IZ TISKA NOVA KNJIGA "TRAGOVI U TIHIM KORACIMA" DRENKA STJEPANOVIĆ
slika: Drenka Stjepanović, poslano mi u inbox na Facebooku
RIJEČ AUTORICE
Dragi moji čitatelji,
ovo je moja druga zbirka poezije u kojoj ćete moći u stihovima čitati sve ono što što nisam izrekla u mojoj prvoj zbirci poezije „Život jedne duše“.
Želim vas pozdraviti i ovom drugom zbirkom poezije i poželjeti vam svako dobro uz par riječi da vam budu na blagoslov.
Počela sam pisati već u prvom razredu osnovne škole ne samo pjesme, već i neku vrstu izreka ili opisa stvari. To su zapazili i nastavnici pa su me znali pohvaliti i govoriti da se to tako piše i da imam dar za pisanje. U ono vrijeme su se pisale „zadaćnice“. Nastavnica iz srpsko-hrvatskog jezika je na kraju školske godine ostavljala sebi moje zadaćnice i čitala ih kao primjer da se zna kako se pišu.
Prvoj pjesmi kojoj se sjećam i koju sam uspjela sačuvati, pored ostalih, dala sam naslov „Tatini vreli prsti“ i posvećena je tati koji je umro u 37. godini života. Zaborav neće izbrisati sjećanje kad sam kao mala osmogodišnja djevojčica sjedila pokraj njegovog odra i gledala ga suznim pogledom misleći da će otvoriti oči i biti topao, a ne hladan, dok sam ga milovala po blijedim obrazima. To mi je ujedno bio i prvi doživljaj s mrtvom osobom, s mojim tatom kojeg i danas nosim u svom srcu i nosit ću dok postojim. U glavi mi se rojilo bezbroj pitanja koja su me pratila tokom narednih godina života. Mojeg tate nije bilo, a ja sam morala odrasti prije reda i s mamom, braćom i malom sestrom otići iz svog rodnog kraja Sokolišta gdje sam proživjela najljepše i najtužnije dane života koje sam uspjela pretočiti u stihove. Ova zbirka pjesma će obilovati riječima iz tog vremena. Vjerujem da je svatko od nas željan ljubavi i da teži da bude voljen. Ljubav je neiscrpna tema o kojoj volimo pričati, maštati, razmišljati, sanjati, crtati, pjevati. Svi tragamo za srodnom dušom da imamo s kim dijeliti sreću i radost, ali i tugu, žalost. Svatko od nas želi biti voljen/a. U nas je utkana nit koja nas povezuje i koja se ne smije prekinuti.
Uvijek se zahvaljujem Bogu što nas je stvorio na svoju sliku s mnogobrojnim darovima kako bismo jedni drugima bili na blagoslov i sve što vidimo oko sebe i sa čim smo okruženi stvorio je za naše dobro. Stvorio je Zemlju, mjesto na kojoj imamo sve što nam treba, mjesto za život čovjeka kojeg je danas, na žalost, sve teže pronaći.
Znamo da mržnja truje dušu i cijelo naše biće i da na kraju donosi zle plodove koji upravljaju našim životima, htjeli mi to ili ne. Zastanimo na trenutak i upitajmo se je li nam potreban taj teret? Zato ne gajimo taj otrovni plod, to zlo i izbacimo ga iz sebe. Neka iz našeg srca nestanu neprijateljstva, zamjerke, svađe, mržnja i okrenimo se Stvoritelju koji nas je stvorio, kao odraz svoje ljubavi, jer je On ljubav. Pozivam sve da se povežemo u dobrome i da budemo složni kako bismo mogli pobijediti neprijatelja naših duša, a to je zlo koje se želi održavati kroz nas. Recimo mu čvrsto NE.
Nastojmo biti dostojna djeca Oca Nebeskog. Budimo ljubav, širimo ljubav! Pitajmo se, kad ujutro nakon noći otvorimo oči, volimo li i što učiniti da bismo nekoga privukli i pružili mu ono što bi ispunilo njegovo srce i očekivanja.
Ova moja druga zbirka poezije je nastavak prve „Život jedne duše“ i želja mi je isplesti tu priču na moj svojstven način.
Drenka Stjepanović,
pjesnikinja
slika: Jadranka Varga
slika: Jadranka Varga
slika: Jadranka Varga
slika: Jadranka Varga
OSJEĆAŠ LI?
Osjećaš li
moj bijeg od sebe,
moju radost
u nekom drugom
i što ću ti ja,
ako si tuđi čovjek?
Osjećaš li
moje usne na njegovima,
moj osmijeh
u njegovim mislima?
Tamo se ja rađam,
a u tvojima
neka me nema
i neka se ugasim.
slika: Jadranka Varga
slika: Jadranka Varga
slika: Jadranka Varga
RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE „TRAG U TIHIM KORACIMA“ DRENKE STJEPANOVIĆ
Kad se spoji suptilna poetska duša s odabranim stihovima i kad te riječi otvore srce čitatelja, to je ono neopisivo i to je ono što me opet dovodi do stihova pjesnikinje Drenke Stjepanović koja je napisala svoju 2. zbirku poezije „Trag u tihim koracima“.
Tišina je kao mekana svila, satenski obavija čovjekovu dušu i odvodi ga u neke predjele suptilnosti gdje možda nikada nije bio otvarajući mu unutarnja vrata njegove duše.
Iza tih vrata duše spava jedan poseban svijet, tamo se živi drugačije, tamo se diše drugačije, tamo se živi – tišinom.
„Trag u tihim koracima“ ostavlja samo tišina u duši koja može isplesti ovako prelijepe stihove koje je Drenka isplela svojim pjesmama i svojim osjećajem da nikada niti jedan trenutak nije isti i da je uvijek sve prolazno, a opet je sve tako lijepo baš zbog te kratkotrajnosti ljudskog života.
Ljubav kao ljubav, uvijek je posebna priča, uvijek je posebna tema i ljubav, kad se spoji s tišinom, donosi pregršt posebnosti kreativnoj pjesnikinji koja svojim blagim očima promatra ovaj svijet.
Moj osjećaj čitanja ove knjige je bio pomiješan sa nježnosti, ali i divljenjem kao što se pljusak kiše jače spusti pa onda blago završava svoje trajanje.
Neću ništa više pisati o ovoj prelijepoj Drenkinoj zbirci poezije, to ostavljam čitateljima da osjete bar ono slično što sam i ja osjetila, dok sam čitala ovu lijepu knjigu.
Draga Drenka, hvala ti na tvojim prekrasnim stihovima i osjećaju kojim sam došla u tvoj svijet opisan u knjizi „Trag u tihim koracima“.
Jadranka Varga, pjesnikinja
Zagreb, 23.9.2023.
slika https://www.dreamstime.com/blank-open-book-isolated-white-background-clipping-path-image187124912
pisanje po slici: Jadranka varga
2. slika: Vlado Škopljanac koji je izradio "PLAVI KOD" https://www.facebook.com/stories/810334287249442/?source=profile_highlight
