KATARINA

25.11.2021.




Moja baka Katarina Poslončec, mamina mama... po njoj sam trebala dobiti ime.

Umrla je 1929. kad je mojoj mami bilo samo 8 godina.




UPRAVO IZAŠLA IZ TISKA NOVA KNJIGA

24.11.2021.


Danas sam donijela iz tiskare 7. zbirku poezije
Željke Jotanović "DOTAKNI ME SRCEM"
koju sam pripremila i obradila za tisak-štampanje.

Čestitam autorici na još jednoj prekrasnoj zbirci poezije.


"neke se duše rađaju stare,
neke mlade umiru"
autor: Dragan Brajović




PUSTI - Željka Jotanović

Pusti te priče
i okreni se sebi,
zar je iz dana u dan
potrebno slušati razne laži,
zar je potrebno o tome
toliko razmišljati
i razbijati misli?

Nemoj se sramiti
i ne uništavaj svoj ponos
zbog nečijeg uništenog ega,
zbog nekog koga
nije vrijedno ni spominjati.

Okreni taj list
i misli na sebe,
drugo sve
pred vratima pometi
i kreni iznova
sa svojim životom.

Priliku daj onima
koji su uz tebe
od prvog dana
onima koji te prihvaćaju
takvu kakva jesi,
cijeni njihovo prisustvo,
a sve drugo
pometi pod tepih
i zaboravi što se dogodilo.

Život je jedan i nema reprize,
svaki dan se dušmani rađaju
ne obaziri se na takve ološe
koji se imaju za nešto više.




„DOTAKNI ME SRCEM“ ŽELJKE JOTANOVIĆ


Na žalost, moja draga prijateljica Željka Jotanović se susrela sa nekim čudnim ljudima u svom životu. To su ljudi koji su joj otkrili svoja unutarnja lica pokazujući svoje nagrđene maske, pokazali su joj laž umjesto istine dajući joj zmiju podmuklosti i laži, umjesto mlade ptice Ljubavi i tako im život prolazi ...polako.

Evo, dolazi i nova jesen, a čovjek u sebi slaže svoje vrijeme, zaviruje u svoje malo srce i pušta Bogu, da ga vodi samo njemu namijenjenim putem. Tako je i Željka pustila sve te ružne dane i ljude iza sebe, okrenula je novi list, ali je morala napisati ovu knjigu o tim dugim danima košmara i nejasnoća koji su se kao lanci omotali oko nje i nisu joj dali disati. Sve su joj to napravili zli ljudi koji su bili ljubomorni na njenu iskrenost, poštenje, na njene zbirke poezije koje je izdala u kratko vrijeme i činili su sve samo da joj zagorčaju život.

Bio je to plač pustinjaka u tami, kad se Željka pitala gdje joj je bilo srce, dok je uspavano snivalo u tišini noći, gdje su joj bile misli, dok je na oltaru tamne zore palila svijeću života?

Željka je osjetila ružnu žaoku tog nepoznatog čovjeka koji je zarinuo svoj nož izdaje u njeno iskreno i pošteno srce i pitala se, ima li ga ispod punog Mjeseca, gdje li je on saznao tajnu života i je li je ikad saznao ili je to samo bila njegova zabluda, otkud je došao taj nečovjek i zastao ispod ovih zvijezda koje se nebrojeno puta igraju tuđim sudbinama?

Ispod stoljetnog hlada za vrijeme punog Mjeseca nema drugih sjena i opet u ogledalu Željka gleda kako su njene sjene zagrljene, zaigrane i skladne. Sa nebeskog baršuna zvijezde gledaju očima mačke, a srce postavlja pitanja, postavlja tražene odgovore, sjeća se budućih osamljenih gradova, praznih trgova ptica gdje više nema nikoga.

Kako li je samo taj čovjek još uvijek živ iznutra, kako mu Svemir otkucava njegov davni nemir, kako njegova crna duša objavljuje svoju želju i kojom bojom da sad oboji svoje postojanje i kojim riječima da ga opiše, to Željka ni danas ne zna!

Na ovom globusu starijem od našeg postojanja gori još uvijek to mjesto gdje stojimo i pitam se i sama, mogu li dva oka jednako gledati, mogu li dvije duše isto sanjati, može li to jedno biti na suprotnim polaritetima kaleidoskopne svjetlosti?

Ne znam, ostaju prazni odgovori bez pitanja i to malo srce bačeno u tišinu noći. Izvana mir, unutra nemir. Gdje nam je dom? Tamo gdje spavamo, gdje se budimo, gdje živimo? Možda. Svjedoci kažu da je tako. Duša luta od znaka do znaka, od daha do daha i tako traje, u nama je tako.

Razmišljamo o tome, kako je želja, kad se ostvari... nebitna. Čemu onda toliko želja? Radi trijumfa ostvarenja? Vjerojatno, jer to je kratkotrajan trenutak i opet sve ide u krug, dolazi duga osamljenost u sebi, čekamo gosta koji neće doći.

Željka je dočekala svoje spoznaje, dočekala je svoje postojanje ispod njenog poetskog neba i razbacala je svoje stihove u Svemir da donose nemir svakom zlobnom srcu koje joj ne želi dobro i neka se svi Željkini stihovi zarotiraju kao planete u Sunčevom sustavu pa odnesu nemire iz njenog života.

Jadranka Varga, pjesnikinja,
Zagreb, 26.10.2021.




U S K O R O . . .

23.11.2021.


slika: digital art


Moja 20. zbirka poezije je već toliko gotova, da bih je odmah pustila u izdavanje, ali bit će izdana 2022. na jedan poseban i tužan dan.

Ovu zbirku pišem od 03.01.2021.

Slutim riječi u tišini, bez ikakvih utjecaja, osim onih mojih najdubljih, unutarnjih, a sve drugo je nevažno, važno je ono ispravno, a to je duša i njeni putokazi. Tako nastaju sve moje knjige i tek kad objavim knjigu, tada objavim pjesmu na svom blogu na internetu, iako sam napravila i presedan sa nekim pjesmama pa sam ih objavila prije izlaska knjige.

U ovoj zbirci imam gošću pjesnikinju, a bit će i još jedna.



slika: digital art

Stihovi su kao svjetlost u tami, topla ruka u hladnoj zimi, gutljaj vode u pustinji. Bit će to isto lijepa zbirka poezije, meni jako draga, a onda dolazi jedna posebna 21. zbirka koja je gotova 70%.

SVETA CECILIJA - zaštitnica pjesnika i glazbenika

22.11.2021.


Foto: Château de Chenonceau, Public domain, via Wikimedia Commons

"Spomendan svete Cecilije, zaštitnice glazbe i glazbenika, a posebno onih koji svojim glazbenim umijećem pridonose ljepoti svete mise i drugih liturgijskih slavlja, slavimo 22. studenoga. Njezino ime nađeno je u najstarijim popisima kršćanskih mučenika.

Prema legendi, sveta Cecilija (rođena poč. 3. st. u Rimu) podrijetlom iz patricijske obitelji, prije smrti svoj je imetak ostavila siromasima, a kuću Crkvi, na kojem je mjestu danas bazilika u Trastevereu. Svetica je odgojena kao kršćanka. Svoje djevičanstvo je zavjetovala Bogu. Međutim, roditelji su je dali u brak s mladim plemićem Valerijanom, poganinom, kojemu je otvoreno, na sam dan vjenčanja, priznala da je kršćanka te da se na poseban način zavjetovala Bogu i da ima kraj sebe anđela koji joj pomaže održati to obećanje, i koji bi ga kaznio ako bi pokušao prekršiti njezin zavjet. No, ako je bude poslušao, Bog će ga nagraditi. Valerijan je, ne samo pristao na održanje zavjeta, nego se poželio krstiti. Krstio ga je i poučio papa Urban I. (222. g. – 230. g.) skriven u katakombama zbog progona kršćana.



Sveta Cecilija, kip/Foto: Wikipedia

Na povratku s krštenja oboje su vidjeli anđela koji ih je okrunio krunom od ruža i ljiljana. Nedugo poslije i Valerijanov brat Tiburcije se krstio te su obojica, nakon što su odbila žrtvovati rimskim bogovima, osuđeni na smrt kao kršćani, zajedno s obraćenim rimskim časnikom Maximusom. Cecilija ih je pokopala, nakon čega je i sama uhvaćena i dovedena pred sud. Zatvorili su je u kupaonicu u njezinoj vlastitoj kući, s namjerom da se tamo uguši, no ona je ostala neozlijeđena. Ponovo je osuđena na odrubljivanje glave. Krvnik joj nije uspio oduzeti život niti nakon trećeg zamaha. Četvrti put više nije smio zamahnuti zbog zakona. Cecilija je ostala živa tri dana, za to je vrijeme uspjela svoju kuću i sva dobra ostaviti Crkvi i siromasima. Kad više nije mogla riječima ispovijedati vjeru, pokazala je to prstima (vjera u trojedinog Boga, s tri prsta na jednoj i s jednim na drugoj ruci), onako kako je možemo vidjeti u Madernovoj skulpturi. Zahvaljujući njezinu odvažnom svjedočenju i ispovijedanju vjere obratilo se oko 400 ljudi, koje je zatim papa Urban krstio.

Cecilija je pokopana u Kalistovim katakombama i to uz takozvanu “kriptu papa”. Kasnije je njezino tijelo papa Paskal I., koji je bio veoma pobožan prema svetici, dao prenijeti u kriptu bazilike u Trastavereu. Krajem 16. stoljeća sarkofag je svete Cecilije ponovno otvoren, a tijelo pronađeno u još dosta očuvanu stanju, obučeno u odjeću od svile i zlata.


slika: digital art

Tada je slavni kipar Maderna isklesao poznati svetičin kip u mramoru koji je vjerna reprodukcija – kako se pripovijeda – pogleda i položaja tijela svete mučenice. Kopija toga kipa nalazi se još i danas u Kalistovim katakombama, podsjećajući tako da je svetičino tijelo najprije ondje počivalo.

Smatralo se da je Cecilija za svog života bila tako bliska nebu da je mogla čuti anđeosko pjevanje. Govorilo se da može svirati na svakom glazbalu. Zato se časti kao zaštitnica glazbe i glazbenika. Na slikama se obično pojavljuje slušajući glazbu, pjevajući ili svirajući na kakvu glazbalu. Posebna su joj oznaka orgulje. Ponekad se pojavljuje s tri ožiljka na zatiljku. Na glavi ili u njezinoj blizini često joj je kruna od bijelih ili crvenih ruža.

Molitva svetoj Ceciliji

Sveta Cecilijo, koja si svojim životom i mučeništvom pjevala hvale Gospodnje, i koju Crkva časti kao zaštitnicu glazbe i pjevanja, pomozi nam svjedočiti našim glasom i zvukom naših instrumenata, onu radost srca koja nam dolazi od vršenja Božje volje, i iz ispravnog življenja našeg kršćanskog ideala.

Pomozi nam dostojno animirati svetu Liturgiju, iz koje izvire život Crkve, svjesni važnosti naše službe. Darujemo ti napore i radosti našeg rada, da bi ih ti položila u ruke Djevice Marije, kao skladnu pjesmu ljubavi za njezina Sina Isusa. Amen."


izvor:
https://www.bitno.net/vjera/svetac-dana/sveta-cecilija-zastitnica-glazbenika-i-pjesnika/

PTICE TUGE

17.11.2021.



(slike: digital art)

''Ne možeš spriječiti ptice tuge da lete nad tvojom glavom, ali možeš ih spriječiti da naprave gnijezdo u tvojoj kosi."
Kineska poslovica


(slike: digital art)

"BUG" na blog.hr

16.11.2021.

''Bug je greška u programu.''

"Bug je izraz koji se koristi za opisivanje greške, kolapsa ili neispravnost u radu nekog softvera na računalnom sustavu. Većina grešaka (bugova) plod su pogrešne izvedbe u izvornom kodu, dizajnu ili neke su uzrok pogrješne izvedbe u sklopovlju ili u programu prevoditelju (manje rijetko).''

https://hr.wikipedia.org/wiki/Bug_(softver)

prenosim ORIGINALNI TEKST o Bug-u, sa svim nepravilnostima u istom, a dolje je izvor teksta, link:

''Bug (ili Computer bug, software bug) je računalna greška tj. greška u softveru (programu). često se pri korištenju nekog programa (ili npr. igre) pojavi greška koja može više ili manje smetati pri radu sa programom. Ako je program novi ili je novija verzija to često bude baš softverska greška tj. Bug. Ime bug (hrv. buba) je dobio baš po jednoj pravoj bubi uhvaćenoj pri testiranju na Hardward-u davne 1945. godine (vidi sliku)



izvor: internet

Za programe koji imaju više bug-ova koji ometaju normalan rad u programu često se kaže da su bugoviti (buggy). Inače je uobičajena praksa da se novi software izdaje sa određenim brojem "manjih" bug-ova koji ne utječu na funkcionalnost pa se u novijim verzijama softvera ti i svi novootkriveni bugovi ispravljaju.

Bug-ovi se otkrivaju pri testiranju programa, ali i nakon izdavanja programa u svakodnevnoj upotrebi pa programi često imaju u sebi ugrađeno automatsko prijavljivanje bugova (bug reports), naravno, ako vi kao korisnik to dopustite.

Na kraju "Bug" je i ime najstarijeg hrvatskog informativnog magazina.''


izvor teksta:
http://www.zokionline.com/content/view/152/28/lang,hr/

a sve drugo o Bug-u, ovdje:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ra%C4%8Dunalni_virus

m a s k a

15.11.2021.

"Ne postoji toliko dobra maska koja će duže vrijeme skrivati pravu narav čovjeka. Ako ništa drugo, jezik ga oda." nepoznati autor



slika: digital art


"Ima ljudi, koji misle, da se širenje pozitivne energije može naučiti, da postoje fraze, riječi ili rečenice, koje stvaraju pozitivnu energiju same po sebi.

Nije tako. Energija, pozitivna ili negativna, nalazi se u čovjeku. Ne može iz čovjeka izaći ono čega tamo nema. Da bismo mogli širiti mir, moramo se najprije mirom napuniti. Da bismo mogli širiti radost, mora nam najprije srce biti radosno. U suprotnom, i riječi najveće utjehe zvučat će kao napad iz usta nezadovoljnog čovjeka."

Carl Gustav Jung




slika: digital art



Bio je 15.11.2016. i počeo je naš egzodus. Prije 5 godina smo odselili iz Gajnica, doselili tamo i odmah opet nakon 17 dana egzodus ovdje gdje sad živimo.

Jezivo...


"Više volim zaborav, nego ljutnju ne zaslužuju svi, da ih se sjećamo." - nepoznati autor

USKORO 2 NOVE KNJIGE DVOJE AUTORA

14.11.2021.

Završila sam 2 knjige za dvoje autora, knjige mojih dragih prijatelja:

Dr Zlatan Gavrilović Kovač, bloger:

Z L A T A N

i

Anđa Jotanović, blogerica
Angelija - Anđa Jotanović

Njihove knjige će biti objavljene na portalu:
DIGITALNE KNJIGE


MOJA VRSTA ŽENA

11.11.2021.


slika: internet


Podignula sam ovaj post iz arhive. Zašto? Volim objavljivati i stare postove koji su izgubljeni u šumi postova na ovom portalu.

Neke ljude ovdje poznam, neke nikad nisam upoznala niti ih čitam niti oni mene čitaju, ali postoji neka mržnja prema nepoznatoj osobi i to mi je totalno neshvatljivo!

Kako možeš mrziti nekog koga ne poznaš i nije ti ništa loše napravio u životu?

Čitaš njegove postove, komentare i možeš samo ne voljeti riječi koje osoba piše, ali ne poznaš tu osobu i možeš se samo reflektirati na napisano, ali ne na osobu, jer tu osobu ne poznaš!

Ne shvaćam tu mržnju, jer ja nikog ne mrzim, samo ne volim nečije postupke ili riječi, ali osobno ne mrzim nikoga u životu: ni poznatog ni nepoznatog niti sam ikad osjetila tu vrstu osjećaja, hvala Bogu.




slika: internet


Kakva je to – moja vrsta žena? To su posebne žene koje vole mene, ima ih malo i do njih mi je stalo. Zašto ovako pišem, možda će se netko pitati, ali bar ovako neće skitati.

Ovo su pričice o ženama koje nisu moja vrsta:

Pišem o ženama koje – mene ne vole. Na primjer: bile su dobre sa mnom, ali .... ne znam što im se dogodilo, ja sam ostala uvijek ista, ali njima je nešto zasmetalo kod mene (znam što, ali neću sad o tome), to malo kasnije.

Jedna mi se pravila frendica, uvukla se tiho ... baš onako tiho, laskala mi, opjevala me, što li sve nije radila, uvukla me u neke svoje igrice i kad sam progledala – puf! Kasno je bilo! Šteta je napravljena, objavila sam sve javno, ispričala se žrtvi – zamrzi me žena, mislim da će tako biti do kraja njenog života – ne mog, već njenog.

Jedna mi se pravila frendica, zivkala me danima, radila sam joj besplatno 3 knjige, odradila joj 2 promocije, pisala recenzije ... na kraju me žena optuži da „ja nju kopiram“, žena ima monopol na Isusa pa valjda samo ona smije pisati o Isusu i nitko više. Rekla mi je da je njoj moja 3. zbirka "Gola žena" – njena Biblija! To su moje rane pjesme pisane do 1999. Onda se zamjerila i drugima, svašta nešto što sam čula u prolazu, prošlo kraj mene kao lanjski snijeg kojeg je bilo ili nije bilo.

Jedna mi se pravila frendica, blizu smo stanovale, trebalo joj je godinu i pol da se upoznamo ... ok, upoznale smo se, bila je krasna, divna... e, hebate, uplaši se žena nečega što sam joj poslala, ciknu i pobježe glavom bez obzira. Neću o tome presmiješno je da napišem istinu.

Sad ću o mojoj vrsti žena:

Znam je od 2010. sa jednog portala, posebna vilinska duša, samozatajna pjesnikinja i prozaistica koja je za pravo prijateljstvo pogledala u oči i mojim i svojim manama pa je pružila ruku i prihvatila pruženu ruku. Dugo je radila vani izvan Hrvatske, ali je uvijek tu: tiha, nezamjetna, ali i te kako vidljiva svojim predivnim pjesmama i proznim člancima na svoja dva bloga.

Znam je od 2010. sa jednog portala: anđeo, duša, predivna, predobra, preslatka, divna prijateljica, iskrena, poštena. Volim je i ona voli mene i moju obitelj. Piše prekrasne pjesme, osobne članke, izdaje knjige. Zauvijek je u mom srcu.

Znam je od 2013., književnica je, živi izvan Zagreba, iskrena, poštena, dobra duša. Tu smo, komuniciramo, živimo.

Znam je od 2013., nikad se nismo vidjele, ali mi je za rođendan nešto poklonila i od tad je uz mene. Satima mogu sa njom razgovarati, dopisivati se sa njom – nešto poštenije, iskrenije i pravednije nisam srela kao što je to ona. Nije na Facebooku.

Znam je od 18.10.2019., uletjela mi je u život kao uragan sa jednom rečenicom, hvala jednom zlu iz prve kategorije što je spojilo dvoje dobrog, mene i dragu dušu iz ove kategorije ljudi. Vidjele smo se samo jednom, čujemo se telefonom, dopisujemo se. Ne moramo se ni vidjeti, ali smo tu. Nema tu ljubomore, svaka zna svoje i ne ulazi u prostor one druge... ulazi, ali sa ljubavlju, ali ne sa zlobom i pakošću.

Uvijek sam imala više muških prijatelja, nego ženskih, sa njima je uvijek bilo lakše, nego sa ženama, ali postoje i te divne žene koje sam opisala kao – moja vrsta žena.

Inače, najbolja prijateljica je bila moja Slavica, moja mama... niti u jednoj prijateljici nisam tražila Slavicu, jer je to nemoguće – svaka od mojih prijateljica je unikat za sebe kao što je to bila i moja neponovljiva Slavica.



DUGAČKI POSTOVI NA BLOGU

08.11.2021.




dugački tekstovi na blogu me odbiju i ne čitam takve postove, ne volim predugačke tekstove, jer ono što se reklo na 2 stranice, možda se moglo reći u par suvislih i konkretnih rečenica

o poeziji imam sasvim drugačije mišljenje, poeziju čitam dušom, ne gledam dužinu pjesme, već jednostavno - uđem u taj poetski svijet


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.