih prepoznala. Sva ta djeca su mi izgledala ista... Jedno dijete, ne znam jel moje, se vratilo i pitalo me sitniš za lemozinu... Dok sam vadila sitne iz novčanika, par lipa mi se prosulo po podu.
Uštirkana povorka crnih baba sa istim broševima, istim ladnim trajnama se vraćala sa mise za još starije. Prepoznale su iz daleka izdajnički zvuk sitneži koju namjeravam podvalit, te su me prezrivo fokusirale i to sasvim sigurno sa urokljivim očima koje djeluju.
Pomislila sam da mi je krajnje vrijeme da popravim 98,89% katolika moga kvarta jer u suprotnom bi te urokljive oči mogle djelovat...
komentiraj (3) * ispiši * #
05
nedjelja
lipanj
2011
Obiteljsko okupljanje nedjeljom
Još je blaženi Ivan Pavao II svojim prvim dolaskom navijestio današnji dan pa smo ga dočekali bez straha i panike.
Za ručak nismo imali apsolutno ništa za jest.
Srećom su moja djeca u potrazi za hranom otišla na vrijeme kod bivše sukrvice katolkinje koja još i ne vidi dobro. To jer je moja mater prošli tjedan izjavila: "Ostali smo gladni radi ćoravih katolika!"
Spas, utjehu i nadu na teveu smo zamijenili za proteine i ugljikohidrate u stvarosti.
Prvo smo napasali oči na klošare u bradrs kući i zaključili kako oni imaju šta za jest i ostalo. Oni jedini nisu dočekivali papu a imali su i besplatni ručak. Ja san se najozbiljnije odlučila prekvalificirat u bradrs klošara jer vidin da na teveu ljudi još imaju za jest. Mater nije mogla dugo izdržat bradrs klošare a ćaća je rekao da je zainteresiran za marketinški aspekt papa-drneka pa smo prebacili na HRT1. Ćaća nam je rekao da smo mogli otić na doček pape i nosit transparent sa logotipom od naše cvjećarnice, ali mu je mater prigovorila da on nikad neće imat ni blizu 40000000 Kn za uložit u takvi marketing.
Do dugo u noć smo slušali nadahnute riječi iznimnog duhovnjaka i govornika. Onda smo shvatili da to nije papa nego propovijed pospanog novinara sa HRTa, monsinjor Bilić mislim...
Na kraju smo bili užasnuti jer nismo uživo vidili papu na televiziji. Jedino smo vidjeli avion Croatia Airlinesa sa velikom reklamom T-Mobile koji se vijori za papom koji odlazi. Pomislila sam da je to loš znak za spas moje gladne obitelji, kada sam od T-Mobile (u suradnji sa firmama NTH Media & Drp company) dobila poruku na mobitel. Poruka košta samo 10 Kuna ali pruža vrhunsku utjehu: "Bog je uz obitelj!"
komentiraj (6) * ispiši * #
