20
ponedjeljak
rujan
2010
Di je moja tipkovnica?
Tako uspavljujen ja svoje zviri kako i priliči majci u ovaj sat kad mi uleće moja najdraža baka u sobu:
Treba te opet ona Marčelinaaa! Kaže da je hitno!
Smije se Marčelina iz slušalice: Opet san napisala post o tebi jedva čekan da mi komentiraš!
Ja: Stavljan dicu leć, alo?!?
Ona: Ali samo ti moran reć sta san napisala...
Klik! - ovo mi nije kliknila lampica nego telefon.
Ovom sam se prilikom sjetila blogerice S koja je tvrdila joj uveselim siva jutra plus nasmijem još dvadesetak žena u njenoj firmi.
Sjetila sam se i čitateljice Lj koja mi je svjedočila da je nakon mojih komentara počela osjećati mirise i okuse.
Sjetila sam se i blogera I. koji je rekao da su mu moji komentari pomogli da prohoda, popravili samopouzdanje i seksualni život.
Sjetila sam se i onih naoko zluradih koji me lovaju na rasprave iako su to najpotrebitiji pažnje i veselja.
Sjetila sam se i jedinog genijalca među blogerima koji mi je rekao da su moji komentari bolji čak i od komentara Pametnog zuba (iako mislim da mi je ovaj zadnji zapravo htio reći da sviramo kurcu a ništa ne radimo).
Svega sam se toga sjetila i toplo mi je oko srca kad pomognem ljudima u nevolji, al šta je previše, previše je.
Prekjučer me zove isto Marči, u 11 i po navečer: Alo, jesam li te probudila?
Moj momak: Jel to opet Marčelina zajebava u čas kad ti čak i baba spava?
Marčelina: Znaš šta mi se dogodilo? Znaš šta mi se dogodilo? Znaš šta...?
Ja: A šta?
Marči: Prolilo mi se vino po tipkovnici. Ne radi mi tipkovnica, znaš li ti kako mi je uopće?
Ja: Dobro, dat ću ti svoju, sad mi ionako ne triba, popila san malo pa ti je ne mogu donit, morat ćeš sama po nju! (Marčelina se inače boji mraka pa je uvik po noći moran pratit po kvartu)
Marči: Poslat ću ti sina! A jel ti ostalo šta vina?
Ja : Jebate, oćeš i momka da ti posudin?
Ona se misli kako joj u tu uru ni moj momak više nije tako loš.
Tribala san se pravit luda pa ne govorit da san kupila novu tipkovnicu, ne bi me bar žicala za komentare!
Ipak pročitajte poučni prethodni post o korupciji i okolišu!
komentiraj (13) * ispiši * #
17
petak
rujan
2010
Stipe Božić, planinar i ljubitelj prirode?!
Predrag Lucić danas za Novi list skraćeno:
Nakon što je Ante Novak u Gradskom vijeću, zahvaljujući hadezeovsko-pravaškoj većini od jednog glasa, napokon uspio progurati ideju o osnivanju »Žičare Biokovo«, d.o.o., u prigodnom je intervjuu vijećnike SDP-a i HNS-a, koji su glasali protiv te odluke, proglasio pomračenim umovima što em mrze em još i ne vole svoj grad. Razglašeno je i da austrijski investitori jedva čekaju da prospu novce po Biokovu.
Taj vrh na koji Novak kani nasaditi žičaru zove se Vošac. Da bi na njegov plato od svega 255 četvornih metara stala postrojenja i svi »potrebni sadržaji« za čiji je smještaj, prema Novakovim izračunima i vizijama, potrebno oko 1.500 kvadrata, nema druge do – poravnati vrh. Bila bi to prostorna i ekološka devastacija, sve kad se Vošac i ne bi nalazio u Parku prirode Biokovo koji bi – makar se nikada ne našao nitko pametan da ga proglasi nacionalnim parkom – trebao biti pod posebnom zaštitom.
Političko-investicijsko osvajanje hrvatskih planina očigledno postaje nova alpinistička disciplina. Nakon Srđa, na redu je Biokovo. Koji će planinski vrh nakon Vošca biti izabran da ga hrvatski politički vrhovi svedu na svoju mjeru? Kako se zove sljedeći tupi vrh?
Pročitala sam Stipinu knjigu Sedam vrhova i zapamtila sam da se zgražao nad željeznom konstrukcijom koja vodi do najvišeg vrha Australije. Zato mi je u najmanju ruku čudan njegov stav prema njegovoj rodnoj planini.
Još me čudi što se u ovako ozbiljnoj problematici iznose stavovi alpinista (čiji posao nije zaštita okoliša) jer za te stavove nemaju profesionalnu odgovornost.
Ni jedan stručnjak ili odgovorna osoba (Park prirode, ekipa za zaštitu okoliša nije dao svoj sud i čini mi se da to izbjegavaju do daljnjega).
A vjerujem da ni jedan alpinist (pogotovo ne kalibra poput Stipe Božića) pa čak ni slabiji planinari (poput mene) više neće hodati do Vošca kad na njemu bude žičara sa hotelskim objektima. I tada tu više neći biti ni jednog planinara.
STIPE BOŽIĆ, ALPINIST I PUTOPISAC
Žičara na Vošcu će najmanje utjecati na okoliš
- Osobno sam sudjelovao u izradi idejnog rješenja za ovaj projekt i mislim da je Vošac bolja lokacija od Štrbine, prije svega jer će izmjena postojećeg okoliša biti najmanja, a korist posjetiteljima najveća. Jer, na vrhu Vošac je već odavno izgrađen objekt i mislim da bi puno veća šteta bila mijenjati mjesto koje je do sada praktički nedirnuto, poput Štrbine. S druge strane, mislim da je strah od nekakvog ravnanja ili rušenja vrha neopravdan – primjeri svjetskih žičara pokazuju da su takva postrojenja uglavnom ukopana u planinu, što znači da se ništa dodatno ne mora ravnati. Uostalom, i sam sam izričito protiv tako drastičnih zahvata poput rušenja ili ravnanja planinskog vrha. Naposljetku, turistima treba biti omogućen najbolji pogled, a tu je Vošac u prevelikoj prednosti u odnosu na Štrbinu.
STIPE BUŠELIĆ, PROČELNIK HGSS MAKARSKA
Vošac nema dovoljno prostora za sve što projekt žičare mora imati
Osobno mi se ovaj koncept kojeg su ponudili gradski čelnici ne čini sretnim rješenjem i mislim da je Štrbina bolji izbor. Vrh Vošac nema dovoljno prostora za sav sadržaj kojeg bi jedan projekt kakav je žičara trebalo pružiti, jer se ne radi samo o tome da turisti dođu do gore, pojedu nešto, popiju kavu i odu. Visinska razlika između staza Štrbine i Vošca je vrlo mala, Štrbina je sama po sebi gotovo idealno mjesto za primiti postrojenje poput žičare, ima bolje vremenske uvjete u odnosu na vrh i bolje je povezana s ostalim planinarskim stazama. Ako se već nešto takvo gradi, ne vidim zašto bi bio problem sagraditi još jednu gonodolu od Štrbine do vrha Vošca.
DRAGAN DELIĆ, PREDSJEDNIK SAK EKSTREM MAKARSKA
Ante Novak, dogradonačelik Makarske je medijima poručio da će plato Vošca, površine 1200 do 1500 kvadratnih metara biti pogodan za izgradnju svih potrebnih sadržaja. Radi se o tome da je plato Vošca u stvarnosti mnogo manji, otprilike oko 255 kvadratnih metara, zbog čega se Delić pita na koji će način vlast stvoriti još 1.000 do 1.200 kvadrata na biokovskom vrhu.
Bez obzira hoće li se na vrhu nalaziti samo postrojenje žičare, koje traži barem dvostruko veći prostor, ili pak ugostiteljski sadržaji, potrebno je povećati taj plato, a to znači rušenje vrha, njegovo smanjivanje te, uračunajmo još i izgradnju pristupne ceste, potpunu devastaciju okoliša u srcu, ne zaboravimo, Parka prirode Biokovo. Zbog svog položaja i ljepote vrh Vošac proglašen je jednom od točki Hrvatske planinarske obilaznice. A sad ga netko neupućen želi uništiti. Vizura Makarske s otkinutim vrhom i konstrukcijom na njemu nije ništa drugo doli daljnje pretvaranje našeg grada u zadnji 'vašar',
S Vošca ide samo jedna, dosta strma, staza dok sa Štrbine možete šetati u više laganih pravaca, pogodnih za sve starije ili neiskusnije. Dalje, zimi je padina Vošca uglavnom okovana ledom i puna snježnih zapuha. Snaga vjetrova silna je u svim godišnjim dobima i zahtijevala bi postavljanje vjetrobrana kako bi putnici uopće mogli izići iz kabina, dodavši da bi postavljanje po jednog toplomjera i vjetromjera na obje lokacije sasvim konkretiziralo njegove argumente. Isto tako, u ime SAK Ekstrema najavio je da će se dopisom obratiti nadležnim institucijama, odnosno Ministarstvu kulture i Uredu za zaštitu prirode. - U nijednoj pravnoj državi ovakva inicijativa ne bi imali prolaz te imamo razloga vjerovati da neće ni ovdje. Da se razumijemo, mi nipošto nismo protiv žičare, ali napravimo je tako da u potpunosti iskoristimo njen potencijal uz što manju devastaciju Biokova!
Izdižući se 1422 metra nad morem te pružajući na dlanu jedinstven pogled na Makarsku rivijeru i otoke, Vošac je i sada, na izdisaju turističke sezone, popularno odredište stranih turista. Uvjerili smo se u to i sami zatekavši na vrhu, pred vratima planinarskog doma, dvadesetak francuskih turista očaranih i pogledom i gotovo nedirnutim prirodnim blagom. – Ovaj dom je bitan i planinarima i turistima jer kroz 24-satno dežurstvo naših članova mogu dobiti sve informacije o planinarskim stazama, mogućim opasnostima, također mogu dobiti vodu i sklonište, bilo od žege ili hladnoće. Dom, osim toga, službeno djeluje kao obavještajna točka GSS-a, a u posljednjih 6 godina od kada je u funkciji broj planinara koji je noćio ovdje porastao je s četvero ljudi prvog ljeta na preko dvjesto ovog ljeta, govori Delić koji se otvoreno pribojava propasti jednog vida planinskog turizma nauštrb drugog. Logično, smještanje žičare na vrh Vošca dovelo bi do nestanka planinarskog doma kojeg gradske vlasti, što predsjednik SAK Ekstrema ne smatra nimalo slučajnim, u svojim priopćenjima o projektu žičare isprva nisu niti spominjali, da bi kasnije u nekim medijima planinarski dom bio opisan kao derutan i neiskorišten.
TONČI LALIĆ, PLANINAR
Štrbina je sama po sebi idealan izbor
U svakom slučaju podržavam izgradnju žičare što bi bilo velika stvar za Makarsku, no mislim da je Štrbina apsolutno bolje mjesto od vrha Vošac. S jedne strane, prijevoj na Štrbini je sam po sebi idealan za izgradnju takvog postrojenja, dakle prirodni uvjeti već postoje, dok je vrh Vošac ovakav kakav jest premalen i jednostavno mu nedostaje terena bez obzira na atraktivniji pogled. S druge strane, na Vošcu je i planinarski dom kojeg koriste i održavaju lokalni planinari već godinama i koji puno koristi održavanju planinskog turizma na Biokovu.
DIO KOMENTARA ISPOD TEKSTA:
Žičara je ekološka katastrofa i ekonomski promašaj. Sve ove aktere pro i contra pozicije žičare na Biokovu mogu shvatiti, ali ne i opravdati. Ljudi kod nas nisu dovoljno educirani i informirani, a čini mi se niti zainteresirani za važnije teme od egzistencijalnih koje se pod Bikovom često svode na punjenje apartmana i iznajmljivanje ležaljki. Žalosti me da ljudi poput Stipe Božića, legendarnog alpinista, spasioca, putopisca i novinara koji se penjao na razvikane svjetske vrhove, snimao dokumentarce gdje apelira na očuvanje prirode itd., otvoreno zagovaraju izgradnju žičare. Prava dilema nije žičara 50 metara livo ili desno. dileme zapravo ne bi trebalo ni biti! U tekstu gospodin Erceg upozorava "... projekt je svakako ekološki delikatan u toj mjeri da će bez iznimno dobre organizacije imati katastrofalne posljedice za okoliš na Biokovu..." i nastavku se zalaže da se žičara ne gradi na Vošcu nego u njegovoj blizini!!!
Ukoliko se turistima zeli pružiti promišljen i kompletan doživljaj Biokova sa što vise sadržaja onda je Štrbina bolja pozicija. Ukoliko se želi pružiti samo pogled, onda je Vošac sigurno najbolji. U svijetu, u sličnim situacijama se trude iscjepkatiponudu pa tako ako ste ušli u muzej možete jos dokupiti kartu za neku posebnu zbirku ili dozvolu za fotografiranje i sl. Ili žičara Chamonix - Aiguille du Midi (pogled na Mont Blanc) kosta 37 EUR a lift za panoramski pogled još 3 EUR. Bezbroj je primjera po Alpama gdje se doslovno ulaz na terasu sa boljim pogledom naplaćuje po 50 centi isl. To su sve primjeri promišljenog pristupa, kojega bi trebali osmisliti stručni ljudi iz turizma, a ne političari ili graditelji žičara. U toj ponudi žičara bi bila tek djelić ili sredstvo za upotpunjavanje ponude. Nemojmo olako nuditi blagodati ove naše prekrasne rivijere jer kad pružimo sve odjednom, prestajemo biti zanimljivi. Ima na Biokovu još zanimljivosti i divota osim pogleda sa Vošca ili skijanja niz Juru, samo te su divote skrivene gramzljivim i neupućenim pogledima i traže malo senzibiliteta kojeg ima sve manje.
U vezi žičare na Biokovu preneseno iz Makarske kronike
Čitav sadašnji prostor vrha sa postojećim planinarskim domom.
komentiraj (17) * ispiši * #
