https://atma.hr/ovako-se-ponasa-toksicna-majka-unistavanje-psihe-vlastitog-djeteta/

"Sve dok vjerujemo u univerzalnu majčinsku ljubav – mit koji naša kultura aktivno podržava – ne možemo vidjeti istinsku moć koju roditelji imaju nad nama, čak i moć prikrivenog nasilja. Volimo o majkama misliti kao o ženama koje čuvaju ovaj svijet od nestanka, divnim i požrtvovanim ženama, ali je li to baš uvijek slučaj?

Većina ljudi u pojmu majke vidi požrtvovanu ženu koja njeguje bezuvjetnu ljubav prema svojoj djeci i koja će učiniti sve da svoje potomstvo izvede na pravi put, odričući se usput svega i svačega.

Ali, nisu sve majke takve. Znate li što je toksična majka?

Moćna veza “majka-kćer”
Roditelj ne samo da kreira svijet oko svog djeteta, već i diktira kako će dijete promatrati taj svijet. Kao djeca, mi “razumijemo” što se u našoj obitelji događa, što je rečeno i zbog čega, ali ne uvijek jer je to tako, već zato što su nam majke servirale objašnjenje koje smatraju da je za nas odgovarajuće.

Zato nije ni čudo što mnoga djeca odrastu vjerujući da je svako ponašanje i odnos koji vidimo u obitelji, čak i toksičan, destruktivan ili nasilan – normalno. Kao djeca vjerujemo da su sve obitelji kao naša, a shvaćanje da se druge obitelji zapravo dosta razlikuju dolazi mnogo, mnogo kasnije.

Sami opravdavamo majke što su vikale, tukle nas – nismo bili dobri, nismo ih slušali. Vjerujemo da su naša braća i sestre drugačije tretirani jer su oni dobri, vrijedni ljubavi i divljenja, a mi nismo. “Mi smo teški, lijeni, nestašni, glupi” – kako nas je majka nazvala. I s tim uvjerenjem odrastamo.

Odrastanje i glavni problem
Većina ženske djece koja se ne osjećaju voljeno misle da će im odrastanje donijeti slobodu i da će se konačno izbaviti od negativnih kritika. Ali, u odrastanju ih čeka neugodno iznenađenje – izlazak iz dječje sobe neće vas zaštititi od bola i potrebe za majčinom ljubavlju i podrškom.

To je glavni problem – centralni konflikt između svijesti kćerke, kakve rane joj je majka napravila i glađu za njenim odobravanjem i ljubavlju. Taj konflikt živi u sada već djevojci i ona konstantno pronalazi objašnjenja i opravdanja za toksično ponašanje svoje majke; čini sve kako bi zapravo zatvorila oči pred istinom.

8 tipičnih obrazaca ponašanja toksične majke

1. Nabijanje osjećaja krivnje i stida
Ovo ponašanje počinje riječima “Ti uvijek…” ili “Ti nikada…” i snažno se urezuju u svijest djeteta.

U dječjoj glavi to postaje i osobna kritika, glas koji stalno ponavlja, krivi i ističe greške, a pohvale izbjegava.

2. Uloga žrtve
Mnoge majke zapravo igraju ulogu žrtve, a djeca toga nisu ni svjesna. Toksična majka stalno podsjeća dijete koliko je nezahvalno, a rečenicu obično završava sa: “Poslije svega što sam napravila za tebe”.

Ovakvo ponašanje živi u djetetu i kada odraste, a majka nastavlja svoju toksičnu ulogu, pogotovo ako je dijete shvatilo o čemu se zapravo radi i pokušava ograničiti viđanje i kontakt s majkom.

3. Igra simpatije
Favoriziranje jednog djeteta u obitelji događa se u mnogim obiteljima. Ali, kada je majka prema jednom djetetu divna, a prema drugom toksična – ponižava ga, stalno uspoređuje s “dobrim” djetetom ističući koliko je ono loše – psihološki problemi su gotovo zagarantirani.

Psiholozi kažu da se toksične majke ovako ponašaju kako bi kontrolirale djecu, da bi formirale odnos između braće i sestara kakav ona želi da on bude i manipulira kako bi djeca stalno imala potrebu za njenom podrškom i pohvalom. Ako je u pitanju jedinac, ni to dijete nije “spašeno” – bit će stalno uspoređivano s kćerkom susjede, bratom od strica…

4. Pasivna agresija
Majka može izraziti pasivnu agresiju prema djetetu indirektno, na primjer, kroz ružne komentare o ocu kada je dijete prisutno. Razvoj djeteta direktno je povezan s načinom kako se roditelji ponašaju jedno prema drugom i prema drugim članovima uže ili šire obitelji i baš zato roditelji imaju ogromnu ulogu u tome kakvi ćemo ljudi postati kada odrastemo.

Ako dijete svjedoči okrutnosti, verbalnom bijesu, kažnjavanju tišinom, psihičkom maltretiranju, velike su šanse da će dijete razviti slične poremećaje ponašanja u prosjeku već od 8. do 10. godine.

Kako odrastaju, većina djece se lagano pretvara u roditelja nasilnika, postaje pasivno agresivno… Na njega se prenosi sve ono čemu je prisustvovalo i što je zapravo oblikovalo njegov pogled na svijet. Eto objašnjenja zbog čega sinovi nasilnika odrastaju u nasilnike, djeca alkoholičara u alkoholičare…

5. Psihološka manipulacija
Ovaj termin obično se vezuje za odrasle, ali nažalost, ovakve sklonosti većini djece zapravo usađuju roditelji. Manipulirati djetetom je nevjerojatno jednostavno, jer su roditelji neosporni autoritet i prilika na koju se djeca ugledaju i vjeruju im u sve što kažu.

Ono čega su i ti roditelji nesvjesni je koliko je manipulacija traumatična za djecu, jer je djetinjstvo period kada je važno naučiti vjerovati vlastitim mislima i osjećajima i izgraditi sposobnost razumijevanja drugih ljudi.

6. Ponižavanje i ismijavanje
Majke s izraženom potrebom za kontrolom ili osobinama narcisa često su sklone ismijavanju osjećaja ili razmišljanja djeteta.

Ismijavaju i ponižavaju djecu i riječima, gestikulacijom i imitiranjem i tako još u djetinjstvu ubijaju njihovo samopouzdanje i samopoštovanje.

7. “Žrtveni jarac”
Kod toksičnih majki obično je jedno dijete (ili samo dijete) za sve krivo i za sve kažnjeno, bilo da je zaista krivo ili ne.

Takva djeca u djetinjstvu počnu vjerovati da su suvišni gdje god da se pojave, zbog čega se u periodu adolescencije lakše okreću psihoaktivnim tvarima, alkoholu i drugom destruktivnom ponašanju.

8. Tišina kao najgora kazna
Kada osoba ne razgovara s vama i ne odgovara na vaša pitanja, to je izraz maksimalnog prezira.

Čak i odrasli to doživljavaju vrlo bolno i ponižavajuće, a kada je riječ o djeci, ovakvo ponašanje ih potpuno uništava, naročito ako dolazi od roditelja."

slika: Drenka Stjepanović, poslano mi u inbox na Facebooku


RIJEČ AUTORICE

Dragi moji čitatelji,

ovo je moja druga zbirka poezije u kojoj ćete moći u stihovima čitati sve ono što što nisam izrekla u mojoj prvoj zbirci poezije „Život jedne duše“.

Želim vas pozdraviti i ovom drugom zbirkom poezije i poželjeti vam svako dobro uz par riječi da vam budu na blagoslov.

Počela sam pisati već u prvom razredu osnovne škole ne samo pjesme, već i neku vrstu izreka ili opisa stvari. To su zapazili i nastavnici pa su me znali pohvaliti i govoriti da se to tako piše i da imam dar za pisanje. U ono vrijeme su se pisale „zadaćnice“. Nastavnica iz srpsko-hrvatskog jezika je na kraju školske godine ostavljala sebi moje zadaćnice i čitala ih kao primjer da se zna kako se pišu.

Prvoj pjesmi kojoj se sjećam i koju sam uspjela sačuvati, pored ostalih, dala sam naslov „Tatini vreli prsti“ i posvećena je tati koji je umro u 37. godini života. Zaborav neće izbrisati sjećanje kad sam kao mala osmogodišnja djevojčica sjedila pokraj njegovog odra i gledala ga suznim pogledom misleći da će otvoriti oči i biti topao, a ne hladan, dok sam ga milovala po blijedim obrazima. To mi je ujedno bio i prvi doživljaj s mrtvom osobom, s mojim tatom kojeg i danas nosim u svom srcu i nosit ću dok postojim. U glavi mi se rojilo bezbroj pitanja koja su me pratila tokom narednih godina života. Mojeg tate nije bilo, a ja sam morala odrasti prije reda i s mamom, braćom i malom sestrom otići iz svog rodnog kraja Sokolišta gdje sam proživjela najljepše i najtužnije dane života koje sam uspjela pretočiti u stihove. Ova zbirka pjesma će obilovati riječima iz tog vremena. Vjerujem da je svatko od nas željan ljubavi i da teži da bude voljen. Ljubav je neiscrpna tema o kojoj volimo pričati, maštati, razmišljati, sanjati, crtati, pjevati. Svi tragamo za srodnom dušom da imamo s kim dijeliti sreću i radost, ali i tugu, žalost. Svatko od nas želi biti voljen/a. U nas je utkana nit koja nas povezuje i koja se ne smije prekinuti.

Uvijek se zahvaljujem Bogu što nas je stvorio na svoju sliku s mnogobrojnim darovima kako bismo jedni drugima bili na blagoslov i sve što vidimo oko sebe i sa čim smo okruženi stvorio je za naše dobro. Stvorio je Zemlju, mjesto na kojoj imamo sve što nam treba, mjesto za život čovjeka kojeg je danas, na žalost, sve teže pronaći.

Znamo da mržnja truje dušu i cijelo naše biće i da na kraju donosi zle plodove koji upravljaju našim životima, htjeli mi to ili ne. Zastanimo na trenutak i upitajmo se je li nam potreban taj teret? Zato ne gajimo taj otrovni plod, to zlo i izbacimo ga iz sebe. Neka iz našeg srca nestanu neprijateljstva, zamjerke, svađe, mržnja i okrenimo se Stvoritelju koji nas je stvorio, kao odraz svoje ljubavi, jer je On ljubav. Pozivam sve da se povežemo u dobrome i da budemo složni kako bismo mogli pobijediti neprijatelja naših duša, a to je zlo koje se želi održavati kroz nas. Recimo mu čvrsto NE.

Nastojmo biti dostojna djeca Oca Nebeskog. Budimo ljubav, širimo ljubav! Pitajmo se, kad ujutro nakon noći otvorimo oči, volimo li i što učiniti da bismo nekoga privukli i pružili mu ono što bi ispunilo njegovo srce i očekivanja.

Ova moja druga zbirka poezije je nastavak prve „Život jedne duše“ i želja mi je isplesti tu priču na moj svojstven način.

Drenka Stjepanović,
pjesnikinja



slika: Jadranka Varga


slika: Jadranka Varga


slika: Jadranka Varga


slika: Jadranka Varga


OSJEĆAŠ LI?

Osjećaš li
moj bijeg od sebe,
moju radost
u nekom drugom
i što ću ti ja,
ako si tuđi čovjek?

Osjećaš li
moje usne na njegovima,
moj osmijeh
u njegovim mislima?

Tamo se ja rađam,
a u tvojima
neka me nema
i neka se ugasim.




slika: Jadranka Varga


slika: Jadranka Varga


slika: Jadranka Varga


RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE „TRAG U TIHIM KORACIMA“ DRENKE STJEPANOVIĆ

Kad se spoji suptilna poetska duša s odabranim stihovima i kad te riječi otvore srce čitatelja, to je ono neopisivo i to je ono što me opet dovodi do stihova pjesnikinje Drenke Stjepanović koja je napisala svoju 2. zbirku poezije „Trag u tihim koracima“.

Tišina je kao mekana svila, satenski obavija čovjekovu dušu i odvodi ga u neke predjele suptilnosti gdje možda nikada nije bio otvarajući mu unutarnja vrata njegove duše.

Iza tih vrata duše spava jedan poseban svijet, tamo se živi drugačije, tamo se diše drugačije, tamo se živi – tišinom.

„Trag u tihim koracima“ ostavlja samo tišina u duši koja može isplesti ovako prelijepe stihove koje je Drenka isplela svojim pjesmama i svojim osjećajem da nikada niti jedan trenutak nije isti i da je uvijek sve prolazno, a opet je sve tako lijepo baš zbog te kratkotrajnosti ljudskog života.

Ljubav kao ljubav, uvijek je posebna priča, uvijek je posebna tema i ljubav, kad se spoji s tišinom, donosi pregršt posebnosti kreativnoj pjesnikinji koja svojim blagim očima promatra ovaj svijet.

Moj osjećaj čitanja ove knjige je bio pomiješan sa nježnosti, ali i divljenjem kao što se pljusak kiše jače spusti pa onda blago završava svoje trajanje.

Neću ništa više pisati o ovoj prelijepoj Drenkinoj zbirci poezije, to ostavljam čitateljima da osjete bar ono slično što sam i ja osjetila, dok sam čitala ovu lijepu knjigu.

Draga Drenka, hvala ti na tvojim prekrasnim stihovima i osjećaju kojim sam došla u tvoj svijet opisan u knjizi „Trag u tihim koracima“.

Jadranka Varga, pjesnikinja
Zagreb, 23.9.2023.



slika https://www.dreamstime.com/blank-open-book-isolated-white-background-clipping-path-image187124912
pisanje po slici: Jadranka varga


2. slika: Vlado Škopljanac koji je izradio "PLAVI KOD" https://www.facebook.com/stories/810334287249442/?source=profile_highlight