TEK ONDA KAD NAS NAPUSTE
Da, kad odu od nas, kad njihove duše uzlete putem Neba, tek onda osjetimo koliko li smo samo imali propuštenih prilika biti sa njima, a bili smo na nekim bezveznim mjestima sa nekim površnim ljudima koji su nam se u tom trenu činili toliko važni.
Tek onda kad su me napustili, tek onda sam osjetila onaj strahoviti gubitak i oni tada zauvijek odnose dio mog srca sa sobom, ali mi se vraćaju kao anđeli čuvari moje duše.
Tek onda kad svoje istrošene haljine poklone zemlji otkud su i nastali, dala bih sve na svijetu za još jedan susret, za još jedno: “Halo, Mama, ja sam – dolazim poslije posla na ručak.”, a taj dolazak na ručak je bio iz nekog bezveznog života kojeg sam vodila, iz nekog bezveznog braka u kojeg sam se upetljala, a te trenutke koje sam njima na kapaljku davala – sada prizivam i oni koštaju neprocjenjivo blago.
Da, tek onda kad od nas odu shvatimo – koliko smo ih trebali.
napisano na portalu Magicus, a iz moje 18. zbirke priča MARIONETA IZ PROŠLIH VREMENA
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=96999
http://www.digitalne-knjige.com/varga18.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-287-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
