28

subota

lipanj

2008

obiteljski album

Moja mama je 87 prvi put stavila moju sliku u obiteljski album.

-Ovo sam ja sa desetak godina, primaju me u pionire...

8 godina poslije
-Ovo je moja sestra sa deset godina, na prvoj pričesti...

5 godina poslije
-Evo moga brata sa deset godina, drži olovku u ruci...

24

utorak

lipanj

2008

Riječnik za stopere sa one strane Rupe (crne?)

Nije reprezentacija nego REPKA.

Nogomet je Nogač.

Nisu Glupko, Tupko, Stidljivko, Pljačljivko, Kihavko, Pospanko i Ljutko,
već slijedi:

1. PreKomač 2. Otvorček 3. Analček 4. Bipsić 5. Kisić-Hagić 6. Ljigi 7. Cigi 8. Micek 9. Macek 10. Svrbček 11. Češkalica

17

utorak

lipanj

2008

licemjerje

Ako mi dijete provodi četiri sata u mojoj privatnoj firmi radeći lakše poslove (u svrhu sticanja radnih navika) kršim zakon.

Ali ako svaki dan dijete dižem u 5 sati ujutro da bi prije škole odradilo trening, te ga i poslije škole šaljem na isti trening, dakle izlažem izvanrednim fizičkim i psihičkim naporima, onda sam ja vrhunski trener.
Slavi me čitava država, osim par neshvaćenih pojedinaca.

Skoro svaki sportaš koji postiže vrhunske rezultate, mora započeti sa sportom mnogo prije nego je emocionalno, psihički i intelektualno sazrio da sam donese odluku o toj životnoj žrtvi.
Olimpijske igre, nogometna prvenstva i slična okupljanja su živi dokazi o licemjerju našeg društva i spomenik dječjih prava.

16

ponedjeljak

lipanj

2008

životopis

Naišla sam na jedan zanimljiv životopis neke ozbiljne književnice. Početak me je uistinu zadivio.

"..Prije škole pohađala sam satove baleta, a od prvog razreda osnovne škole paralelno sam išla i u muzičku školu. Svirala sam harmoniku i klavir. U srednjoj muzičkoj školi “Vatroslav Lisinski” završila sam flautu u klasi prof. Husa. Istodobno sam pohađala gimnaziju te privatne satove pjevanja kod prof. Lee pl. Vomačke od Rakovca. Pjevala sam u crkvenim zborovima, zboru “Ivan Goran Kovačić” i “Ivan Filipović”, s kojima sam bila na turnejama u zemlji i inozemstvu.
Studirala sam na Muzičkoj akademiji i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija amaterski sam se bavila i galoperskim jahanjem i slikanjem..."

Što bih ja napisala u svom životopisu? Ajde da pokušam!

"Prije škole nisam ništa pohađala. Poslije škole isto nisam ništa pohađala. Oko petog razreda majka me upisala na karate gdje sam odlazila jedno četiri mjeseca. Onda mi je mama ostala trudna pa me je prestala voditi na karate. (sestro baš ti hvala!) Nakon šoka zbog prinove u obitelji, u osmom razredu sam imala jedva snage za trodnevni pokušaj pohađanja tenisa. U srednjoj školi nisam često odlazila u školu, ali sam zato često odlazila u Crkvu. Za vrijeme studija sam prestala odlaziti u Crkvu i počela sam se amaterski baviti momkom..."

Odjednom, kako to biva, ja imam djecu. Gdje ih upisati? Što da pohađaju? Što JA želim da postanu? Kako ih motivirati na uspjeh? Želim li da bude sportaš, ili sponzoruša sportaša? Muzičar? Intelektualka(bljak)?

Moja djeca su predškolci a čak ne idu još ni u školu. I ništa ne pohađaju.

Pri susretu sa par prijateljica jedna ispali ko iz topa:
-A što ti djeca pohađaju?
Smotam se. Procijedim tiho: -Ništa.
-Štaaa, nisam te dobro čula?
-NIŠTA!

Nastao je tajac, osjetila sam da sam nešto ozbiljno zgriješila protiv više sile, ali nisam znala što. Pokušala sam se sjetiti nekog primjera, kao ni Albert Einstein nije ništa pohađao prije škole, ali nisam baratala podacima a pristup internetu mi je bio daleko.

-Moje dijete ide na balet, solfeđo, engleski i njemački! Namučim se oko odvoženja i dovoženja, ali bitno je da mi je dijete sretno. Istina, nema baš najbolje rezultate u školi, ali to je zato što ne stigne ponoviti velika slova zbog tečaja iz engleskog i njemačkog. A što se tiće baleta, mora tamo ići jer se nema kad baviti fizičkim aktivnostima od svih drugih aktivnosti. A solfeđo je tu zato što je slijedeće godine planiram dati na sviranje violončela, jer kao što židovi kažu: jedan sport, jedan instrument i jedan strani jezik, a moje dijete zaslužuje bar dva, jel da?

08

nedjelja

lipanj

2008

Kucaj jače srce vatrenoooo!

-Kuc, kuc!
-Ko je?
-To sam ja, Srce!
-Srce, zar ti nisi danas trebao biti srce vatrenooo?
-Jesam, ali pliz otvori više ta vrata..
-Kucaj jače srce vatrenoooo, još minutaaaaaaaaaaa, čekaj, čekaj, momenat...uh!
(Jedan drugi vateni (navijač) izlazi na stražnja vrata...)
Evo Srce, uđi! Uvijek se zacrvenim kad navijam junački. Sva sam ti vatrena. Jesam li ja tvoje srce vatrenooooo?

Srce moje i srce tvoje u ljubavi golove broje.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>