BITI "POPULARN-A"
“Mislite da sve one djevojke koje gledate s mješavinom zavisti i divljenja imaju supermoći? Ma dajte, širenje prave kemije oko sebe (zbog koje svi žele biti u vašem društvu) lakše je nego što mislite.”
Što znači biti “popularna”?
U školi je to jasno: osnovna, srednja, faks... postoji neka curica-djevojka koja svojim ponašanjem, djelovanjem, možda čak i aurom, a mnogi smatraju “malim spretnim trikovima” dobivaju – popularnost.
U školi je to vidljivo iz aviona: najbolje obučena, našminkana, sa par “prijateljica” oko sebe, a ona kao kraljica na tronu, njena riječ je glavna, što ona odredi – tako se radi, što ona misli i druge tako razmišljaju, što ona kaže da će se napraviti – tako se i napravi itd. itd. i još veliki niz onog “što ona odredi”.
Gledala sam takve cure u školi/faksu, gledala sam ih na poslu, gledam ih u američkim i drugim filmovima, a sve više čujem o tome i ovdje, kod nas, u Hrvatskoj i to uživo, a Boga mi ima ih i ovdje na blogu, samo to su neke puuuuno starije osobe-žene koje bi htjele biti curice.
Curica i njena grupica u školi neće razgovarati sa drugom curicom, jer ova nema touch screen android mobitel!, neće razgovarati sa njom, jer nije obučena u poznate marke, ne nosi poznate marke cipela, ne znam što bih rekla na te “poznate marke”, ali takvo maltretiranje djece dovodi i roditelje u nezavidan položaj, da moraju svom djetetu kupiti hlače “poznate marke” ili touch screen mobitel android pa se onda androidno zadužuju, a možda nemaju doma ni za benzin, da bi takvo dijete koje to "mora" imati, odvezli u školu.
Uvijek mi je bilo neshvatljivo to ponašanje, takav stil života i razmišljanja, jer ljude nikad nisam gledala kroz prizmu novca, bogatstva, onog što imaju, ljude uvijek gledam kroz prizmu duše, iskrenosti, karaktera, poštenja, prijateljstva, pozitivne komunikacije i njihove pozitivnosti.
Imala sam svoje frendice koje nisu bile tako popularne, ali su bile prave frendice...
Popularna djevojka – koliko li ih je bilo nesretno, vidjela sam u gimnaziji te “popularne djevojke” kako u wc-u škole/gimnazije plaču, vidjela sam tugu u njihovim očima, a vidjela sam i isforsiranost toga – biti popularna.
Sve to ima cijenu – biti svačija, a ne svoja, jer popularna djevojka je svačija, svatko želi biti u njenoj blizini, time će “dobiti na cijeni”, biti “vrijednija osoba”, biti “poželjniji sugovornik”, a znači li to da će biti pametnija, iskrenija, karakternija osoba?
Te osobe uz "popularku", u stvari, nemaju svoj život, žele živjeti neke tuđe živote, imati nešto tuđe, a ne svoje, čista "imitacija života" (naslov izvanrednog c/b filma, gl.uloga: Lana Turner) gdje povjeruju u tu neku svoju imitaciju života i žive je, dok stvarnost ima drugačije dane, drugačije noći, ogledalo stvarnosti im je zamagljeno i vide ono što žele vidjeti, a ne ono što je - stvarno.
Što nam je važno u životu?
Trenutak popularnosti ili ono – be yourself=budi svoj/a pa makar i sama bila/bio, budi svoj/a, jer nikad nisi sam/a, uvijek ćeš naći nekog tko ti je sukladan, a na silu biti nešto što nisi – to ima cijenu, a cijena je često potpisana na bianco pa kad dođe vrijeme naplate – skupo se plaća svaka popularnost.
Većina ovdje su sve osamljene žene, osamljeni starci koji su od silne osamljenosti postali zločesti, podmukli, podli, dvolični; nisu to odjednom postali, oni su to i prije bili (zašto to nisu drugi, već ovi koji vrijeđaju, blate, pljuju po drugima, druge nazivaju ološ smrad đubrad itd.????), znači, ta osamljenost izvlači iz njih još ono gore, nego što je bilo dok su se kretali među ljudima, a plus još ova izoliranost od koronavirusa čini to potencirano jačim i sad takvi ljudi - grizu!! Grizu sve oko sebe, traže pažnju, traže bilo koga pa makar ga i pljuvali tukli blatili - imaju pažnju.
