JUTARNJI MAČKO-MISAONI JOGGING
Ah...taman mislila malo protrčati, ono džogirati, kako ljudi kažu, kad me počele salijetati opomene tipa: "ne idi van, vrućine pogubne za djecu i starije. Uf, ja sam i jedno i drugo što bi se reklo, 2u1 i dijete i starac koje je zapravo mačka, definitivno nisam za paćenje na sunjari od 40 celzijuški, mačke vole sieste u takvim periodima, jer to im je najpametnije, a kako volim jogging, prebacujem ga na misaonu formu. Šta tu ima loše? Treba trenirati i misli, ono... da ne odlutaju bez veze izvan košnice koju zovemo mozak, nego lijepo i uredno vrate se poput pčelica, prepunih peludi.
Neki kažu da pčelice znaju svoj red, sve je organizirano, ali one pčele u glavi, definitivno zahtijevaju svakodnevni trening tipa: "Neću misliti na ribice, neću misliti na ribice." (iako mi pred nosom prolaze) ili još bolje: "Neću misliti na ovog pacova, jede mi iz zdjele, sram ga bilo, a ja ga moram voljeti, iako bih ga vrlo rado otjerao."
Pogledajte vi tu sliku idile! Tješi me ipak, da je to moguće, vježbam ja dalje uporna u svom treningu pa se popnem na glavu mojoj prijateljici lavici koja me strpljivo uči hrabrosti i dostojanstvu, ono-tješi me da imamo istu krv i da ću ja jednom biti velika kao ona.
Ah, vjerujem ja u to, ali što je najgore povremeno osjećam da se transformiram u nešto što nije nalik na mene. Isto je dlakavo, ima četiri noge, ali poslušnost do neba i mirnoću u svakom trenutku. OMG pa ja se to pretvaram u peseka?! Pozitva transformacije ili negativa neprihvaćanja pozitive, kakva god da jest?
U svakom slučaju, ja treniram upravo zato da prihvatim sa lakoćom sve ponuđene oblike, a opet da ostanem mačka - slobodna i svoja, prihvatiti razlike znači prihvaćati situacije i znati se mudro postavljati, bez obzira koliko pčelice misli dugo letjele izvan košnice. Bitno je da one znaju gdje trebaju doći i kako stvoriti slatki med spoznaje. Sve drugo je nebitno.
Eto, preporučujem vam ovaj dobar video, snimila ga je moja prijateljica, tek da se zna kako mačke prekidaju pokušaje nametanja iluzija.
Uzdravlje mi bili i džogirajte, dobro je to i korisno.
https://www.magicus.info/najcesce-prakse/ostale-metode/jutarnji-macko-misaoni-jogging
komentiraj (3) x ispiši x #
ILI JESMO ILI NISMO (kratki osvrt o duhovnosti)
Ili jesmo duhovni ili nismo, to je stav mnogih koji putuju zvjezdanim prostranstvima istraživanja vlastite duše, ali stav ne stoji, nema ili-ili, uvijek smo duhovni koliko god netko pokušao gledati sa strane i pokušavao razdvojiti, kako kaže sa Magicusa naša Irida. Mi smo stvoreni svjetionici koji imaju svoju vječnu svrhu: držati svoje svjetlo ma koliko veliki valovi bili i pokušaji da ga ugase.
Stvoreni smo da druge upozoravamo na opasnosti od bliske hridi ili blizine obale koja će nasukati i oštetiti barku.Sve je vid duhovnosti, jer sve vodi opet ka Jednom jedinom Bitku, ka savršenom ispunjenju Ljubavi do kraja. Kad kažem da je sve duhovnost ne miješam kruške i jabuke. Sarkazam, cinizam, sve blatne stvari života ne mogu biti jednake sa plemenitim porivima koji druge potiču da koračaju kad se umore, ali sve je to voće koje kušamo ne bismo li u nama nahranili onaj osjećaj neprestane gladi za onim što u biti svi jesmo: savršena bića, stvorena za let pa netko kuša kiselo voće, čak neko bude i gorko i ustanovi poslije svega, da to nije hrana koja je potrebna i kad-tad se vraća na svoj pravi put svom unutarnjem svjetlu u svjetioniku, na usamljenom otoku okruženom valovima.
Zato ne treba previše gledati koliko je tko napredovao na svom putu. Sve, pa čak i ono što nam se čini da se ne ubraja u kategoriju pozitive, sve opet ima svoju svrhu. Ćudoređe i analiziranje ćudoređa vodi u slijepu ulicu, u svemu je bitno ipak - biti svjestan sebe, od sebe polaziti i svoj žižak održavati.
Može li jedan svjetionik biti drugom svjetlo?
Svaki otok je otok za sebe i svaki čuva svoj dio mora i obale. Ne osuđivati i opraštati temelji duhovnog putovanja.
Netko može osjetiti golemu potrebu za odvajanjem od svega, prijatelja, ljudi oko sebe za koje je pomislio, da se ne može odvojiti, a sve u korist osobnog izgrađivanja bez imalo ljutnje u sebi. Ti rezovi nekad nekoga mogu boljeti, ali opet dođe vrijeme kada se osjeti zahvalnost upravo radi tih rezova.
Sve je to posloženo na našoj stazi kao znakovlje, tko može znakove pravilno protumačiti, skraćuje si stazu i ponavljam: nema toga - jesmo li duhovni ili nismo. Uvijek JESMO!
https://www.magicus.info/ostalo/ostalo/ili-jesmo-ili-nismo-kratki-osvrt-o-duhovnosti
komentiraj (2) x ispiši x #
