Antivremena, antijunaci i antigrađani

Ovo sam pročitala na Nemanjinom blogu, malo je ka oduže, pa strašljivijim čitaocima i onima slabijega kapaciteta ne preporučam, zato evo isječak:
"Što znači biti građaninom u modernom demokratskom smislu prije ćemo naučiti iz par američkih filmova nego iz čitave hrvatske literature uključujući tu i sve Krležine likove. Jer građaninom se ne postaje pukom pripadnošću socijalnom sloju emancipiranih i obrazovanih građana. Kada onaj donedavno možda još polupismeni kauboj prihvaća u vesternu šerifsku značku i stavljajući život na kocku suprotstavlja se rulji koja srlja u linč, onda on stupajući u neposredan odnos s beskonačnom vrijednošću zakona, pravde u njenoj esencijalnoj apstraktnosti, upravo proizvodi mitsku sliku rođenja građanina, autentične građanske socijalizacije. U slavnom filmu Sidneya Lumeta, "12 angry men", Henry Fonda kao član porote spremno prihvaća neugodni položaj usamljenog pojedinca nasuprot složnoj većini i do kraja zastupa svoju istinu, uspijeva promijeniti mišljenje ostalih članova porote te na kraju spašava nevinog. Ondje pravda, ovdje istina, ne kao nešto što postoji po sebi, nego kao ono što uvijek iznova u aktu građanske hrabrosti valja preoteti konformizmu društvenog središta koje je bez kontrole samostalnog individualnog uvida tako često spremno na linč i na lakoumno žrtvovanje nevinih. I šerif i Henry Fonda su ekstremisti, ali ekstremisti pravde i istine, u najboljem građanskom smislu te riječi i u najboljoj tradiciji filozofije, kulture i politike Zapada. Nasuprot Krležinim Leoneu Glembayu i gospodinu "doktoru", dvama likovima iz silne plejade hrvatskih građanskih osujećenika, čije pobune u pravilu završavaju u nemoćnoj frustraciji - rodnom mjestu ressentimenta iz kojeg se reproduciraju prevratnički projekti političkih ekstremista - stoje ovi američki celuloidni junaci u onom istom odnosu u kojem su svojedobno stajali Grci nasuprot barbarima."

Čekajući svoj red za školske knjige ispred knjižare na Pjaci sunce mi se smijalo skupa sa bonom dobivenim dobrotom i mudrošću našeg Keruma. Usput sam razmišljala o stvarnom izgledu suvremenog heroja današnjice na ovom našem divljem zapadu...


Zadivljuje me smisao za pravdu na sergioleoneovski način oko ovog kerumovog poteza poklona knjiga od strane poduzetnika.

Dakle, sve šta se iz proračuna davalo sirotinji, dosad je to sirotinja plaćala troduplo. Tako i knjige. Knjiga koja bi inače vrijedila 30 kn iz proračuna je plaćana po 100 a sve u časnoj namjeri da bi naša djeca imala besplatne knjige. Pa su neki prike iz ministarstva međusobom podili sasvim pošteno tih 70 Kn kao nagradu za svoje dobročinstvo. E, sad se napravio ovaj presedan poklanjanja besplatnih knjiga od strane firmi. Time su osim šta su zajebali proviziju trudbenim ministirma, zajebali direktno Proračun jer se donacije ne oporezivaju - smanjuju porez na dobit. Tako su sredstva pribacili potrebitima bez posrednika.