Naišla sam na jedan zanimljiv životopis neke ozbiljne književnice. Početak me je uistinu zadivio.
"..Prije škole pohađala sam satove baleta, a od prvog razreda osnovne škole paralelno sam išla i u muzičku školu. Svirala sam harmoniku i klavir. U srednjoj muzičkoj školi “Vatroslav Lisinski” završila sam flautu u klasi prof. Husa. Istodobno sam pohađala gimnaziju te privatne satove pjevanja kod prof. Lee pl. Vomačke od Rakovca. Pjevala sam u crkvenim zborovima, zboru “Ivan Goran Kovačić” i “Ivan Filipović”, s kojima sam bila na turnejama u zemlji i inozemstvu.
Studirala sam na Muzičkoj akademiji i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija amaterski sam se bavila i galoperskim jahanjem i slikanjem..."
Što bih ja napisala u svom životopisu? Ajde da pokušam!
"Prije škole nisam ništa pohađala. Poslije škole isto nisam ništa pohađala. Oko petog razreda majka me upisala na karate gdje sam odlazila jedno četiri mjeseca. Onda mi je mama ostala trudna pa me je prestala voditi na karate. (sestro baš ti hvala!) Nakon šoka zbog prinove u obitelji, u osmom razredu sam imala jedva snage za trodnevni pokušaj pohađanja tenisa. U srednjoj školi nisam često odlazila u školu, ali sam zato često odlazila u Crkvu. Za vrijeme studija sam prestala odlaziti u Crkvu i počela sam se amaterski baviti momkom..."
Odjednom, kako to biva, ja imam djecu. Gdje ih upisati? Što da pohađaju? Što JA želim da postanu? Kako ih motivirati na uspjeh? Želim li da bude sportaš, ili sponzoruša sportaša? Muzičar? Intelektualka(bljak)?
Moja djeca su predškolci a čak ne idu još ni u školu. I ništa ne pohađaju.
Pri susretu sa par prijateljica jedna ispali ko iz topa:
-A što ti djeca pohađaju?
Smotam se. Procijedim tiho: -Ništa.
-Štaaa, nisam te dobro čula?
-NIŠTA!
Nastao je tajac, osjetila sam da sam nešto ozbiljno zgriješila protiv više sile, ali nisam znala što. Pokušala sam se sjetiti nekog primjera, kao ni Albert Einstein nije ništa pohađao prije škole, ali nisam baratala podacima a pristup internetu mi je bio daleko.
-Moje dijete ide na balet, solfeđo, engleski i njemački! Namučim se oko odvoženja i dovoženja, ali bitno je da mi je dijete sretno. Istina, nema baš najbolje rezultate u školi, ali to je zato što ne stigne ponoviti velika slova zbog tečaja iz engleskog i njemačkog. A što se tiće baleta, mora tamo ići jer se nema kad baviti fizičkim aktivnostima od svih drugih aktivnosti. A solfeđo je tu zato što je slijedeće godine planiram dati na sviranje violončela, jer kao što židovi kažu: jedan sport, jedan instrument i jedan strani jezik, a moje dijete zaslužuje bar dva, jel da?
Post je objavljen 16.06.2008. u 19:45 sati.