20
četvrtak
kolovoz
2009
Antivremena, antijunaci i antigrađani
Ovo sam pročitala na Nemanjinom blogu, malo je ka oduže, pa strašljivijim čitaocima i onima slabijega kapaciteta ne preporučam, zato evo isječak:
"Što znači biti građaninom u modernom demokratskom smislu prije ćemo naučiti iz par američkih filmova nego iz čitave hrvatske literature uključujući tu i sve Krležine likove. Jer građaninom se ne postaje pukom pripadnošću socijalnom sloju emancipiranih i obrazovanih građana. Kada onaj donedavno možda još polupismeni kauboj prihvaća u vesternu šerifsku značku i stavljajući život na kocku suprotstavlja se rulji koja srlja u linč, onda on stupajući u neposredan odnos s beskonačnom vrijednošću zakona, pravde u njenoj esencijalnoj apstraktnosti, upravo proizvodi mitsku sliku rođenja građanina, autentične građanske socijalizacije. U slavnom filmu Sidneya Lumeta, "12 angry men", Henry Fonda kao član porote spremno prihvaća neugodni položaj usamljenog pojedinca nasuprot složnoj većini i do kraja zastupa svoju istinu, uspijeva promijeniti mišljenje ostalih članova porote te na kraju spašava nevinog. Ondje pravda, ovdje istina, ne kao nešto što postoji po sebi, nego kao ono što uvijek iznova u aktu građanske hrabrosti valja preoteti konformizmu društvenog središta koje je bez kontrole samostalnog individualnog uvida tako često spremno na linč i na lakoumno žrtvovanje nevinih. I šerif i Henry Fonda su ekstremisti, ali ekstremisti pravde i istine, u najboljem građanskom smislu te riječi i u najboljoj tradiciji filozofije, kulture i politike Zapada. Nasuprot Krležinim Leoneu Glembayu i gospodinu "doktoru", dvama likovima iz silne plejade hrvatskih građanskih osujećenika, čije pobune u pravilu završavaju u nemoćnoj frustraciji - rodnom mjestu ressentimenta iz kojeg se reproduciraju prevratnički projekti političkih ekstremista - stoje ovi američki celuloidni junaci u onom istom odnosu u kojem su svojedobno stajali Grci nasuprot barbarima."
Čekajući svoj red za školske knjige ispred knjižare na Pjaci sunce mi se smijalo skupa sa bonom dobivenim dobrotom i mudrošću našeg Keruma. Usput sam razmišljala o stvarnom izgledu suvremenog heroja današnjice na ovom našem divljem zapadu...
Zadivljuje me smisao za pravdu na sergioleoneovski način oko ovog kerumovog poteza poklona knjiga od strane poduzetnika.
Dakle, sve šta se iz proračuna davalo sirotinji, dosad je to sirotinja plaćala troduplo. Tako i knjige. Knjiga koja bi inače vrijedila 30 kn iz proračuna je plaćana po 100 a sve u časnoj namjeri da bi naša djeca imala besplatne knjige. Pa su neki prike iz ministarstva međusobom podili sasvim pošteno tih 70 Kn kao nagradu za svoje dobročinstvo. E, sad se napravio ovaj presedan poklanjanja besplatnih knjiga od strane firmi. Time su osim šta su zajebali proviziju trudbenim ministirma, zajebali direktno Proračun jer se donacije ne oporezivaju - smanjuju porez na dobit. Tako su sredstva pribacili potrebitima bez posrednika.
komentiraj (17) * ispiši * #
18
utorak
kolovoz
2009
Obiteljsko okupljanje nedjeljom
Mater: Jebenti, još nisi naučija. Kad imamo ribu za obid uzmi bilo vino. Jel čuješ, B I L O!
Čača: Srećice, vidija san da i Kerum pije crno vino poslin ribe.
Mater: Kerum je vlajčina ka i ti. Spomeni mi još jednon toga Keruma i ubit ću boga u tebi!
Čača: Ja se poistovjećujem sa dotičnim jer je gospodin a ne kokošar, jer je pošten i sa sela, čovik od naroda a malo je i berlav, poput mene. Osin toga ja nisan vlaj jer san oženija Splićanku. Ti vlaji su oni šta su se udali iza Kozjaka. Cmok!!
Mater: Dobro, jel možemo sad izist ovu ribu na miru?
Čača: Može, tija bi samo još reć da Kerum sve plaća po normalnoj cijeni...AAAAaasti, ima bit da si mi razbila ključnu kost... dakle kerumizacija je oplemenjivanje hrvatskog naroda bez revolucije... EEEBATEEEE ti si htvahno bolehna, ohtetila hi mi gubicu... Bjehim nadehno!
Čača: Evo me, hahhio ham he u podhum, mehu vina i nemoheh vihe nihta photiv hlobode govoha...i iaho je dotihni ponehad haljiv i behlav triba naheg hpahitelja hvalit da ne puhne phed navalhom zlih jezika i ohtavi nah hame hebi... Hivila hloboda govoha, doli zli jezici!
komentiraj (2) * ispiši * #
13
četvrtak
kolovoz
2009
Kokoš ili jaje?(nastavak posta "Jedno jaje muć")
Teleći pogled nacije traži odgovor od 3 gracije:
Seve: Jadra nema jaje, jadra nema jaje!
Jadra: Vlajino, vrati se u kokošinjac!
Dolores: Jebeš salmonelu, recesija je!
komentiraj (5) * ispiši * #
10
ponedjeljak
kolovoz
2009
Opća kultura
Obiteljsko okupljanje nedjeljom. Čači puna usta manistre usuvo i hvale za našu vladu. Bira riči kad već ne bira vina. Sestra gleda kako uteć bez oprat suđe, mater pazi na sestru, ja gledam spasit manistru, a brat, naiva, pokušava ulovit čačinu poantu.
“Stari, nego di ti dođu ta Potemkinova sela?”
“Brate mio, kod Dugobaba na križanju staze ti nadesno skreniii...”
Mama me tutne posrid čela taman za vrime refrena: “Tu se zvijeri pazi!” i odlučna bracu na pravi put izvest, stane objašnjavat:
- Mamino zlato najsjajnije, to ti je opća kultura. Potemkinova sela su ti zamišljena sela, ka kule od karata, koja ne postoje u stvari. Izraz se rabi da prikaže nešto šta se pretvara da ga ima, a u stvari ga nema. Ka čačin.. pardon, ka fatamorgana.
“Mama, fala. Skužija san. A kako se ono preziva Fata?”
“Ajme! Ti si ogledni primjerak poraznog znanja svoje generacije. Vi mladi stvarno ništa ne čitate, ništa ne znate. U moje vrime smo bili puni znanja a nismo imali ni struju a kamoli internet. Kilometrima smo od Varoša do Nazorove morali pješke po znanje te smo bili zahvalni ako bi uspili doć do prave knjige. Ja san još u osnovnoj pročitala sve ruske klasike...”
“Mama!”, prekine je seka koja je ili imala puno milosti za brata ili je tila mater onesposobit u nastojanju da održi svoje profesorsko izlaganje, “opća kultura se može promatrat i kroz opću informiranost te obuhvaća i poznavanje činjenica i aktualnih događaja iz suvremenog života. Aj ti, kad si ti toliko općekulturna, reci mi ko je Anđelina Đoli, a ko je Bred Pit”
“Bred je onaj šta je umra muški, onaj zgodni, a Anđa je biće neka kurbetina.”
“ A ne, ne! Brus je umra muški, a Bred je iz Legende o Jeseni. Anđa je majka i spasiteljica priko nekoliko djece, glumica, Unicefova ambasadorica i još je dobre volje!”
“Nemam pojma ko je ta Anđa. Ali sigurna san da bi je pripoznala da je vidim.”
Videći kako naša stara iako profesorica, još uvik živi u srednjovjekovnom neznanju, mraku i općoj neinformiranosti, moja sestra se potrudila.
Napravila je za majčin dan power point prezentaciju. Stavila je slike svih mladih glumica, manekenki i pjevačica sa njihovim imenima i kratkim opisom njihovih djelatnosti.
Nakon dva dana stara je došla na ispit. Na stol smo joj metnili slike Nikoline Pišek, Angeline Jolie, Josipe Pavičić, Tatjane Dragović i Nevena Ciganovića. Ona je tribala reć ko je ko. Majka je malo gledala, nećkala se i prosula:
“Šta me zajebavate, pa to je sve Severina!”
komentiraj (3) * ispiši * #
