VJEŠTICA - potrošeno tijelo, ali ne duh
slika: internet
''Simbolička ''svrgnuta boginja'' postat će svijetla i blistava duša planete, a ''vještice'' će biti njezine razigrane i magične, vilenjačke svećenice, vijesnice novog doba i svjetlijih vremena na Zemlji."... pametno reče jedan čovjek na svom blogu, a meni se i dalje mota po glavi izreka "stara vještica" - mlada vještica.
Što znači biti stara, a što mlada?
Sve je u duhu osobe, tijelo ionako troši svoje resurse kao što život troši tijelo, ali duh se ne može potrošiti.
Duh se može samo nadograđivati, nadopunjavati, razvijati i širiti u pozitivnu energiju.
TKO JE TKO :)
slika: internet
''- Znaš li tko sam ja?
- Ne?!
- Ja sam jedanaestica pika.
- Ali ta karta ne postoji!?
- Točno, to je karta koje nema u špilu i koja nije dobra ni za jednu igru...''
(Michele Tarricone)
citat sa Fejsa, sa stranice koju pratim:
https://www.facebook.com/anima22anima/
L I J E K - JE LI ZLATO ILI NIJE?
IMBRUVICA - lijek košta 43.000 kuna i da sad nemamo javno zdravstvo u Hrvatskoj, već da imamo ekonomsko zdravstvo - smrt bi došla jako brzo.
O NJOJ SAM PISALA OVDJE: ONA, TKO JE ONA
danas sam bila na hematologiji KBC Rebro, išla sam po lijek... prvo u šator na prijavu i prskanje ruku i kaže: može samo 1 osoba. Ok, došla sam na glavni ulaz, dala papirić s imenom i prezimenom i otišla na poznati 3. kat gdje već dolazimo par godina.
Dođem na šalter "imate masku?", ... "nemam..", ... "čekajte, dat ću vam je pa je zavežite" ... "ok" ...
Odmah sam dobila Imbruvicu, ali sam morala pričekati razgovor sa liječnikom. Odužilo se. Svi imaju maske, moja stoji, ne mogu disati. Užas.
Čekala sam sat vremena, došla liječniku, pričali smo, pisao je povijest bolesti, dogovorili smo za nove pretrage, u srijedu ponovo vađenje krvi što je potrebno i sve se šalje e-mailom.
Hvala Bogu, ne moram opet čekati tamo sama.
SRETAN ROĐENDAN!!!
Draga prijateljice blogerice, Angelija - Anđa Jotanović želim ti sretan rođendan :)
SVEĆENIK ZA LJUDE
Nisam ni znala, da je umro preč. Alojzije Žlebečić, jer otkad sam otišla iz mog Trnja, dolazila sam na mise u moju župu, crkva župe Krista Kralja Trnje, negdje do 2004., a onda sam odlazila u druge crkve po gradu kad me i kako put nanosio.
Preč. Alojzije Žlebečić je bio posebna duša, svećenik za ljude, kako sam ga znala nazivati u sebi, a moja mama je jako puno vremena razgovarala sa njim, jer je stalno išao po kućama, obilazio je stare, bolesne, nemoćne, one koji nemaju, pomagao im je svim srcem i uvijek je znao sa mamom pričati o teškim danima koji su obuzeli našu obitelj kad je tata pao u krevet i nije se više dizao.
Kad je tata umro, bio mu je na pogrebu... kad je mama otišla u Nebo, rekao mi je: "Jadranka, što god ti treba, reci.. znam da si ostala sama i sve što mogu pomoći, tu sam, samo dođi."
Ja sam mu rekla: "Velečasni, možete li biti i na maminom pogrebu i koliko sam dužna?", odgovorio je: "Bit ću, Jadranka, nisi ništa dužna".
Nije uzeo ni kune ni za tatin pogreb ni za mamin pogreb. Bio je poseban, posebna duša...
ovo je o njemu:
"Preč. Alojzije Žlebečić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije i dugogodišnji župnik župe Krista Kralja, umro je u ponedjeljak 20. studenoga, nakon duge i teške bolesti, u Svećeničkom domu sv. Josipa na Kaptolu, u 74. godini života i 45. godini svećeništva.
Rođen je 25. kolovoza 1944. godine u Lučelnici, župa BDM Snježne – Dubranec. Nakon završetka Nadbiskupske klasične gimnazije na Šalati i Dječačkog sjemeništa u Zagrebu, stupa u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu 1966. godine te započinje studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Đakonat je primio 12. ožujka 1972. godine, a za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen je 25. lipnja 1972. godine po rukama kardinala Franje Kuharića.
Kao svećenik službovao je u sljedećim župama: u župi Krista Kralja u zagrebačkom Trnju kao župni vikar, u župi sv. Josipa u Šišljaviću kao upravitelj župe, u župi Krista Kralja u zagrebačkom Trnju kao upravitelj župe i višegodišnji dekan Maksimirsko-trnjanskog dekanata, te u župi sv. Ivana Krstitelja na zagrebačkoj Novoj Vesi kao župnik.
Autor je trilogije komentara nedjeljnih i blagdanskih čitanja pod zajedničkim naslovom “Per aspera ad astra – Kroz trnje do zvijezda” u izdanju Glasa Koncila 2012. godine, te spomen monografije o crkvi i župi Krista Kralja u Zagrebu „Krist Kralj u Trnju o 100. obljetnici rođenja Ivana Meštrovića” u izdanju Kršćanske sadašnjosti 1983. godine."
https://zupakristakraljatrnje.hr/2017/11/20/264/
UNUTARNJI KOMPAS
slika: digital art
„Kompas je instrument koji reagira na magnetizam Zemlje. Služi za određivanje strana svijeta. Pokretna magnetna igla uvijek se okreće prema sjeveru.“ - je definicija.
Svi imamo mogućnost izbora, a izbor je ono što nas na kraju određuje. Taj unutarnji kompas kod mene ne reagira na magnetizam Zemlje, već na magnetizam života, pokazuje mi kojim smjerom trebam ići, a njegova pokretna igla se okreće uvijek prema ispravnom smjeru.
Jednostavno, zar ne? Pa i nije.
Ponekad sam znala zanemariti smjer pokazivanja pokretne igle i krenula bih malo lijevo, malo desno, malo gore, malo dolje, ali nešto u meni me uvijek vraćalo na ispravan smjer. Vraćalo me moje srce, jer ''srce nikad ne laže.'' ili na latinskom: ''Cor non mentitur.''
Na to otoku moje duše sreli su se titraji života i uzbunili bi se ako nešto krene u krivom smjeru. Uzbunili su se jer su vidjeli novootkriveni osjećaj što je nastao usred procesa obnove bića.
Bila sam u šetnji Gornjim gradom kad je titraj prišao bliže srcu i osjetih preskočene ritmove, a bili su mali... poput mrava, čekajući skromno da dođu na red.
Pamtim li te prve titraje, komuniciram li s njima? Ne znam, ne sjećam se više kako izgledaju, kako djeluju, kakve poruke nose. Hodat ću uz rijeku jednog dana, kao što sam to nekada znala i znam....sjećanje na njih će se vratiti.
Zaboravimo često na sebe, počinjemo živjeti neke druge živote, a one naše male titraje zaboravimo i potisnemo ih, ali oni su uvijek u nama, mirni ... čekaju da ih se sjetimo. Ako ih se dugo vremena ne sjetimo, počinju se oglašavati, počinju dozivati, žele nam se javiti.
Što su ti titraji? To smo mi.... onakvi kakvi smo došli i onakvi kakvi ćemo jednog dana u sekundi otići, to je život, život što se objavljuje u svakoj svojoj ljepoti, u svakoj mjeri, u svakoj sekundi, to su prijatelji koji su davno otišli iz naših života, odjednom se javljaju... i te vječne teme, koje su uvijek vječne, ponovno se objavljuju.
Zato... hvala vam, moji titraji, što ste me podsjetili da poslušam vaše strepnje i da se vratim po neke odgovore u vaše odaje.
napisano 16.1.2011. na portalu Magicus, za Temu mjeseca siječnja 2011.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=56749
Orhideja PERISTERIA ELATA, cvjeta u vrijeme Uskrsa u Brazilu i zovu je CVIJET SVETOG DUHA
IZDAJA
“Koga ja poljubim – rekao im je – taj je, njega držite!” I smjesta pristupi k Isusu te mu reče: “Bok Rabi!” – pa ga poljubi. Isus mu reče: “Prijatelju, zašto si došao?” Tada pristupe, digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga. (Matej 26,48.49.50)
"Juda Iškariotski je bio jedan od dvanaestorice Isusovih učenika. Bio je blagajnik kako bi se današnjim rječnikom reklo. Isus ga je izabrao u svoj tim s kojim će evangelizirati svijet. Na posljednjoj večeri Isus mu je oprao noge kao i ostalim apostolima. Bio je prisutan kad su se događala čuda koja je Isus činio među ljudima i na ljudima. Bila mu je poznata dobrota i ljubav koju je njegov učitelj činio ljudima.
Postavlja se pitanje kako se moglo dogoditi da nakon svega toga Juda izdaje svoga učitelja? Što se dogodilo u Judinoj duši? Je li Isus znao da je Juda izdajnik? Dakle, mnogo je pitanja na koja još uvijek nema pouzdanih odgovora. Ipak, ono što su opisali evanđelisti dovoljno je da izvučemo pouku za svakoga od nas. Juda se dogovorio sa židovskim starješinama da će im ga izdati. Učinio je to po noći kada je u vrt Getsemani, gdje je Isus bio s učenicima, doveo brojnu svjetinu naoružanu mačevima i toljagama koju su poslali glavari svećenički i starješine narodne. Kako bi ga prepoznali, Juda im je dao znak: “Koga ja poljubim – rekao im je – taj je, njega držite!” Pristupi Isusu te mu reče: “Bok, Rabi!” – pa ga poljubi. Isus mu reče: “Juda, poljupcem Sina Čovječjega!” (Luka 22,48).
Tada ga uhvatiše i odvedoše u kuću velikog svećenika. Ispunilo se ono što je psalmist napisao u 22 psalmu 13 i 14 rijedak: “Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene. Ždrijelo svoja razvaljuju na me kao lav koji plijen kida i riče.” Judina izdaja Isusa bila je tako odvratna da jedan rano crkveni otac pisao: “Bilo bi dobro da je bio samo jedan Juda”. Istina je da u svijetu ima mnogo Juda i da Judin duh živi u srcima mnogih bivših Kristovih sljedbenika. Gospodin Isus je znao da je u Judi Sotona kad je rekao: “Ne izabrah li ja sebi vas dvanaestoricu? – odvrati im Isus – Pa ipak jedan je od vas Đavao.” (Ivan 6,70).
Što stoji iza Judina pada? Kako je taj učenik postao izdajicom svog Gospoda? Izgleda da je Juda imao ljubav prema novcu. To pokazuje jedan mali znak pažnje koji je iskazan iz ljubavi prema Gospodinu, kada je Marija, sestra Marte i Lazara dragocjenom miomirisne pomasti pomazala Isusove noge, a zabilježen je u Ivanovom evanđelju 12,3-6: Tada reče jedan od njegovih učenika, Juda Iškariotski , koji ga je imao izdati: “Zašto se ova pomast nije prodala za trista denara te to dalo siromasima?” To ne reče što bi mu bilo stalo do siromaha, već jer bijaše lopov koji je držao kesu i krao što se u nju stavljalo. “Ljubav prema novcu je korijen svih zala, to je sjeme koje Sotona sije u srca ljudi. U vezi toga apostol Pavao piše mladom Timoteju: “A oni koji žele postati bogataši upadaju u napast, u zamku iu mnoge lude i pogubne želje što strovaljuju ljude u propast i uništenje, jer je pohlepa za novcem izvor svih zala.
Budući da su joj se neki predali, zalutali su od vjere i proboli sami sebe mnogim teškim mukama. “(1. Timoteju 6,9-11). Judina ljubav prema Kristu sve se više hladila, tako da je njegova služba više bila vanjski oblik slijeđenja Krista. Možda nije bio svjestan izdajnika, ali postupci i ponašanje vodili su tome. Gospodin Isus je rekao da će u posljednjim danima biti onih kojima će srca ohladnjeti: “razmahati će se bezakonje i ljubav će kod mnogih ohladnjeti” (Matej 24,12 ). Ako doista živimo u posljednjem vremenu, moramo voditi računa da se ovo proročanstvo ne ispuni na nama, da nam srce ne otvrdne za Gospodina, jer će tada Sotona takove upotrijebiti za sebe, kao što je to učinio s Judom.
Ako imamo čvrstu vjeru u Gospodina, ako mu pripadamo svim svojim srcem, ako naša ljubav gori za njega, on će nas čuvati od pada: “Dok sam bio s njima, ja sam ih čuvao u tvome imenu koje si mi dao, i sačuvao ih , te ni jedan od njih ne propade, osim sina propasti – da se ispuni Pismo. ” (Ivan 17,12). Gospodin je isti koji je bio jučer, koji je danas i koji će dovijeka biti isti, te će i nas sačuvati ako je on u nama: “jer je veći onaj koji je u vama, nego onaj koji je u svijetu” (1. Ivanova 4,4). Ne znamo što nas sutra čeka, ali se molimo da budemo čvrsti u vjeri poput Joba, koji veli: “Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.” (Job 16,19). Juda je bio izgubljen, pod utjecajem Sotone, i zato je bio sposoban počiniti ludost koju je počinio, a to djelo je rezultat nevjere i nedostatka odanosti svome učitelju.
Na kraju, Juda je shvatio da je pogriješio jer je “Izdao nevinu krv” vratio trideset srebrnjaka koje je dobio za izdaju, te se povuče, ode i objesi se. Nije tražio milost i oproštenje, i to ga je koštalo vječne propasti."
https://www.novizivot.net/zasto-juda-izdao-isusa-sto-se-dogodilo-njegovoj-dusi/
BITI "POPULARN-A"
“Mislite da sve one djevojke koje gledate s mješavinom zavisti i divljenja imaju supermoći? Ma dajte, širenje prave kemije oko sebe (zbog koje svi žele biti u vašem društvu) lakše je nego što mislite.”
Što znači biti “popularna”?
U školi je to jasno: osnovna, srednja, faks... postoji neka curica-djevojka koja svojim ponašanjem, djelovanjem, možda čak i aurom, a mnogi smatraju “malim spretnim trikovima” dobivaju – popularnost.
U školi je to vidljivo iz aviona: najbolje obučena, našminkana, sa par “prijateljica” oko sebe, a ona kao kraljica na tronu, njena riječ je glavna, što ona odredi – tako se radi, što ona misli i druge tako razmišljaju, što ona kaže da će se napraviti – tako se i napravi itd. itd. i još veliki niz onog “što ona odredi”.
Gledala sam takve cure u školi/faksu, gledala sam ih na poslu, gledam ih u američkim i drugim filmovima, a sve više čujem o tome i ovdje, kod nas, u Hrvatskoj i to uživo, a Boga mi ima ih i ovdje na blogu, samo to su neke puuuuno starije osobe-žene koje bi htjele biti curice.
Curica i njena grupica u školi neće razgovarati sa drugom curicom, jer ova nema touch screen android mobitel!, neće razgovarati sa njom, jer nije obučena u poznate marke, ne nosi poznate marke cipela, ne znam što bih rekla na te “poznate marke”, ali takvo maltretiranje djece dovodi i roditelje u nezavidan položaj, da moraju svom djetetu kupiti hlače “poznate marke” ili touch screen mobitel android pa se onda androidno zadužuju, a možda nemaju doma ni za benzin, da bi takvo dijete koje to "mora" imati, odvezli u školu.
Uvijek mi je bilo neshvatljivo to ponašanje, takav stil života i razmišljanja, jer ljude nikad nisam gledala kroz prizmu novca, bogatstva, onog što imaju, ljude uvijek gledam kroz prizmu duše, iskrenosti, karaktera, poštenja, prijateljstva, pozitivne komunikacije i njihove pozitivnosti.
Imala sam svoje frendice koje nisu bile tako popularne, ali su bile prave frendice...
Popularna djevojka – koliko li ih je bilo nesretno, vidjela sam u gimnaziji te “popularne djevojke” kako u wc-u škole/gimnazije plaču, vidjela sam tugu u njihovim očima, a vidjela sam i isforsiranost toga – biti popularna.
Sve to ima cijenu – biti svačija, a ne svoja, jer popularna djevojka je svačija, svatko želi biti u njenoj blizini, time će “dobiti na cijeni”, biti “vrijednija osoba”, biti “poželjniji sugovornik”, a znači li to da će biti pametnija, iskrenija, karakternija osoba?
Te osobe uz "popularku", u stvari, nemaju svoj život, žele živjeti neke tuđe živote, imati nešto tuđe, a ne svoje, čista "imitacija života" (naslov izvanrednog c/b filma, gl.uloga: Lana Turner) gdje povjeruju u tu neku svoju imitaciju života i žive je, dok stvarnost ima drugačije dane, drugačije noći, ogledalo stvarnosti im je zamagljeno i vide ono što žele vidjeti, a ne ono što je - stvarno.
Što nam je važno u životu?
Trenutak popularnosti ili ono – be yourself=budi svoj/a pa makar i sama bila/bio, budi svoj/a, jer nikad nisi sam/a, uvijek ćeš naći nekog tko ti je sukladan, a na silu biti nešto što nisi – to ima cijenu, a cijena je često potpisana na bianco pa kad dođe vrijeme naplate – skupo se plaća svaka popularnost.
Većina ovdje su sve osamljene žene, osamljeni starci koji su od silne osamljenosti postali zločesti, podmukli, podli, dvolični; nisu to odjednom postali, oni su to i prije bili (zašto to nisu drugi, već ovi koji vrijeđaju, blate, pljuju po drugima, druge nazivaju ološ smrad đubrad itd.????), znači, ta osamljenost izvlači iz njih još ono gore, nego što je bilo dok su se kretali među ljudima, a plus još ova izoliranost od koronavirusa čini to potencirano jačim i sad takvi ljudi - grizu!! Grizu sve oko sebe, traže pažnju, traže bilo koga pa makar ga i pljuvali tukli blatili - imaju pažnju.
ŽIVIO, PLENKI!
Plenki.. sunce naše penzionersko, hvala ti kaj nam ne diraš naše penzijice.. gle, ja ti imam 3 kredita, ostane mi tak' malo novčekih da to ni Mašenka ne bi papala ne sa putrekom, nego nikak.....
Plenki, uz tebe sam ja.. moja Mašenka.. Davor bude biral kaj on hoće, ali ja kao aktivna penzićka koja skače sa bordericom i odličnog zdravlja, izgleda i jako loše kreditne sposobnosti, pozdravljam to kaj nam ne buš diral naše penzijice...
:) OSVJEŽILA SI MI DAN! i ... poruka :)
BLOGERSKA MREŽA ILI RAT ZA KOMENTARE?
slika: internet
Mislim, da se više ne smijem previše uvlačiti u blogerske spike koje se vrte zadnjih dana, jer će ti ljudi poklopiti i dotući svojim budalaštinama, na budalaštine nemaš odgovor, budalaštine se množe i množe i tu nema kraja ni pomoći, osim - ne odgovarati.
To su ljudi koji i bez korone žive na blogu, non-stop su tamo, svakome dolaze naravno, osim meni (hvala Bogu što ne dolaze, još mi samo to treba!!!) i još nekima pod postove i to je čisti rat za komentare.
Na blogu se vodi rat za komentare, tko više skupi, taj je "najpopularniji", a to što netko piše u postu - to uopće nije važno i zbog toga sam odlučila, da se ne želim više u to upuštati, jer vidim - koliko god da se izmaknem, ipak to ima utjecaja na mene, previše sam osjetljiva i previše sam se uvukla u te blogo-priče i prepucavanja sa nepoznatim ljudima, da jednostavno to prelazi sve normalne mjere.
Ona ludara je bolesna žena, to nije normalno što radi, ne može joj se stati na kraj: luda i opsjednuta sa mnom, ali to ona ne vidi! ... i koliko god da reagiram, ona će multiplicirati svoje mrziteljske komentare optužujući mene i druge i ne videći sebe, a to je i slika portala!
Moram se vratiti u moje blogo-gabarite: blog mi služi kao prozor u svijet kojeg dijelim dalje na Fejsu i kojeg čitaju moji prijatelji iz tvrtke gdje sam radila 38 godina, moji dragi blogo-prijatelji s ovog portala kao i neki čitatelji iz Amerike ... ne poznam te ljude iz Amerike, ali vidim stalno na „Visitoru“ se prikazuje, da me netko čita iz Amerike; za Australiju znam, osim Zlatana i tamo me čitaju, čitaju me i u Njemačkoj, Švedskoj, bivšoj Jugi ... javljeno mi je, a i vidi se na „Visitoru“ lokacija otkud netko pristupa mom blogu.
Dakle, za te i takve ljude imam blog, a ne za ove osobe koje se iživljavaju i to uvijek ne samo sada, već uvijek, svaki dan i to je stvarno deprimirajuće čitati, jer to je kao rulja, obična rulja sa kojom ne želim imati posla i neka me sad proziva tko hoće, moram se radi svog vlastitog mira vratiti u svoje blogo-gabarite kako sam i prije radila.
Ovo je postalo bezumno, to se ne može dugo podnositi, bar to ja ne mogu ... ovih dana sam se sama uvukla u sve to i vidim da je to otrov, da se sve vrti oko prepucavanja sa nepoznatim ljudima koji vrijeđaju, a to je jako negativno ... iz mene to isto izvlači ružne stvari koje bih napisala, čak i ono što sam komentirala je bilo za mene loše i previše, samo braneći sebe, pišem stvari koje u normalnim okolnostima ne bih napisala braneći nepoznatu ženu od napadajućih komentara, a ona obriše moje riječi i ostavi komentare žene koja je opsjednuta sa mnom i koja me stalno pa i tamo spominje i broji tko je koliko od nas napisao komentara! "Da čovjek pukne od smijeha", kako kaže bloger @Zlatan!
Eto, sve sam ovo iskreno napisala - ovo sve na mene loše djeluje ... sveukupna situacija pa plus još ovo na blogu - e, to na blogu mi stvarno ne treba ... trebaju se izbjegavati takve stvari - pročitati, ali ne reagirati - to je teško, ali ću izdržati i izvući se iz te mreže, jer to je jedna mreža u koju se čovjek nesvjesno upetlja i teško je van, ali se može van.
PJESNIČKI NATJEČAJ "BALKANSKA PJESNIČKA UNIJA"
Prenosim pjesnički natječaj izvorno kako je napisano pa, dragi pjesnici i pjesnikinje, evo prilike svima:
"Udruženje za kulturu-Nova svjetlost (KNS) pokreće inicijalni projekat za saradnju balkanskih pjesnikinja i pjesnika - „Balkanska pjesnička unija“, na inicijativu Žane Coven / Italija, Ivana Gaćine (Hrvatska) i Ibrahima Osmanbašića (BiH) – koji će činiti Organizacioni odbor Međunarodne književne manifestacije- „Poezija godine - 2020“. Konkurs će se odvijati u tri ciklusa: 1) 01.04. – 30.06; 2) 01.07–30.9; 3) 01.10. –5.12., a finalno veče i dodjela priznanja bit će upriličeno do kraja godine.
CILJEVI MANIFESTACIJE SU:
– afirmacija balkanskog poetskog stvaralaštva;
– promocija umjetničkih vrijednosti u poetsko-pjesničkom izražaju;
– regionalna književna saradnja na polju poezije;
– međunarodna pjesnička saradnja.
U skladu sa odlukom Organizacionog odbora (Broj: BPU-01-01-20, od 31.03.2020.god.) raspisuje se:
KONKURS
POEZIJA GODINE - 2020
za prijavu reprezentativnih autorskih radova za učešće u programu manifestacije
I ciklus: 01.04.–30.06.2020.god,
Uvjeti za prijavu:
I) OPĆI UVJETI:
A) Autorski rad/radovi (pjesme )
1. da je rad /pjesma reprezentativna
2. rad može biti objavljivan– u štampanoj ili virtuelnoj formi; kao i nagrađen i pohvaljen;
3. da tekst ne sadrži vulgarizme; po bilo kojoj osnovi
4. da tekst nije uvrijedljivog sadržaja;
5. da rad zadovoljava temeljne estetske i umjetničke norme.
B) Broj i obim radova:
a) maksimalno dvije pjesme;
b) obim:maksimalno do 60 stihova.
c) očekuje se misaona i ljubavna poezija
C) Podaci o autoru:
1. ime i prezime
2. godina rođenja
3. grad i država stanovanja
4. kontakt telefon
6. email
6.kraća biografija
7. prigodna fotografija
II) KATEGORIJE
A) lokalitet - bez ograničenja
B) starosna dob - sve osobe starije od 18 godina.
C) jezik
1. da je tekst napisan na jednom od jezika: hrvatski, srpski, crnogorski i bosanski,
2. u obzir dolaze i slovenački te makedonski jezik, kao i jezici nacionalnih manjina, kao što su romski, albanski, mađarski, talijanski i sl., ali tada uz original treba biti dostavljen i kvalitetan prepjev
3. rad se šalje na latinici ili ćirilici, s time da će biti preslovljen i objavljen latiničnim pismom pošto je konkurs međunarodnog karaktera
III) ROK ZA SLANJE RADOVA
– putem e-maila: balkanskapjesnickaunija@gmail.com
Konkurs je otvoren do 30.06.2020. godine. (I ciklus)
IV) SELEKCIJA RADOVA
– Izbor prispjelih radova za uvrštavanje u zajedničku zbirku izvršit će stručni žiri, koji će biti anoniman do objavljivenja rezultata, najkasnije do 15.7.2020.godine na portalu www.kns.ba
– Radovi autora koji ne zadovoljavaju uvjete javnog poziva neće biti razmotreni.
– Izabrani radovi se plasiraju u uži izbor za predviđene nagrade i priznanja.
– Izabrani radovi se uvrštavaju u zajedničku zbirku (u elektronskoj i/ili štampanoj formi), s time da će elektronska biti besplatna, dok će se štampana plaćati (samo tko želi štampani primjerak),
– Autorima izabranih radova u kvalifikacionim ciklusima bit će ponuđeno članstvo u „Balkanskoj pjesničkoj uniji“
V) DODJELA NAGRADA I PRIZNANJA
- Sve informacije u vezi završne manifestacije i dodjele nagrada i priznanja bit te naknadno javno objavljene, a učesnici će biti blagovremeno informisani.
VI) OPĆE NAPOMENE
– Šalju se lektorisani tekstovi (kucati dijakritičke znakove „čćđšž“, rad ne smije biti pisan velikim štampanim slovima i sl.)
– Na stranici iza radova, uvrstiti gore navedene podatke o autoru.
– Tekstovi se šalju u Word formatu (u *.doc ili *.docx, ali preferiramo *.doc), a ne u tijelu e-maila.
– Svi tekstovi se šalju u jednom fajlu, koji trebate nasloviti imenom autora (ne naslovima radova).
– Organizator ne snosi odgovornost u slučaju zloupotrebe autorskih prava prijavljenih radovi na konkursu od strane učesnika ili trećih osoba.
– Pri slanju radova na konkurs, autori automatski daju suglasnost da se njihov rad objavi, uz uvjet da organizator nije dužan plaćati novčane naknade autorima.
– Učešćem na konkursu, svi učesnici pristaju na uslove konkursa.
– Organizator se ne obavezuje da će sve pristigle radove objaviti na svom portalu.
– Organizator usljed nepredviđenih okolnosti, bez dodatnih obrazloženja prema aplikantima, zadržava prava da izmjeni program ili odgodi održavanje manifestacije.
Ibrahim Osmanbašić
Predsjednik udruženja
Sarajevo, 31.03.2020.godine''
http://www.kns.ba/index.php/vijesti/konkursi?fbclid=IwAR3tTyp3uTs9zYwUITp7M6lGKP5G3qc37bUaajeaERFL8witZWUKg44FQdI
