Pismo isprike uz naslov iz crne kronike

Draga Ljubice,

Moram ti reći kako me tvoje radionice pisanja fikcije neizmjerno vesele već mjesecima, a pogotovo otkad meni daješ posebne zadatke. Svidjelo mi se što si mi izmislila naslov "Pokušao se raznijeti bombom pored automata sa kokicama". Gotovo mi je žao što su te nominirali za književnu nagradu Master Minotaur jer bi tada mogla napustiti ovu malu radionicu. Ipak, nešto mi govori da si predobra za takvu nagradu.

Zahvaljujem ti se što si pristala izaći sa mnom na večeru. Ugodno smo se proveli. Tvoje pitanje: " Ma daj, molim te, odakle ti onda sva ta lova ako nisi nekakav mafijaš?" me nije razljutilo, dapače. Odgovor na pitanje odakle lova je jedini pravi odgovor o bilokome. Dakle, neosporiv dokaz inteligencije, a u ovim godinama ne trpim više glupačice pored sebe kad otvaraju usta.
Nije me razljutilo ni ono: "Sigurno si mafijaš, pošto nisi mafijašev sin jer kad si ti bio sin, i Tito je bio mlad i razjebao je sve mafijaše. Pa i vas u dijaspori" Godine su nekome radost a nekome balast. Ja se trudim, mislim da mi dobro ide. A i tebe su sigurno primili u omladince, pa mislim da razumiješ o čemu pričam.

Imao sam namjeru odavno da ti objasnim kako ja smišljam priče za život a da pri tom i zarađujem. Ipak, zajednička nam je ta manipulacija stvarnosti ili kako je ti zoveš fikcija. Rekla si mi da filozofiram previše, već si se bila blago napila i ništa mi nisi vjerovala. Pošto si nisi bila prijemčljiva za dubinsko shvaćanje, zaključio sam da mi je najbolje odustati od daljnjeg izlaganja. Ali, volio bih dati još jednu šansu našem druženju.

To sa manipulacijom stvarnosti je počelo još dok sam studirao za grafičkog dizajnera. Nisam bio najbolji crtač na godini, ali imao sam lude ideje i dobro sam kužio psihologiju kupaca. Napravio sam nekoliko rješenja koja su dobro prodavala proizvod i postao sam tražen pa sam se zaposlio u toj velikoj kompaniji kao copywrighter. Osmišljavao sam sve tekstove i reklame. Tu sam shvatio da trebam ići dublje ako hoću biti bolji i počeo sam studirati i psihologiju i psihoanalizu.

Zapravo počelo je davno, dok sam bio ministrant, tada sam već shvatio da ljudi ne žele da im kažeš istinu koja će ih navesti na promjene već žele da im prodaš spas. Cijena nebitna. Dajmo im spas pod svaku cijenu! Katolička crkva dva tisućljeća prodaje spas i još nije propala. Ne prodaje duhovni napredak, već potvrdu da si dobar kršćanin i odriješenje grijeha. Prodaje ti još i osjećaj identiteta, zaštitu i pripadnost. Sve što dobar marketing mora imati. Grijesi se praštaju, Krist prašta, samo izmoliš deset očenaša i pet zdravomarija. Daš malo lemozine. Zar svatko ne bi htio tako jeftino kupiti spas? Samo slušaj svećenika što govori i eto te u krdu za spasenje. Amen, abrakadabra, aleluja!!!

Celulit, ista stvar, još jedna religija novog doba. Sve žene danas znaju da treba manje jesti a više trčati. Ali pretila celulitičarka teško priznaje sebi da je luzerica koja nije u stanju bar pola sata raditi vježbe, a ne prežderavati se iz nezadovoljstva? Nezadovoljstvo, to se ne prodaje, gurnimo ga pod tapet. Spasenje, dođi bliže! Čudotvorne bočice se prodaju još od srednjeg vijeka, samo se ambalaža promijenila.

Ali nema biznisa poput šoubiznisa i ja sam prerastao taj copywrighting u trenu. Odlučio sam da sam spreman za dizajn zvijezda. Taj dizajn, to nije šminka, frizura i odjeća, ja sam trebao biti prva faca na liniji. To je onaj koji prodaje iluziju osobe koju ljudi žele, onaj koji smišlja priče. Svi naivno misle da je neka zvijezda u koju se uložilo milione dolara osoba sa stvarnim životom. Prate tračeve o zvijezdama ko da su to ukazanja u Međugorju. Njihov stil slijede ko evanđelje. Robie Williams kad se ujutro probudi, prije svog partnera ugleda svoju organizatoricu koja živi sa njima. Dobije odmah zadatak što treba obući, što pojesti i popiti, što i kada trenirati, s kim se treba naći i slikati. U međuvremenu se glavni dizajner dogovara sa managerima starleta u usponu koja će biti sretnica i dobiti priliku da je paparazzi uslikaju u krevetu sa Robijem. Naravno, ako netko tko ulaže u mlade starlete ima love... leži potencijal za busines. Svi misle da je Angelina osoba, a iza nje dvjesto ljudi sastavlja shemu o njenom životu, njenoj djeci, njenim akcijama, njenim operacijama. Sve kako bi stvorila traženu iluziju koja najbolje prodaje šarene bočica, pilulice, plastične zahvate, japanke, patike, nakit, vina...

"Dizajn, kakvo izdrkavanje nad sadržajem" reče jedan, rečemo mlad a neshvaćen dizajner, al ne zaradi ništa!

Ali, ubrzo me unajmila CIA. Nisam mogao odbiti, iako mi nije bilo drago tu raditi. Na kraju je ispalo da je tu manje opasno bilo nego u showbisnisu. Tu sam učio od najboljih kako čovjeku srušiti ili popraviti ugled, kako mu podmetnuti ili stvoriti ljubavnicu, ljubavnika, pedofilsku aferu, korupcijsku aferu kako stvoriti privid ubojstva iz mržnje a ne političkog atentata. Kako upriličiti ubojstvo iz nehata, samoubojstvo, višestruko ubojstvo...
Naravno, u početku sam se bavio samo detaljima.
Naprimjer, ubojica poznatog pjevača koji je postao opasan iz tebi nebitnih razloga bi trebao biti psihološki ubojica koji ubiva iz ljubomore i užitka. Uz pomoć takvih detalja, stvarao bih stvarnog lika, čime se bavi u slobodno vrijeme, kakve knjige čita, koju glazbu sluša, kakav mu je odnos s majkom, kako se oblači, seksualni život, nalazio koje bi bili glavni sukobi u njegovom životu... Koja svojstva ga povezuju sa metom. Ubrzo bi uz pomoć tih detalja pronašli nekakvog lika i tada bih usklađivao detalje, dodavao priču. Koji put bih i zaradio dodatno uvalivši poznatom budućem atentatoru knjigu svojeg prijatelja izdavača koji bi mi platio dosta za takvu svar.

A uskoro sam sam smišljao priče.
Bilo ih je jednostavnijih; Političar ubio ljubavnicu i njenog muža i vodoinstalatera za svaki slučaj, Istraživačkog novinara optužili za silovanje šest priležnica drugog novinara i njihove djece

I maštovitijih; Industrijalac na kokainu se slučajno utopio u vlastitoj bljuvotini iz koje su izlašli dvije endemske vrste reptila koje je krijumčario preko granice skupa sa kokainom u nepropusnoj kesici u želucu koja je ipak popustila.

Te napetih;
16:45 Pitali smo i presjednika Josipovića i vidovitu Laru što misli gdje je mladi znanstvenik koji se jutros uputio na Biokovo.
16:50 Vide se dva lešinara kako kruže pored glavnog vrha.
16:55 Lešinari su se obrušili na lovce na krivolovce na divlje šparoge.
17:00 Lovce i krivolovce su od sigurne smrti spasili HGSSovci, i navodno nisu našli šparoge.


Ako se pitaš da li mi je bilo žao nekog Martina Lutera Kinga, na te ljude gledam sasvim drugačije nego većina ljudi. Revolucionari su ništa drugo nego umišljeni neurotici koji pokušavaju raditi na drugima jer im je lijeno raditi na sebi. Oni nadobudno misle da nešto mijenjaju, ali gledano s moje pozicije, i oni su samo dio show biznisa.

Međutim, brzo sam završio i sa poslom na "opravdanjima". I tada sam došao do vrha ili ako ćeš ti tako gledati, i to s pravom, do dna stvaranja te vrste fikcije. Počeo sam sa "smišljanjem priča". Počeo sam manipulirati masama tako da im uvaljivam beznačajne priče kojima će zabaviti svoje nevažno postojanje.
Unajmljivali su me raznim banana državama koje su u mojoj zemlji kolonijalizirali. Trebalo je zabavit mozak prosječnog „mislioca“ a ja i ti znamo, da je prosjek svugdje na svijetu jako, jako nisko. I tako sam počeo sa tim bedastoćama unedogled; Ustaše protiv partizana. Zdravstveni odgoj nasuprot tradicije. Pederska posla. Ćirilica ili latinica.
Svaka zemlja ima svoje indijance i kauboje. Svakih par godina smišljaš nove heroje, nove konflikte kako bi se puk zabavio glorificiranjem ili mržnjom. Lako ih je natjerati da zaborave na ono bitno a to je taj rad na samom sebi.

Kad smo kod toga Ljubice, ti si promjena koju želim vidjeti u svijetu. Imaš dvije dobro odgojene kćeri, ugodne osobe, zaposlene i odgovorne, a još uvijek imaš dobre noge i nemaš kila viška. To je zovem istinskim radom, radom na sebi.

Eto na tim poslovima sam natukao tu lovu koja te kao brine. A eto, nisam ni mafijaš.
Koja ono bijaše rečenica koju si mi dala za poticanje pisanja priče? E da: “Pokušao se raznijeti pokraj aparata sa kokicama!“

Imam jednog kandidata kojeg je trebalo psihički diskreditirat iz tebi nebitnih razloga. Molim te pogledaj novine sutra. Opiši mi što si osjetila kad si svoju rečenicu pročitala u crnoj kronici.

Tvoj vjerni učenik
Joe Kapuljacha

p.s. Ovdje osjećam nevažnu ali snažnu potrebu da izbacim i ovo:

Svi smo mi ispali iz Sanaderove kabanice!
(ovo je poznati citat uzet kao opis pravca suvremene hrvatske književnosti. to je citat poznatog rečemo hrvatskog književnika Jergowskog... ili se radilo o onome drugome šta piše za pih mediju)

Oznake: korupcija, Književnost, Vijesti