morska iz dubina
petak, 16.04.2021.
Sirevi
Foto: Otočka
Znamo da su slavonske delicije apsolutnog okusa. Znamo da su dalmatinski pršut i pečenica neodoljivost sama po sebi. Al šta ovi moji vole sir, to nije istina.
Svaka kupovina završava, ops. počinje na odjelu sireva. Tvrdi, polutvrdi, mekani. Kravlji, ovčji, kozji, bivolji. Pa mješavine istih u raznim omjerima. Sira nikad dosta. Nikad zasićenja od njega. Nikad, baš nikad ono, dodijalo nam. Daj nešto novo.
Dakle, uvijek se sjecka, reže, prede. Nikad tanko. Ili, ne daj Bože, pretanko. Ako je novi sir na tapetu onda se namjesti istraživačka faca. Poluzatvorene oči. Mljackanje. Da bi na kraju izašao uzdah, dobar!
Ali sir ništa ako ga ne prati kruh iz škrovade. Može i pogača. Fokača. Mini pogačice. Lepinjice. Bublice. Ili već neka moja tjestasta izmišljotina oblikom, začinom ili kemijom. Bijele, crne, integralne, svekolike. Može prije svakog jela. Može poslije svakog jela. Može u svim prilikama i neprilikama.
Pitam ja te moje ponekad, može li čaša mlijeka. Jogurta. Kefira. Bioaktiva. Sencie. Samo me pogledaju i kažu, bljak. Ne volimo mlijeko.
Valjda misle da je sir od nekih subatomskih čestica.
