TEK ONDA KAD NAS NAPUSTE
Da, kad odu od nas, kad njihove duše uzlete putem Neba, tek onda osjetimo koliko li smo samo imali propuštenih prilika biti sa njima, a bili smo na nekim bezveznim mjestima sa nekim površnim ljudima koji su nam se u tom trenu činili toliko važni.
Tek onda kad su me napustili, tek onda sam osjetila onaj strahoviti gubitak i oni tada zauvijek odnose dio mog srca sa sobom, ali mi se vraćaju kao anđeli čuvari moje duše.
Tek onda kad svoje istrošene haljine poklone zemlji otkud su i nastali, dala bih sve na svijetu za još jedan susret, za još jedno: “Halo, Mama, ja sam – dolazim poslije posla na ručak.”, a taj dolazak na ručak je bio iz nekog bezveznog života kojeg sam vodila, iz nekog bezveznog braka u kojeg sam se upetljala, a te trenutke koje sam njima na kapaljku davala – sada prizivam i oni koštaju neprocjenjivo blago.
Da, tek onda kad od nas odu shvatimo – koliko smo ih trebali.
napisano na portalu Magicus, a iz moje 18. zbirke priča MARIONETA IZ PROŠLIH VREMENA
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=96999
http://www.digitalne-knjige.com/varga18.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-287-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ZAŠTO VOLIM SVOJ BLOG?
slika: digital art
"Peti vide Blog.hr kao idealno mjesto za promociju svojih tekstova." - tekst sa posta https://blog.dnevnik.hr/blog-admin/2020/04/1632286538/sto-bloghr-tebi-znaci.html
02.09.2005. sam otvorila blog https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul. Pisala pjesme iz zbirke "Sjena duše" http://www.digitalne-knjige.com/varga.php i prestala... ponovo sam se vratila krajem 2009. i od tada sam stalno ovdje na tom blogu. Dana 06.09.2011. sam otvorila i ovaj blog za pisanje svega, osim poezije.
Od prve knjige "Sjena duše" koja je cijela razasuta na blogu https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul u 1713 postova koliko ih ima, nanizane su pjesme iz još 19 samostalnih zbirki poezije i 6 zajedničkih zbirki napisanih sa drugim autorima.
Otkad sam na Facebooku obvezno link svakog posta stavim na moj zid Facebooka i u još nekih 11 pjesničkih grupa, dakle, link svake moje pjesme napisane ovdje na blogu je i na Facebooku i njemu pripadnim pjesničkim grupama čija sam članica.
Moj blog https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul je moj prozor u svijet, ovdje me čitaju oni koji vole što pišem, dakle, na tom blogu pišem samo poeziju i vidim da me čitaju iz cijelog svijeta, iz regije itd. itd.
Postoji i ovaj moj blog, https://blog.dnevnik.hr/moj-plavi-svijet/, gdje pišem sve, osim poezije. Na tom blogu je blogerska svaštara, a https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul je ciljano samo poetski blog.
Postoji i treći blog, fantasy blog BLUE WITCH SHADOW https://blog.dnevnik.hr/lepeze-slike-uspomene gdje pišem moje fantasy priče i sa kojeg su te priče skinute i pretočene u moju 19. knjigu PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA.
http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php
Zašto sam sve ovo napisala? Iz jednostavnog razloga: imati ovako nešto osobno za sebe, a tako javno - to je nešto posebno. Blog je čitan, tu izražavam svoju kreativnost i volim na taj način podijeliti svoje misli ili stihove sa drugim ljudima, bez obzira hoće li netko komentirati sadržaj ili ne, jednostavno sam motivirana time, da svoje misli stavim u ovaj internetski dnevnik.
Čuvajmo, dragi blogeri, svoje blogove, jer oni nas i spajaju, oni neke čak i razdvajaju, ali naš blog je naš prozor u svijet i uvijek možemo koristiti ovaj blog, da bismo podijelili neka svoja iskustva, događaje, tuge, sreću, veselje, slike, stihove, priče.
DRAMA QUEEN ILI ODLASCI
sličica: internet
Interesantno mi je kad vidim kako neki ljudi „odlaze“. Sve je to baš tužno, ali znam: ma, veliki broj njih se vraća, sve je to čista drama-queen, privlačenje pažnje, jer su sa bloga ili nekog drugog portala zauvijek ili na duže vrijeme otišli mnogi ljudi, a ostali smo mi, oni kojima nije stalo do aplauza, broja komentara ili nekih klanova i ostali su neki drugi. Došli su i tzv. „novi“, ali stari sa novim nickovima itd. itd., znači, na svim portalima je većinom uvijek slična priča.
Stvore se klanovi, udruže se samo zbog cilja: napadati pojedinca ili drugi klan, ako taj uopće postoji, ali kad si svoj: nisi slab, znaš tko si, kakav si i ne treba ti neka potvrda izvana, da bi shvatio svoju vrijednost.
Sve su to samo privremeni „dramatični odlasci“ sa blog.hr i dolasci za par dana, mnogi koji su „otišli“, vraćaju se ili sa svojim starim nickovima ili sa novim i brzo su prepoznatljivi po stilu pisanja pa smo onda opet na istom. Onda krenu zazivanja: "daj ne idi, vrati se, piši, volimo te čitati, bit će tužno bez tebe" itd. itd. itd. Sve se „mijenja“, a ništa se promijenilo nije.
Ako nekog "ne voliš", tj. ne voliš nečije pisanje ili ti se osoba ne čini ok za tvoju vibru - pa preskoči takve postove, ne obaziri se na nikoga tko ti nije sukladan. Družiš se s istom vrstom, "isto traži isto" i to je uvijek tako.
Ne može se nikoga tjerati sa bloga niti činiti takve radnje, da bi taj/ta netko obrisao svoj blog i otišao potišten. To mi je malo smiješno, jer ni ja neke osobe ovdje ne volim čitati i samo preskočim sve te postove kao stepenice, a isto tako znam da mene puno ljudi jednostavno ne voli čitati i preskaču me.
I kaj sad? Pa fakat ništa
idemo dalje... svatko nađe nekog svog i čitamo se, pišemo si, dijelimo postove dalje na drugim portalima itd.Najava odlaska nije odlazak: takve stvari se ne najavljuju: ako odlaziš, odlaziš, jer znaš da si u kontaktu sa mnogima na drugim portalima, preko e-maila itd. Sve mi je to kao neka dječja igrica, drama queen, privlačenje pažnje, zazivanje: „joooj, idem, ali mi ne dajte da odem!“ Ma, ako ideš, onda idi, pusti sve, sjedni u bus i pusti da te odveze gdje ti srce želi.
Kad mi se ne dolazi na internet (ne samo na blog, već bilo gdje), nema me... ne da mi se ili preko mobitela pogledam, ali kad mi se ne da – ne da mi se. Ne volim se više uplitati u neke prazne diskusije i gubiti dragocjeno vrijeme na nekakve komentare, prazne diskusije, nekakva dokazivanja, slušati popovanja ili vrijeđanja pa kad te netko izazove, onda i sama uvrijedim i poslije mi je žao. Ako želim komentirati neki post, komentiram post, možda tu i tamo chatam sa nekim, ali mislim da je to sada puno rjeđe, nego prije.
Ja nisam otišla sa bloga, jer mi to ne pada ni na pamet: zbog nikog ne bih obrisala ovo što sam stvarala od 2005., a posebno od 2009. otkad sam počela redovito pisati na blogu.
Blog mi je sastavni dio virtualnog života kao i ostali portali: Facebook, Magicus, Očaravanje. Privatni život je nešto sasvim drugo, podijelim iz privatnog života neke stvari, ali ne želim se više uplitati u diskusije sa nekim osobama koje uopće ne poznam niti znam tko su ni što se događa, jednostavno: preskočim puno toga i idem svojim putem čitajući puno drugih postova koje nekad ni ne komentiram, jer su dobri i ne traže nikakvo komentiranje.
TISKANE KNJIGE
stigle su 2 tiskane knjige njihovim autorima:
"LJUBAV MEĐU STIHOVIMA" - grupa autora: Željka Jotanović, Cvijetin Baja Lobožinski, Anđa Jotanović, Miroslav Šiljo Grabovac, Jelena Petković i Jadranka Varga
(slika: Željka Jotanović)
"POEZIJI S LJUBAVLJU" - Kika, prošireno reizdanje 1. zbirke
(slike: Kika)
KNJIGE
https://www.magicus.info/vijesti/tema-mjeseca/knjige
Pitaju me što radim? Kažem: sada pišem knjige... pišem paralelno 2 knjige: jedna je zbirka poezije, a druga je zbirka poezije koja će biti izdana samo za jednu osobu.
U petak 15.10.2021. je izašla moja 19. knjiga, to je zbirka fantasy priča "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA"
Sve knjige pišem paralelno, onako kako mi dolazi inspiracija i u tu knjigu stavim određenu pjesmu ili fantasy priču. 20. i 21. zbirka će izaći kad za to dođe vrijeme, a do tada kad me pitaju što radim, dobit će uvijek isti odgovor: pišem knjige i radim knjige drugim autorima, pišem recenzije tim autorima, ako to žele, uglavnom, vidim da se moj cijeli život vrti oko knjiga.
Cijeli život sam čitala knjige, gledala filmove, slušala glazbu uvlačeći se u moj tajni svijet bajki, lijepe glazbe i SF filmova, trilera i tamo sam imala svoje utočište. Knjiga mi je bila najbolja prijateljica (osim, naravno, moje najbolje prijateljice mame, moje Slavice) i uz knjigu nikad nisam bila sama. Uvijek su uz mene bili glavni junaci neke knjige koju sam čitala i nisam se osjećala osamljeno, ulazila sam u taj čarobni svijet i bila sam stvarno zadovoljno dijete i djevojka.
Kad sam 1969. u dobi od samo 12 godina napisala moje prve 3 pjesme, nisam ni sanjala, da ću i ja jednog dana – izdati knjigu. Ma, ne samo knjigu, već njih 19 (i još su 2 u pripremi za izdavanje), to je za mene bilo nešto o čemu nisam razmišljala do sredine '90.-tih godina, ali to je tada bila tzv. „nemoguća misija“, jer u to vrijeme izdati knjigu, bilo je jako skupo, a ja toliki novac nisam imala.
Tako sam spremala moje pjesme i prepisala ih sve u word, a krajem 2003. počela sam pisati moju „Sjenu duše“ i ispisala sam preko 440 stranica te knjige. Onda su slijedile nove knjige koje sam izdavala, 19 samostalnih zbirki i 6 zajedničkih zbirki poezije sa drugim autorima.
Knjiga nikad nije višak potrošenog vremena, sa knjigom čovjek dolazi do puno spoznaja ulazeći tamo gdje u stvarnosti nikad ne bi mogao doći.
Mama mi je ulila tu ljubav prema knjigama, jer je i ona puno čitala pa mi je uvijek pričala te priče, dok i ja nisam naučila čitati i onda mi je pažljivo birala knjige, ali je primijetila da uvijek najviše volim bajke. Uvijek mi je nabavljala baš takve knjige bajki, jer je vidjela da se nalazim u njima, da ulazim u taj neki svoj svijet kad ih čitam i kad bih završila čitanje neke bajke, vidjelo se na meni da sam sretna, ispunjena nečim posebnim i čekala sam samo novu i novu knjigu, da je pročitam.
Tako sam naletjela i na Zagorku, na njene posebne priče koje su me držale budnom i do jutra. Bio je tu i Sheldon, Zane Grey, Ernest Hemingway, Honoré de Balzac, Emily Brontë, Charles Dickens, Tennessee Williams, Homer, Miroslav Krleža, a posebno pjesnici Antun Branko Šimić, Pablo Neruda, Octavio Paz, Jesenjin, Tin Ujević, Vesna Parun, Gabriela Mistral, Federico Garcia Lorca, Charles Baudelaire, Paul Verlaine, Rumi, J. W. Goethe, Oscar Wilde i mnogi drugi.
Knjiga će zauvijek biti dio mog života, a uz nju je to u mojim ranim godinama postao i film, jer je moja mama jako voljela filmove i uvijek me vodila u kino, da gledamo neke posebno odabrane filmove. Isto tako je bilo i sa glazbom, dakle: knjiga, film i glazba su moja 3 najvjernija prijatelja, naravno, uz moju Slavicu, moje peseke koje sam imala kroz život, a sada i moj suprug Davor koji je tema mnogih mojih knjiga poezije koje sam do sada izdala.
Sada sve knjige čitam online, dakle, e-knjige. Ne čitam više knjige koje su ukoričine, nisam se upisala u knjižnicu ovdje gdje živim, ali čitam jako puno knjiga koje su izdane kao e-knjige, a isto tako čitam i one knjige koje pripremam drugim autorima za izdavanje.
Nema boljeg prijatelja od knjige, jer sa knjigom čovjek nikad nije sam.
Da završim ovaj članak lijepim riječima iz recenzije moje 19. knjige, a recenziju je napisao dr Zlatan Gavrilović Kovač bloger Z L A T A N
"Jadranka Varga, ta nekad jako osamljena djevojka koja je u svom životu dane provodila uz knjige i rano otkrila svijet poezije, napisala je fantasy priče, ali iz svog života i sad, umjesto njenih stihova, čitam istinite, ali fantasy priče iz njenog života. U svijet poezije je uronila davne 1969. godine kad je napisala svoje prve 3 pjesme i nikad se nije zaustavila. Uz autoricu me vežu njeni stihovi, ali ovo su priče iz tišine raznih noći kad je ležala u krevetu i razmišljala o svom životu."
PRIČA O @DINAJI i @SHADOW
Da malo razjasnim neke stvari, ali na žalost ovako stvari stoje:
@Dinaja i ja smo bile prijateljice 2 godine, od mog dolaska na portal Magicus 9.6.2009. pa do 01.04.2011. U te 2 godine bilo je svašta: nisam znala tko je i kakva je to osoba, slijepo sam joj vjerovala, smatrala je najboljom prijateljicom, dnevno smo izmjenjivale po 30 i više e-mail poruka, a sve te poruke su se vrtjele samo oko jedne osobe, a to je jedna pjesnikinja i blogerica.
Naime, prije mog dolaska na portal Magicus, prije 09.06.2009., ta osoba, poznata kao "Dinaja", bila je već na tom portalu i vodila rat sa svima s tog portala, jer je bila neizmjerno ljubomorna i zavidna na tu divnu ženu, pjesnikinju koja piše predivne duhovne pjesme. Dakle, @Dinaja je tu ženu napadala, maltretirala, kopirala je, krala joj pjesme, primjer je ova pjesma te divne žene "Postoji netko" za koju je ta duša dobila nagradu "Erato" 2004. godine:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=335
... i čista zlonamjerna @Dinajina prerada napravljena 2009. godine, pod naslovom "Netko postoji"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=29394
To tada nisam shvaćala, iako su me upozoravali na nju na portalu Magicus da uzima tuđe i to prezentira kao svoje pa iako sam čitala sve negativne komentare prema @Dinaji, ostajala sam vjerno uz nju, a zaslijepljena tim "prijateljstvom" i sama sam postala loša, negativna i grozna prema toj drugoj ženi: napadala sam je u komentarima, slala otrovne strelice u komentarima prema njoj, bilo je stvarno svašta, s tim se ne ponosim i osjećam se i danas grozno!
To je trajalo to dosta dugo, srela sam se sa @Dinajom uživo 2 puta, 2009. i 2010. kad sam došla k njoj doma, tj. kod njene (sada pokojne) mame i cijelo to vrijeme, dok sam bila kod nje, razgovor se vodio samo i jedino oko – te žene, oko toga kako je mrzi, oko toga kako ovo kako ono - sve ono što smo si pisale, to je opet isplivalo van!
Osjećala sam se, moram priznati, ugodno sve dok nije pričala o toj ženi, ali čim je opet počela o njoj, osjećala sam se čudno: ne mogu to opisati, ali tu sam već dobivala naznake: "Jadranka, ne valja ti to što radiš prema toj ženi! Ako je već @Dinaja napada, a što je tebi ta druga pjesnikinja učinila nažao da je i ti napadaš?"
To mi je odzvanjalo i otišla sam doma i tih 6 mjeseci, dakle, ja i @Dinaja smo i dalje komunicirale, ali je duhovna pjesnikinja odjednom - nestala sa Magicusa! Nema je, otišla žena negdje u ožujku 2011., ta divna duša 5 godina nije dolazila na taj portal, otišla je zbog @Dinaje i mene!
Tada sam, tog 01.04.2011. razgovarala sa mojom najboljom prijateljicom, mojim Davorom, sve mu ispričala, dakle, sve... sve!!! Nisam se štedjela i rekao mi je: ''Napiši javno pismo isprike prema toj ženi, neće ti nitko vjerovati, ali napiši'' i napisala sam ovo pismo pod naslovom "Savjest":
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=60809
Dakle, iz komentara je vidljivo da mi nitko nije vjerovao, još su me prozivali da manipuliram, lažem, svašta su pisali vidi se sve dolje u komentarima, ali ja sam ostala nekako - čista sebi u srcu, iako još uvijek s ogromnim teretom zla kojeg sam učinila prema toj divnoj ženi koja se samo branila od mene i @Dinaje!
Od tog datuma, @Dinaja više nije bila moja "prijateljica", progledala sam i vidjela - sve, a najviše sam vidjela - sebe! Vidjela sam sebe onakvu - kakva nikad nisam! Vidjela sam se onakvu kakva nikad više ne želim biti!
... i počeo je rat na Magicusu: nas dvije ... deaktivirala je nick "Dinaja" i otvorila nick "sretan_trenutak" - i opet je sve počelo (da ne kažem, na Magicusu je imala i 10-tak nickova što urednice Magicusa vide po njenoj IP adresi, jer se tad javljala iz druge zemlje gdje je živjela i kad su je javno suočavale da je to njen nick, nije nikad htjela priznati, osim meni što je priznala taj 1 nick "pontifex", ali to sad nije bitno) i počelo je sve opet, ovaj puta "sretan_trenutak" kontra "Shadow of soul" i konačno je smetnula s uma tu ženu, duhovnu pjesnikinju, a ja sam joj postala centralna točka života, njena boks-vreća, njena žrtva - sve ono što sam ja radila toj nedužnoj ženi, sad je @Dinaja radila meni!
Tada je jedne večeri eskaliralo između nas dvije i obje su nas banirali s porukom: "Riješite to izvan portala Magicus, mailovima, telefonom, a ne ovdje, privatne stvari rješavajte privatno!" i obje smo bile banirane!
E, onda sam joj ja prva poslala e-mail i počele smo sipati jedna drugoj što mislimo, što smo radile i kako sam stalno vukla temu na duhovnu pjesnikinju, jer je ona i bila veza-spona našeg "prijateljstva", tj. jatačkog prijateljstva (to je ono: koliko ti meni-toliko ja tebi, prijateljstvo iz interesa), ona je izmicala, izvlačila se, izmotavala se, nije htjela nikako priznati da je radila zlo toj divnoj duši i to samo iz čiste pakosti, ljubomore i zavisti, jer je duhovna pjesnikinja bolja pjesnikinja od @Dinaje, jer su na Magicusu uhvatili @Dinaju da kopira druge, krade druge pjesnike i to prezentira kao svoje, čak ne zna napisati suvisli komentar, a da nije copy-paste s interneta itd. Uglavnom, mislila sam da smo to riješile e-mail porukama i opet smo se ''skompale'', ali ovaj put sam bila oprezna, iako sam joj dala šansu i rekla sam joj, "Dođi na Fejs", a ona meni kao da se ona tamo ne može izražavati, da ovo da ono, rekla sam joj: ‘’aktiviraj ponovo blog’’, a ona meni, da je ona "ubila Dinaju" bla bla bla, gluposti i eto nje na Fejsu! i eto ti nje na blogu!
Fino, mislim ja, otvorila je Fejs profil i tu smo si u inbox opet počele pisati, u međuvremenu je planirala preseljenje u Zagreb, veselila sam se što će doći i što ćemo se spojiti i biti češće uživo na kavici ili bilo kako, ali imala sam jedan uvjet: o duhovnoj pjesnikinji i o svemu što je bilo oko te divne žene, htjela sam razgovor UŽIVO!, a ništa preko e-maila, samo UŽIVO! , a ona je inzistirala da to riješimo preko e-maila, ja sam uporno odbijala i tražila susret UŽIVO!
Ma, nikako je dobiti na taj razgovor uživo: doselila ona u Zagreb, već je bila par mjeseci u Zagrebu, ja šaljem e-mailove, poruke na Fejs da se nađemo na kavi pa tu je već više mjeseci, nema ti nje... te preuređuje stan, te ovo te ono i jednom, dok sam joj poslala e-mail i tražila razgovor uživo o svemu što je bilo loše s naše strane prema duhovnoj pjesnikinji, prasnula je i rekla da je na Magicusu napisala ispriku toj ženi (to sam tamo javno tražila), ali da to nije mislila nikada što je napisala, već da isto misli o njoj i da isto osjeća prema njoj: da je ne voli, ne voli kako izgleda, kako piše što li već sve nije napisala i da nikad nije promijenila mišljenje o njoj, jer da je to tamo napravila samo radi portala Magicus!!!
Naježila sam se, pročitala i shvatila: nema ništa od razgovora oko toga što smo činile loše prema duhovnoj pjesnikinji, ali pošaljem ja opet par poruka na Fejs... nema odgovora!
Vidim da nema ništa od razgovora uživo, onog poštenog razgovora između 2 žene koje su radile zlo nevinoj duši i eto ti - počinje jedna moja prijateljica sa Magicusa dobivati e-mailove od @Dinaje, sve o meni: te ovakva sam, te onakva sam, te zašto se druži sa palankom (mislila je time na mene) te lijevo te desno, imala sam te mailove, ali sam ihi obrisala i onda mi se prijateljica javila i poslala mi to i kaže: "Sad vidim koliko te ta žena mrzi."
Poslala sam e-mail @Dinaji da već jednom prestane oko toga, a dobivala sam odgovore tipa smajleka :) ili cvijet ruže u srcu.
Nitko ne zna tako @Dinaju kao ja: znam njene faze: od divne osobe (čitaj: ulizivanje, laskanje) pa do samoljubivog osvetoljubivog osvetničkog uragana koji ima "slovnovsko pamćenje" i koja stalno treba žrtvu na kojoj će se iživljavati i publiku koja će joj se diviti. Da, @Dinaja je bila moja "prijateljica" - hvala joj na "prijateljstvu" i hvala joj na tome što mi je pokazala: kakva nikad nikad ne smijem postati ni biti! Ona mi je poslana u život baš iz tog razloga: da ne smijem biti takva kakva je @Dinaja, a probudila je tada u meni te negativne osobine, ali na svu sreću, imam ono što ona nema, a to je - savjest. Savjest me budila noću, Savjest mi nije dala mira, Savjest me opominjala, osjećala sam se loše, zaratila sam zbog @Dinaje sa cijelim portalom Magicus... bila sam čista marioneta, dok nisam shvatila što je i kako je!
Sada se sve ponavlja sa Magicusa ovdje na blogu: masa ljudi me izbjegava, jer se spanđala s jednom blogericom, isto jednom negativnom ženom koja okolo šalje e-mailove kome se smije na blog, a kome se ne smije! Nije li čudno da pola ljudi kod mene ne ide i da bojkotiraju moje prijatelje sa bloga baš zbog te 2 žene? Sve te ženice koje su u klanu sa @Dinajom i tom drugom ženom ne smiju na moj post niti na post mojih prijatelja kojima uređujem blogove, ova druga šalje okolo mailove o meni kakva sam osoba itd!! Još se jedna osoba uvjerila kakve su to žene i maknula se iz njihovog klana i ta osoba je bila povrijeđena od te dvije, a interesantno je to da je je ta druga blogerica, dok je imala drugi nick, lijepo sa mnom komunicirala na blogu dolazila k meni i ja k njoj, ali čim je dobila o meni "informacije" od @Dinaje postala mi je - neprijateljica, a da ženu ni ne znam niti sam s njom ikad došla u sukob, već sam samo počela osjećati negativnost u komentarima i nedolaske, a kako nisam blesava, vidjela sam ulizivačke jatačke prijateljske riječi kod @Dinaje i kod te druge blogerice i povezala da je 2 + 2 = 4 !
Dva puta puta sam pružila ruku @Dinaji koju je ona popljuvala, a tko ti jednom zabije nož u leđa - i drugi puta će!
Želim joj OPET poručiti da me se kloni, da me ne kopira, neka ne kopira moj život s Davorom o kojem sam pisala na Magicusu toliko pjesama i sve to pretočila u mojih 9 knjiga i neka živi svoj život, neka ne bude umjetna i imitatorica, već da bude svoja, ima potencijala, zna sastaviti stih, ali je lijena, bezobrazna, kradljiva duša koja sve mora ukrasti i onda napraviti svoj "kolaž" o tome!!!
Moji prijatelji i prijateljice sa Fejsa su mi pisali da "se vidi iz aviona kako kopira moj stil pisanja", a naravno da kopira, jer je pisala recenziju za moju 1. zbirku "Sjena duše" koja ima preko 400 pjesama i tu knjigu ona ima u wordu kod kuće i, naravno, može sve "prerađivati kolažirati" i prikazati kao - svoje!
Kad @Dinaja postane svoja, kad prestane u tim visokim godinama, 73 godine, raditi gluposti i kad sebi prizna sve svoje maske i svoju podlost, onda će možda imati šansu za neku iskrenost, a ovako su to sve čisti šuštavi papirići u koje je umotano - ništa!
Ne padam više na njene smicalice, jer je ona vrhunska manipulatorica koja će se uvući pod kožu samo da postigne svoj cilj, a to pišem ja, njena bivša "prijateljica" i hvala joj što mi je pokazala kakva nikad ne smijem više biti prema nikome na svijetu!, ovo je preduboko da bi se ikad moglo ispraviti, jer “vuk dlaku mijenja, ćud nikada”, ali eto @Dinaja je bila moja prijateljica, voljela sam s njom komunicirati, dopisivati se, zvala sam je i u tu drugu zemlju, a posebno onda kad joj je bilo najteže, dok je čekala rezultate suprugovih pretraga zbog teške bolesti, tad je sumanuto pucala tekstove na Magicus, tražeći pažnju, ali ljudi su je izbjegavali, ona je očajnički tražila nekoga, ali ljudi su shvatili što je učinila prema duhovnoj pjesnikinji i ignorirali su je. Tad je na Magicusu bilo puno puno čitatelja, ma svi smo visili tamo dan i noć, bila je to jedna jako dobra web-stranica, otkrivali smo svoje mane, dobre strane, učili iz grešaka, bilo je svašta: i borbi i podmetanja i svega kao što je to običaj u virtualli, ali 3 urednice su pomno sve pratile i nisu dopuštale da stvari eksaliraju, odmah su banirali onog tko je najviše "galamio". U tim momentima je @Dinaja trebala ljude, ali ljudi su shvatili što je radila i nisu je željeli u svom okruženju kao ni mene, jer sam bila u kompi s njom i tad sam je znala nazvati odavde u tu drugu zemlju, kratko popričati, ma zvala sam je i kad smo kovale nešto protiv duhovne pjesnikinje, što mi je sada izuzetno teško i strašno žao, ali eto - popušila sam priču o “prijateljstvu”.
Nikad nikome ne bih uvjetovala: ili ona ili ja, a što je @Dinaja uvjetovala nekim blogerima i napuštala ih, a napuštala je i prijatelje na Magicusu koji su mi sami javno pisali, da će mi "Dinaja jednog dana okrenuti leđa kao što je mnogima", nisam u to vjerovala, ali eto kad je najviše trebaš - nje nema, a to je razgovor UŽIVO o duhovnoj pjesnikinji. Ma, može ona svašta pričati, ali ona jako dobro zna što je radila u kompi sa mnom: nisam ni ja bila cvjetić, ali sam progledala, pokajala sam se grdno u sebi, pokajala sam se javno i to iskreno, ništa nisam fingirala niti sam išta glumatala kao što dan danas to radi @Dinaja - vrhunska teatralna glumica, od sebe stalno radi neku žrtvu, a ona je najveća hijena.
Ne, nemam ja ništa protiv nje, naprotiv, bila bih sretna da je došla na tu običnu kavu UŽIVO i na razgovor o duhovnoj pjesnikinji UŽIVO, ali nije imala čistu savjest, rekla bih, to je odstustvo savjesti i ignoratno je sve odbacila, mislim da se čak i bojala tog razgovora pa je sve ignorirala. Šteta, mogle smo to još 2012. raspraviti uživo pa kako kojoj bilo i možda (kažem: možda) nastaviti neku kulturnu virtualnu komunikaciju, ali ovako od naše komunikacije nema ništa, apsolutno ništa, jer ne vjerujem toj ženi - ništa!
Samo jedan primjer proganjanja te duhovne pjesnikinje, njen članak na Magicusu, pod naslovom "SINKRONICITET", evo prijepis, a evo i link gdje se vide i komentari, gdje se vidi kako ju je @Dinaja tada optuživala, da je potkrada! Pazi, da ta divna duša krade nju!!!! :), a sad to radi sa mnom: pokrade mi stil, metafore, (primjer su te jebene "plave daljine" pa "I copy me" pa ima toga još) :) i onda javno piskara o tome da "ja nju kradem", jezivo, jezivo!!!!!! Ma, nitko nema monopol na riječi, naravno, ali kao papagaj ponavljati neke stvari, prerađivati moje pjesme i pisati mojim stilom, a "vidi se iz aviona" kako mi kažu prijatelji i prijateljice sa Fejsa, zar to nije - čudno? Jedno vrijeme je bila mirna, ali evo je opet... kopa, pika, bocka.
Evo njenog članka:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=42460
Pa između ostalog piše, dat ću samo dijelove članka, a cijeli članak i kometnari su na gornjem linku:
.....I tako , jedan od najnovijih doživljaja, vezan uz neki dan, kada sam pročitala poruku naše članice Srce vezano uz Dinaju. Prva pomisao mi je bila, ajme, pa neće valjda opet prizivati tu osobu, ali sam si pomislila, pa dobro, neka svatko odlučuje prema svome unutarnjem kompasu. Uz to sam si još pomislila, kako je lijepo imati virtualni mir koji sam povratila odrekavši se na kratko opširnije komunikacije , kad li kroz par sati stiže mail meni drage osobe sa Dinajinim komentarom , naravno, vezanim uz mene. Vidim, još uvijek boluje od safirastog sindroma. Pa dobro, kažem si, idemo dalje, kada na TV-u upravo netko spominje Arhanđela Mihaela i Njegovo vodstvo.
... otipkam ime zbirke na kompu, malo prorolam i gle čuda, cijeli naziv zbirke ukomponiran u nečiji tekst(by Artemida),kliknem i….ostanem paf.Jučerašnji mail mi se otvorio pred očima uz ovaj njezin tekst:
“ljubav, kao lepršava slika sretnoga trenutka, kao svjetlosni zagrljaj.
S ljubavlju Safirastoj duši safiraste pjene koja voli moje misli snene i moje snove drevne.
Kao ptica Fenix osjećam pepeo, taj čudesni prah iz kojeg sam nastala, pepeo iz kojeg ću jednoga dana, slobodna kao ptica, ponovo poletjeti ka suncu i postati nit, zraka svjetlosnog zagrljaja neba. Svjetlosna dimenzija, 4- D postojanje, Einsteinova naćeta istina našeg postojanja u trenutku, sretnom trenutku je postala moja istina. Danas osjećam da nisam uzaludno živjela, da nisam uzaludno pisala, da nisam uzaludno svoje misli i svoje snove pretvarala u štivo koje pustih u eter i dozvolih im da kao nebeski orao siju zlaćano sjeme ljubavi koju osjećam prema svakom čovjeku. Ima jedna virtualna duša koja slijedi moje misli, virtualna duša koja posuđuje moje misaone slike i ne osjećajući ih, u nutrini sebe, pretvara u stih.
Safirastoj duši safiraste pjene, šaljem treptaje mog uzdrahtalog srca, svjetlosni zagrljaj dimenzije snene, dinamiku zlaćanog vretena moje duše, zvjezdani prah plesa čudesnih Plejada i šapućem joj…
http://sretan-trenutak.blogspot.com/
Uuuuuu, superiška, nakon ovih riječi stvarno mi jepotreban energetsko –iscjeliteljski rad , naravno, na sebi:) U stvari možda i ne misli na mene(istina – ne navodi ime, ali ono- safirasta duša nekako me podsjeća na… mene, ha, ha) pa cijeli sinhronicitet pada u vodu, ali vidjevši slike i naslove članaka, malo prošvrljavši kroz biserje koje je razasula pred svijetom….
Srce drago, tebi hvala, povela si me na zanimljiv put i ne sluteći, tako je to kod sinhroniiciteta, malo budnosti, korak po korak, uz anđeosko vodstvo, dođeš do otkrivenja, pa bilo ono i ovako banalno.
Društvo, žao mi je( u stvari- nije mi žao) što iz bezdana vučem van neke prastare slike, ali ovih dana uveliko skidam nagomilanu prašinu, a sinhronictet vezan uz Dinaju mi je itekako pomogao da osvijestim još ponešto unutar sebe. Uz to sam razmišljala, da li da napišem ili ne napišem ovaj članak, i da nema onih podcrtanih riječi, najvjerojatnije bih ostavila sve po strani. Pa makar izašli oni iz sjene sa komentarima o paranoji, uobrazilji, ili nečim trećim. Svejedno mi je.
Kao što sam navela i u svojoj zbirci poezije Zvjezdani šapat duše, Zahvaljujem se svakome koga susrećem na svojemu putu.
Hvala Ti Dinaja - Artemida uz svjetlosni zagrljaj!
Hvala Arhanđelu Mihaelu na vodstvu – uvijek biva vatreno!"
__________________________________________
Eto, tako je pisala duhovna pjesnikinja. Eto, to je samo jedan u nizu svega što je proživjela, a što proživljavam ja - o tome bih napisala knjigu, imam je upisanu, od 01.01.2015. do danas ima negdje preko180 stranica gluposti koje @Dinaja radi protiv mene i javno piše na Fejsu i blogu protiv mene, tj. pisala je, sad se smirila, ali je evo zadnjih dana opet počela kakati i bockati pa sam se zato odlučila podignuti ovaj post.
Nikad ne bih ništa od ovog napisala da nije odjednom postala “svetica”, ali to je samo vrh sante leda, ispod se krije još puno puno ružnoća, o čemu neću duljiti, sve je to sada prošlost, ali za @Dinaju to nije prošlost, jer isti obrazac ponašanja kojeg je imala prema duhovnoj pjesnikinji, sad ima prema meni!
Evo, 17.9.2016. smo imali promociju, 3 pjesnikinje i 1 pjesnik, svi članovi portala Magicus i svi blogeri, u Lipovečkoj ulici, Himalajska spilja, a u međuvremenu smo nas troje sa portala Magicus izdali knjigu "Poezija Svemira" promovirali smo je na toj promociji, dok su ostale pjesnikinje promovirale svoje knjige. Hoću reći kako je lijepim načinom sve moguće, a meni je Bog dao drugu šansu u vezi te divne duše-duhovne pjesnikinje i izdale smo knjige s našim dalekim prijateljem, a što je u ono vrijeme bilo nezamislivo.
Hvala Bogu i Njegovoj milosti na tome, jer nakon onolikog zla, ovo je stvarno veliki Blagoslov za mene osobno. Srce me često puta vodilo u mnogim životnim situacijama pa, iako sam joj par puta pružala ruku nakon svega, nakon tih stvarno groznih dana i godina, nisam osoba koja neće prijeći, ali poznavajući @Dinaju, moram stvarno biti oprezna!
S iskrenom osobom je to lako: sjednete skupa i razgovarate, svaka uvidi svoju stranu pozitivnog i negativnog, ispričamo se jedna drugoj i idemo dalje novim putevima, ali sa njom se nikad ne zna: u trenu je ok, a za tren već predbacuje, proziva, negoduje, želi biti u centru pažnje itd. itd., to je ok dok si doma i možeš pisati, ali dok sam bila na poslu, onda je to nemoguće, a baš tu me prozivala da zašto idem šefu,a šef me zvao, kad mi ona ima nešto za reći :) mislim ono, nebuloze.
Znam odavno za Savjest, ona me i odvela na put istine kad sam grdno zgriješila prema duhovnoj pjesnikinji, ona me i probudila i ona mi nije dala mira, dok @Dinaja i dalje mirno spava po tom pitanju.
@Dinaja ima hladno srce, kod nje je veliko odsustvo savjesti, to je žena koja misli samo na sebe i svoje potrebe, potrebno joj je vječno divljenje i potvrđivanje nje kao najbolje najljepše naj naj, ah Bože, što li već ne!!
Nemam ništa protiv nje, ali s takvom osobom je nemoguć normalan razgovor, jer takva osoba kao @Dinaja NIKADA neće priznati svoju grešku, a to je zlo prema toj divnoj duši, a kasnije i prema meni.
nova knjiga "POEZIJI S LJUBAVLJU" - KIKA, prošireno reizdanje 1. zbirke
Ovaj tjedan iz tiska izlazi još jedna knjiga koju sam pripremila i obradila za tisak: "POEZIJI S LJUBAVLJU" - KIKA, prošireno izdanje 1. zbirke istog naslova.
"SEVDALINKA
Sevdalinka...
i u akšam i u zoru
naslonjena na pendžeru,
sokak pust, prazan,
prazan pogled prati
i ne umije prestat', stati...
Čekam, dušo, čekam,
a nemam ti ništa dati...
sve uzeše, odnesoše...
naslonjena na čekanja,
naučena vjerovati
sve u sevdah može stati
pusti snovi, pusti sati.
Čekam, dušo, čekam,
a nemam ti ništa dati...
sve uzeše, a ne vratiše...
Još komadić želje osta'
poznat korak da zazvoni,
ali džaba, sokak pusti
zaspa tiho i nade zakloni.
Sve opustošiše
ne trepnuše ne pogledaše
u duše što pate,
a kamo li da im barem
škrti osmijeh vrate,
ali džaba, sokak šuti...
Naslonjena na pendžeru
ne prepoznah korak znani,
pusti sokak prekri tama
sve uzeše, ponesoše
ostarit ću, dušo, sama...
odnesoše, a ne ostaviše
ništa nama.
Pusti sokak, pusti snovi...
pobjegoše i golubovi
opustiše i ravnice rodne,
gluho doba i u podne...
osta' samo oko željno,
da još malo otme od vidika
malo boja, mrvu slika...
Naslonjena na uspomenu,
da mu zaspat' ne dam,
da još nije vakat da se mirim,
da se posve predam...,
ali 'zalud!
Sve zamračiše, izbrisaše
i pendžere zatvoriše
svi odoše, a ti opet osta'
sanjam, dušo, nije puno
nije puno,
ali meni dosta." meni dosta."
OSVRT NA PROŠIRENO IZDANJE PRVE ZBIRKE POEZIJE „POEZIJI S LJUBAVLJU“ AUTORICA: KIKA
Ponovo se susrećem sa prelijepim stihovima koje je napisala pjesnikinja Kika, ali ovaj put je to reizdanje njene 1. zbirke poezije.
Ova knjiga obuhvaća stihove iz 1. zbirke, ali i nove pjesme koje su pisane nakon izdavanja prve knjige i opet sam ostala sam jako ugodno iznenađena ljepotom, zrelošću, dubokom refleksivnošću i ljepotom novih stihova.
Znala sam što je autorica pisala, dok je pisala svoju 1. zbirku i pitala sam se je li to bilo prije ponoći ili nakon nje, ali nepoznato mi je? To je ostala jedna tajna koju nikad neću saznati, ali nove pjesme koje se nalaze u reizdanju 1. zbirke ne slijede pravocrtnost koju sam osjećala, dok sam čitala 1. zbirku, već se putovi novih stihova isprepliću kroz razna vrata života: vrata tišine, vrata buke, vrata pitanja, vrata bez odgovora, ali svi ti odgovori se sami nameću čitatelju i kao da puštaju krik: “Ja sam taj odgovor. Ova knjiga je taj odgovor.”
Sve se opet događa u predvorjima bijelih stihova, nostalgičnih slika iz mladosti, neispunjenih snova i želje, da autorica konačno prođe kroz ta vrata tišine koja su pritvorena, ali njena plahost se još uvijek ne usuđuje pitati svoje srce: “Srce moje, a što ti ono želiš?”
Srce dobro zna što hoće i vodi autoricu svojim putovima, ali razum je jak, oprez je jak, plahost je još uvijek sjena koja je opet dalje odvodi od njenog srca, ali odgovori se sami pokazuju, dok noćna tama sjedi u svom kutu i – čeka.
Ta noćna tama je posebna prijateljica: vjerna je kao tuga, čudna je kao dah koji se pretvori u prah, ako se jači izusti i ne voli baš davati odgovore. Tišina je prijateljica tame, tišina je prijateljica tuge, ali sve to svjetlost srca obasja pa se te vjerne prijateljice moraju skloniti i zamagljenim očima pogledati u stvarnost koju autorica ove lijepe knjige isiijava svojim stihovima: ljubav, želja, sjećanje, pripadanje, čežnja, radost, veselje i opet – ljubav.
Kako sam već na početku napisala, iskreno preporučujem svim čitateljima ovu knjigu koji je ili slučajno ili namjerno dobiju u ruke – iznenadit će se onim što piše u ovoj plavoj knjizi.
Jadranka Varga, pjesnikinja
Zagreb, 27.09.2021.
"MANIFEST" - serija
slika: internet
Sinoć sam na HBO-videoteci do pol 4 ujutro gledala III sezonu ove odlične serije:
"U ovoj misterioznoj drami avion neobjašnjivo nestaje na prekooceanskom letu i vraća se pet godina poslije nakon što ga smatraju izgubljenim na moru. Iako je za putnike vrijeme stalo, godine su prošle za njihove najmilije kod kuće.
Kada Montego Air na Letu 828 sigurno sleti nakon turbulentnog, ali rutinskog leta, posada i putnici odahnu. Ipak, u tih nekoliko sati svijet je ostario za pet godina, a njihovi su prijatelji, obitelji i kolege, nakon što su oplakali svoj gubitak, izgubili nadu i nastavili sa životom. Sada, suočeni s nemogućim, svi su dobili drugu priliku. Ali kako postaju svjesni nove stvarnosti, raspleće se dublji misterij, a neki od putnika koji su se vratili uskoro shvaćaju da su možda predodređeni za nešto veće nego što su ikada smatrali mogućim."
https://mojtv.hr/serije/131765/manifest.aspx
https://hbogo.hr/serije/manifest/1-sezona
https://tvprofil.com/serije/manifest/manifest/sezona/1
slika: internet
"GLAVNE ULOGE:
Melissa Roxburgh u ulozi Michaele Stone, detektivke koja radi u 129. krugu NYPD i Benove sestre. Bila je putnica na letu 828. Ariana Jalia tumači mlađu Michaelu.
Josh Dallas kao Ben Stone, izvanredni profesor i Michaelin brat. Bio je putnik na letu 828.
Athena Karkanis kao Grace Stone, Benova supruga i Michaelina šogorica, koja vodi ugostiteljsku tvrtku.
J. R. Ramirez kao Jared Vasquez, detektiv u 129. krugu NYPD-a i bivši zaručnik Michaele; oženio se Michaelinom najboljom prijateljicom, ali se razveo nakon njenog povratka.
Luna Blaise kao Olive Stone, kći Bena i Grace, Michaelina nećakinja, Calina sestra blizanka, Edenina starija sestra. Jenna Kurmemaj prikazuje mladu maslinu.
Jack Messina kao Cal Stone, sina Bena i Grace, Michaelinog nećaka, starijeg brata Eden i brata blizanca Olive, koji je danas pet i pol godina mlađi od nje. Cal je bio putnik na letu 828.
Parveen Kaur kao Saanvi Bahl, diplomirani student i medicinski istraživač u bolnici Mercy i putnik na letu 828.
Matt Long kao Zeke Landon (sezona 2; sezona 1), planinar koji je zarobljen u pećini tijekom mećave prije godinu dana i vratio se u život sličan situaciji koja se dogodila letu 828. Colin Critchley prikazuje mlađeg Zekea.
Holly Taylor kao Angelina (sezona 3)
SPOREDNE ULOGE:
Daryl Edwards kao Robert Vance, direktor NSA-e koji vodi istragu ponovnog pojavljivanja leta Montego Air 828. Unatoč tome što je očito ubijen u sezoni 1 tijekom racije na baza projekta Singularity, otkriva se da je još uvijek živ u sezoni 2. Samo je nekoliko ljudi svjesno toga, uključujući Saanvija.
Alfredo Narciso kao kapetan Riojas, policijski kapetan 129. stanice NYPD-a, gdje Michaela i Jared rade.
Mugga kao Bethany Collins, stjuardesa na letu 828 i Georgijeva supruga.
Tim Moriarty kao Tim Powell, zamjenik ravnatelja NSA-e.
Frank Deal kao Bill Daly (sezona 1), pilot leta 828.
Malachy Cleary kao Steve Stone, otac Michaele i Bena i Cal, djed Olive i Eden.
Geraldine Leer kao Karen Stone, majka Michaele i Bena i baka Cal, Olive i Eden. Umrla je dok je nedostajao let 828. Njezin omiljeni biblijski stih je Rimljanima 8:28 , koji uključuje "sve stvari djeluju na dobro". Stones stih često ponavljaju kad razgovaraju o pozivima.
Victoria Cartagena kao Lourdes (sezona 1), Michaelina bivša najbolja prijateljica koja se udala za Jareda nakon Michaelina nestanka.
Daniel Sunjata kao Danny, Gracein dečko kojeg je upoznala nakon Benova nestanka.
Olli Haaskivi kao Isaiah, strastveni, ali krhki član Crkve vraćenih. Zapali vatru u noćnom klubu kako bi drugima pokazao da su putnici u letu 828 čuda. Umro je u tom slučaju.
Nikolaj Tsankov kao Marko Valeriev, bugarski putnik leta 828 koji je među stranim državljanima u pritvoru Ujedinjenih dinamičkih sustava (UDS) i projekta Singularity.
Francesca Faridany kao Fiona Clarke, znanstvenica na letu 828 koja je uključena u Unified Dynamic Systems i projekt Singularity.
Shirley Rumierk kao Autumn Cox, putnica u letu 828 koja ima izvanredne naloge za uhićenje. Laurenceovi su je nadređeni iskoristili da saznaju što Ben zna o projektu Singularity.
Elizabeth Marvel kao Major, žena koja predvodi vladin entitet koji želi oružati "pozivima" koje 828 putnika često doživljavaju . U "Lažnom horizontu" identificirana je kao general-bojnica američke vojske Kathryn Fitz, specijalistica za psihološki rat s trideset godina iskustva u tajnim operacijama. Kasnije je slučajno truje Saanvi. Prije nego što je umrla, Kathryn je izjavila da je planirala zaraziti ljude istom krvlju koja je u putnicima leta 828, u nadi da će replicirati mutaciju.
Brandon Schraml kao direktor Jansen, predstavnik tvrtke Major. Zadatak mu je nadzor nad Autumn Coxom.
Jared Grimes kao Adrian, putnik na letu 828. Poduzetnik je koji oblikuje Crkvu povratnika.
Andrene Ward-Hammond kao Kapetan Kate Bowers (sezona 2), policijska kapetanica 129. kruga NYPD-a koja nasljeđuje Riojas.
Yasha Jackson kao Suzanne Martin (sezona 2), dekanica koledža i stara Benova prijateljica.
Garrett Wareing kao TJ Morrison (sezona 2), studentica i putnica leta 828.
Ellen Tamaki kao Drea Mikami (sezona 2), nova Michaelina partnerica u NYPD.
Leah Gibson kao Tamara (sezona 2), barmenica koja radi u konobi koju posjećuju Xersi.
Carl Lundstedt kao Billy (sezona 2), Tamarin brat i Xer.
Maury Ginsberg kao Simon White (sezona 2), elitni član fakulteta koji unajmljuje Bena, otkrio je da potajno vodi Xers.
Will Peltz kao Levi (sezona 3)"
izvor: Wikipedia https://hr2.wiki/wiki/Manifest_(TV_series)
CIJEPLJENJE - "ZA" i "PROTIV"
Svašta sam čitala i naslušala se o cijepljenju-necijepljenju. Svatko ima pravo odlučiti za sebe hoće li se ili neće li se cijepiti. Na Facebooku sam danas napisala:
Ako još jednom pročitam neku obavijest o cijepljenju-necijepljenju, taj koji to objavljuje ide odmah na "ignore" - pa već mi je puna kapa tih rasprava o tome tko će se cijepiti, a tko se neće. Proglašeno je da je obvezno da se zdravstveni radnici cijepe, a je li glupost da se oni koji rade sa bolesnicima - ne cijepe, nije moje da ocjenjujem ili bilo što.
Ja sam se cijepila Pfizerom 6.5. i 17.6., nikakve nuspojave, osim što me taj dan i drugi dan malo boljela ruka. Suprug se cijepio Pfizerom 19.2. i 12.3. - nikakve nuspojave, a zna se kakav je on težak bolesnik.
Ne želim ići u pro et contra cijepljen/necijepljeni, samo znam da smo se mi morali cijepiti - suprug, jer je teško bolestan, a ja isto tako, jer imam iz prošlosti dijagnoze i nisam baš zdrava. To je bio razlog cijepljenja - naše zdravlje, a i da ne dobijemo koronu ili on ili ja i da, ne daj Bože, umremo! Ako je i dobijemo, postoci govore da uz cjepivo nećemo završiti ne daj, Bože, na respiratoru!
25.3.2021. je umrla OD KORONE jedna moja draga kolegica iz firme gdje sam radila, imala je samo 48 godina. Bila je direktorica, prekrasna osoba i ne mogu je nikad zaboraviti, jer je bila jako dobra prema meni i prema svim djelatnicima, a svaka pomisao na to, da nje više nema - odmah mi donosi suze na oči i tugu u srce.
Previše se običan svijet miješa u medicinsku struku (ovo se ne tiče ljudi medicinske struke), ali kad vidim pred Rebrom ljude kako viču, prijete, traže neka svoja "prava", a bilo ih je samo par zaposlenika, ostali su došli od pitaj kuda - stvarno se pitam: svijete, gdje si krenuo?
Da nije bilo cjepiva, mislim, da bismo i danas bili u lock downu i to onom najgorem. Ovaj "delta soj" je puno jači, koliko slušam na TV epidemiologe i ne bih željela biti priključena na neke aparate, da mogu udisati zrak, a isto tako ne bih htjela ni da netko zbog mene to doživi, jer se ja nisam cijepila. Čuvajući sebe - čuvam i druge. Ne znam kakvo je to raspoloženje zavladalo protiv cijepljenja, ja sam slobodnom voljom došla i cijepila se i slobodna sam kao ptica i mirne savjesti, jer znam da je manja vjerojatnost da prenesem koronu cijepljena, nego da nisam cijepljena i ako je, ne daj Bože dobijem, možda neću završiti na respiratoru.
Eto, to je moje mišljenje o toj temi, jer stvarno mi je to neshvatljivo (ovo je opet samo moje mišljenje), da se medicinski djelatnici koji pružaju njegu bolesnim ljudima i kojima je medicina poziv, a ne profesija - neće cijepiti. Ok, to je njihovo pravo na izbor, ali trebali bi onda razmisliti o tome - je li to profesija kojom se žele baviti, jer za mene je medicina jedna od najplemenitijih profesija na svijetu - liječnici, medicinske sestre, svaki medicinski djelatnik je za mene anđeo: kad bolesna dođem po pomoć i dobijem je, a ne da me netko tamo od medicinskog osoblja "usijane glave" još zarazi koronom pa da, ne daj Bože, ili ja riknem ili da je prenesem drugom čovjeku.
Eto, otvoreno sam napisala što mislim o svemu tome, ali meni stvarno nije jasno - jesam li ja budala zato što sam se cijepila, a ovi koji se nisu cijepili - jesu li oni pametni ili što se to događa? Ne želim gubiti prijatelje zbog cijepljeni/necijepljeni pa se zato nisam ni oglašavala po tom pitanju, ali danas sam morala progovoriti. Možda izgubim neke prijatelje zbog mog stava, ali moj stav je takav i ostajem kod toga.
Da ne bih bila nepravedna, jučer sam saznala, da je jedna moja kolegica koja se cijepila AstraZenecom dobila koronu i leži doma i nada se da će cjepivo "odraditi svoje" kako mi je napisala. Ja sam glatko odbila AstraZenecu u travnju 2021., jer sam primala, za svih mojih 6 operacija koje sam prošla, Heparin u desnu nogu zbog dubinske veze desne noge i glatko sam odbila cijepljenje AstraZenecom i čekala sam ili Pfizer ili Modernu. Ne bih se cijepila ni Johsnson&Johnsonom, jedino s ova 2 cjepiva - da. Imala sam sreću i brzo sam dobila Pfizer.
Hoće li me možda snaći nekakve nuspojave u budućim godinama - to ja ne znam ... sve je u rukama medicinara kojima beskrajno vjerujem, jer bijeli anđeli su spasili 2 puta život mom suprugu i on živi i dalje, hvala Bogu, zbog lijekova koje dobiva, a da toga nema - moj suprug ne bi danas bio sa mnom. Ti isti bijeli anđeli su i meni spasili život 4 puta i njima beskrajno vjerujem!
Eto, nadam se da će ljudi razmisliti o svojim stavovima - posebno ljudi koji pomažu drugim ljudima - medicinari - bijeli anđeli, kojima hvala od srca za svaku pomoć koju su meni do sada pružili i koju pružaju i dalje mom suprugu.
JESENJA NOĆ - ŽELJKA JOTANOVIĆ
"Na konkurs „BALKANSKA PJESNIČKA UNIJA / POEZIJA GODINE 2021/ ŠESTI CIKLUS“ stigle su 172 aplikacije iz 24 države. BALKANSKA PJESNIČKA UNIJA / POEZIJA GODINE-2021: REZULTATI KONKURSA-ŠESTI CIKLUS - SAOPĆENJE ORGANIZACIONOG ODBORA"
Pjesma "JESENJA NOĆ" moje drage prijateljice pjesnikinje ŽELJKE JOTANOVIĆ je uvrštena u Zbirku sa pjesmama sa šestog ciklusa nosi naslov „STIHOALHEMIJA“, a u koju je uvršteno 156 pjesama, od isto toliko autora iz 24 zemalje."
slika: digital art
149 Željka Jotanović/ R. Slovenija/ JESENJA NOĆ
JESENJA NOĆ
Spustila se jesenja noć
i oluja je poharala
naš grad i moje srce
koje ne može
zaboraviti osjećaje
koji naviru kao bujica
pa se osjećam
kao da se nevrijeme
spustilo među nas
i napravilo pravi
razdor među nama.
Pokušavam te naći
u noći i samoći
i dok munje lete
na sve strane,
ja koračam
našom ulicom u oluji
i možda će netko
podijeliti sa mnom kišobran.
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove pjesme ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
PJESNICI KOJI SU SVOJOJ UREDNICI KNJIGE NAPISALI PJESME KAO ZAHVALU
Upravo je iz tiska izašla nova knjiga grupe autora koja ima 350 stranica:
Željka Jotanović
Cvijetin Baja Lobožinski
Anđa Jotanović
Miroslav Šiljo Grabovac
Jelena Petković
Jadranka Varga
LJUBAV MEĐU STIHOVIMA
STIHOVI PJESNIKA POSVEĆENI UREDNICI OVE KNJIGE JADRANKI VARGA
Željka Jotanović - TEBI
Poput cvijeta
otvorila si svoje latice
po njima ispisuješ nove stihove,
igraš se čarima svoje duše,
njima dodaješ nove rime,
nove gramatičke stvari,
da ljepše izgleda i bolje zvuči,
sve ima svoju svrhu,
a sa njome sreća
u srcu i duši.
Gordana Kuzmanović: CVET
(autorica slika u knjizi)
Stavila je nežno cvet u kosu,
usnama jutranju dotaknula je rosu.
Stojeći u bašti, nadomak ruže
maštala je snena žena i želela,
da uz svoje pesme
iz grudi satkane živi duže.
Uz muziku, snove i svoj nežni cvet
pisala je hrabro perom
i ulepšavala svet
ona i njen cvet.
Cvijetin Baja Lobožinski: POLETI PESMO
Anđa Jotanović: DUŠA
Tvoje srce blista
u nebeskim odajama duše
obuhvaća srca svih ljudi
koje si dotakla
mišlju, riječi i djelom,
dajući im svoju ruku
i uređujući njihove rime
otvaraš im vrata idejne širine,
da iz nebeskih odaja čuju
idejnu širinu prohujalog vremena
ovjenčanog pjesmom nebeskih afera.
Jelena Petković: RUŽA
Poput pupoljka ruže
miris se širi
pesma stih piše
Jadranka cvet miriše,
boginja mila
anđeoska vila
dah jutra
najbisernije sutra.
ISBN Number from Generatori on internet
978-5-9572-0044-4
https://generate.plus/en/number/isbn
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
NOVA KNJIGA GRUPE AUTORA "LJUBAV MEĐU STIHOVIMA"
Upravo je iz tiska izašla nova knjiga grupe autora koja ima 350 stranica:
Željka Jotanović
Cvijetin Baja Lobožinski
Anđa Jotanović
Miroslav Šiljo Grabovac
Jelena Petković
Jadranka Varga
LJUBAV MEĐU STIHOVIMA
OSVRT NA ZAJEDNIČKU ZBIRKU POEZIJE
„LJUBAV MEĐU STIHOVIMA
autori: Željka Jotanović, Cvijetin Baja Lobožinski, Anđa Jotanović, Miroslav Šiljo Grabovac, Jelena Petković i Jadranka Varga
Kad god mi draga prijateljica, pjesnikinja Željka Jotanović najavi, da želi izdati svoju novu zbirku poezije i pošalje svoje pjesme, jako se veselim što ću opet ući u njen poetski svijet i pročitati što to piše njena Duša.
Željkina Duša luta životom od znaka do znaka, od daha do daha i tako to traje, u njoj je to tako, jer je razmišljala o svojim željama, a želje kad se ostvare postaju nebitne, jer se odmah rađaju nove želje i one postaju fokus budućnosti, a živjeti u trenutku, u onom „sada“ – to mogu samo rijetki.
Željkina poezija je posebna vrsta poezije zato što ona piše srcem, meni toliko blisko i poznato, a opet mi je sve novo, jer dubinom njenog razmišljanja ulazim u tajanstvene predjele Željkine Duše koja me dočeka na jedan posebno ranjiv i otvoren način, da odmah spoznam kako nisam do sada srela osobu koja stvarno piše otvorenog srca, a baš to Željka i radi: piše svojim velikim otvorenim srcem, svojim skrivenim mislima i svima nam daje u svojim knjigama onaj najosjetljiviji dio sebe kojeg može dati samo prava pjesnikinja koja otvara svoje čisto srce i daruje ga kroz stihove svojim čitateljima.
U ovoj zajedničkoj zbirci Željka predstavlja svoje nove pjesme pisane opet njenom nježnom dušom, a kako bi drugačije bile i pisane, kad Željkina duša diše poezijom.
Pjesnik Cvijetin Baja Lobožinski pršti od iskrenja ljubavne poezije u ovim pjesmama koje sam pročitala i koje je odabrao za našu zajedničku zbirku.
U tom emotivno-erotskom naboju pjesnikova ljubav jednostavno diše plamenom kojeg njegovo srce pruža voljenoj ženi, ali i tugom koja se očitava, ako se dogodi neuzvraćenost osjećaja.
Iznenada, kad se ljubavna oluja smiri i kad se srce stiša, u sutonu svoje poezije pjesnik Cvijetin Baja Lobožinski umiruje svoje usplamtjelo srce i počinje sa tkanjem jedne nove ljubavne želje koja se opet puni vatrenim osjećajima i tako je to jedan zatvoreni pjesnikov ciklus sa kojim on jako dobro ispunjava dubinu svoje ljubavno-erotske poezije.
Kad moja draga prijateljica i književnica Anđa Jotanović ulazi u njen duhovni svijet, dolazi pod vodopad bistrih kapljica duše koja se poput bijele ptice nadvija iznad haljine smrtnog tijela. Taj svijet nije izmišljen, to nije nešto nestvarno što se događa drugima, to je sve njeno gdje svaki čovjek može pokucati i vrata će mu se otvoriti.
Dubokim poniranjem u samu sebe, introspekcijom koja zadivljuje i putom kojim svaka osoba želi koračati, zaroniti i odvojiti se od ove stvarnosti, da bi se negdje pronašla, gdje sfere postojanosti ne dopiru, u taj svijet nas vodi Anđa, svijet radosti za životom, ali i tužnim trenucima zdvojnosti kad se mistika vjere još nije objavila.
Bez jeke i bez glasa duša priča svoju priču, reagira svojim reakcijama i vrlo sigurno vodi čovjeka koji se odazove njenom pozivu, a Anđa vrlo sigurno plovi tim neistraženim morem darujući nas velikom iskrenošću svojih riječi i dubinom svojih poruka.
Pjesnik Miroslav Šiljo Grabovac je pjesnik posebne poezije, to su pjesme koje nas odvode na put stvarnosti, u prošlost, u sadašnjost, ali i upozoravaju na neizvjesnu budućnost. U njegovim pjesmama se osjeti jaka nostalgija za rodnim krajem, bivšim vremenima djetinjstva i mladosti, ali i pokazuje onu svoju osjećajnu stranu u poeziji pisanoj voljenoj ženi.
Jasno mi je zašto se kroz Šiljine stihove provlači ta jaka nostalgija za prošlim danima, a jasno mi je i zašto se osjeća latentni strah pred budućnošću za njegovu djecu, unuke i mnoge druge mlade ljude.
U Šiljinoj poeziji se skriva umjetnička duša sjajnog pjesnika prepunog ponizne skromnosti. Prošlost, sadašnjost i budućnost sa ljubavlju se prepliću u Šiljinim pjesmama i uvijek rado pročitam njegove nove stihove.
Veliko iznenađenje za mene je bila poezija mlade pjesnikinje Jelene Jece Petković. Čitajući prvu zbirku pjesama Jelene Petković, a i zajedničku zbirku napisanu sa Željkom Jotanović, imala sam dojam, da je to pisala odrasla žena, a ne mlada djevojčica iz 8. razreda osnovne škole koja se svojom zrelošću svrstala uz bok mnogih uspješnih pjesnikinja širom regije.
Jelena je raširila svoja mlada poetska krila i odvela nas na jedno posebno mjesto gdje se njena poezija čita posebnom pažnjom. Rastjerujući tamu od sebe, Jelenini stihovi uranjaju u svjetlost njene mladenačke duše i dozivaju vremena koja će tek doći i kroz koja će Jelena tek proći.
Zrelost i dubina njenih stihova posebno se očitava u mudrom ispreplitanju pjesničkih amplituda u kojima se ogleda nedoživljena ljubav, želja za pripadanjem i ona vesela raskošna mladenačka duša koja će tek svojom zrelošću iznenađivati svoje buduće čitatelje.
Hvala svim pjesnicima koji su sudjelovali u ovoj našoj zajedničkoj zbirci i nadam se, da će ova knjiga biti lijepo prihvaćena od svih naših čitatelja.
Svim dragim prijateljima pjesnicima želim još puno lijepih stihova koji će izaći u njihovim budućim zbirkama poezije.
Jadranka Varga, pjesnikinja,
Zagreb, 02.09.2021.
ISBN Number from Generatori on internet
978-5-9572-0044-4
https://generate.plus/en/number/isbn
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
