Međugorski glas

27.08.2009., četvrtak

Snaga molitve

Znate li, djeco, kako je molitva jaka, jača od groma, jača od oluje; znate li, djeco, da se molitvom pomiču brda i ustroj tvarnoga svijeta, mijenjaju zime u ljeta, prave čuda. Znate li kako je razorna kličica sumnje na rubu srca, gdje je sotona lažima hrani; budite zato na mojoj strani, prepustite mi se iskreno, vjerno, duboko jer ja sam Božje oko; pratim svakoga od vas u patnji i nadanju, u radosti i stradanju. Otvorite se Isusu bez oholosti i srama, ulijte se u me povjerenjem i molitvama.

- 19:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #

25.08.2009., utorak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. kolovoza 2009. godine

Budimo znak Božje ljubavi Blistaju međugorska brda na kolovoškom suncu, iz toplih valova svjetlosti izlijevaju se zrake sazdane od bjeline i teku niz utabanu zemlju što se priljubila uz bedra kamenih gromada, kojih su stopala duboko ukorijenjena u dubinu brda. Dok dječica koračaju u okrilje Majčina plašta, dok molitvama unose mir u dušu krajobraza, dok zavjetima otvaraju srca i prepuštaju se blagoslovljenom melemu Gospinih riječi, u njima jača i buja opominjuća i milozvučna glazba nebeskog glasa. Iznova Prečista poziva na obraćenje, na iskorak kojim ćemo se odmaknuti od mudrosti svijeta, kojim ćemo dublje zakoračiti u stvarnost najradosnije vijesti, kojim ćemo se osloboditi strahova i navezanosti, kojim ćemo prozrijeti nagovore i varke oca laži. Zna Gospa da je obraćenje potrebno svima, a pogotovo dječici koja su na obraćeničkom putu, koja su zastala, uspavala se i priklonila se slatkoći samozadovoljstva i ne sluteći da su tek na početku dugoga i uskoga puta koji strminom vodi na uzvišicu vjere. Tek odricanjem od zemaljskih vrijednosti i slave, tek odmakom od zaslijepljenosti i buke, od materijalnih zahtjevnosti i duhovne oholosti, postupno ćemo se oslobađati vlasite ranjivosti koja korijen vuče od istočnoga grijeha, koja nas ispunjava nesigurnošću i navezanošću, koja nas zarobljava propadljivim i vremenitim. To je put proćišćenja na kojem se, noseći križ Gospodinov, oslobađamo nepotrebnog tereta i suobličujemo se Onome koji nas je stvorio na svoju sliku. To je put svetosti, neminovnost kojom kreće svaka duša koja se opredijelila za ljubav. Svako zastajkivanje rađa sumnju, svako nostalgično okrećanje dolini svijeta umnanožava varavu lagodnost koja nas čini mlakima i nedosljednima. Svaki pristanak na kompromis udaljava nas od jasnoće, zamagljuje vidike pa ne prepoznajemo znakove vremena u kojima se hrvaju svjetlo i tama, rugamo se dobroti i sebedarju, a uzvisujemo pohlepu i lukavstvo. Svetost uvijek zrači dobrotom, požrtvovanošću, praštanjem i razumijevanjem, ona je okrenuta bližnjemu, potrebitima i zalutalima, ona isijava blagost i toplinu, puna je rajske svjetlosti u kojoj se umivaju i međugorska brda. Gospa nas opominje da još uvijek dovoljno ne zračimo svetošću, da riječi ne pretvaramo u djela, da misli i osjećaje ne pretačemo u ljubav, da ne svjedočimo svjetlošću kako bismo bližnjima bili znak Božje ljubavi. Zato nas ponovno poziva na molitvu koja čisti i preobražava, koja liječi i nadahnjuje, koja bistri i oplemenjuje, koja je spona s istinom i nebeskom stvarnošću i preko koje se u nas ulijevaju milosti. Potreban nam je rad na osobnom obraćenju, pročišćene oči srca i duše, rast u svetosti, prepoznavanje vlastitih grijeha i propusta, otkrivanje radosti kojom je ispunjen svjetloskok duha, ključ kojim ćemo otvoriti zdenac svjetlosti, zapečaćen poklopcem nevjere i pritisnut mrakom strahova, opkoljen maglama nepovjerenja i okovan lancima sumnje. Gospa nam potvrđuje da je s nama, da je boli mlakost svakoga djeteta, a pogotovu onih koji upoznaše Božju ljubav i koji se, neodlučni, napola priklanjaju ponudama svijeta, kojima je obraćenički uspon postao brjeme nestrpljivosti i jednoličnosti, koji puno očekuju, a malo daju, koji puno primiše, a premalo podijeliše. Majka preklinjućim glasom poziva na bogoljublje i čovjekoljublje, opominje da ne slušamo nimfe svijeta, da ne trujemo srca lascivnošću i ispraznošću, da se okrenemo njezinu Srcu i rukama, da se stisnemo uz njezine skute jer je ona putokaz koji vodi prema vječnosti, prema radosti i ljepoti kojoj bi trebalo žudjeti svako ljudsko srce. Uči nas razlikovati prolazno i vječno, nuka nas da iza sebe ostavimo ljubav kojom smo bogato napojeni na Brdu svjetlosti. Bez sumnje, odgode i premišljanja, odazovimo se njezinu pozivu, prihvatimo srcem i dušom Kraljicu svih milina!

- 20:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.08.2009., subota

Kraljica

Pokatkad, Bože, dogodi se meni, kad mi na vrata istina pokuca, u srcu naglo iskrom zasvjetluca čitava vječnost, život poklonjeni. Vidim li jasno, ili mi se čini, svjetove gradiš poniznoj ljepoti, u Tvojoj snazi, slavi i dobroti utkani cvatu snovi Marijini. Objava raste iz tajne počela, prožimaš njome proljeća i zime, i resiš Majku proslavljenog Tijela, da joj se dive dolovi i gorja, milosno vrijeme zaziva joj ime od Nazareta pa do Međugorja.

- 05:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

07.08.2009., petak

Međugorsko sjeme

Tek kada odem cijelog me razbudi, u vrtu duše molitvom procvjeta, iznikne iz dubine, sjećanje povremeni, vrati živost uspomeni, koja raste, koja traje, koja cvjeta, koja rađa, širi srcu vidokruge, čisti kutke zatamnjene, pomiče obzorja, rastjeruje sjene, istinom me svojom mijenja međugorsko sjeme. Došlo je vrijeme promjena, malih radosti i velikih susreta. Krenut ću na još jedno, kako sam mu već nadjenuo ime, kružno putovanje, a koje uvijek počinje i završava u Međugorju. Kamo god krenem, Gospa je sa mnom. Pokazuje mi pute, uči me strpljivosti, pomaže mi da dišem s glazbom milozvučnih zvona, da da se stopim s ljepotom prirode, da uronim u radost svjelosti i boja, da se opustim u zagrljaju povjetarca, da se prepoznam u siromašku kraj puta, da se okupam šumorom mora, da se osvježim šapatom potočića. Pomaže mi Najdraža da me previše ne ranjava mržnja i zloba svijeta, da me odviše ne uzrujavaju zablude i kratkovidnosti, da svakodnevne mukice prebrođujem u hodu, slijedeći ljepotu njezina sjaja. Hvala joj! Do druge polovice rujna povlačim se iz virtualnog svijeta. Pripremio sam nekoliko priloga/postova koje će se na blogu pojaviti kad dođe vrijeme. Svakako, objavit ću i Gospine poruke, a razmišljanja o Majčinim riječima ispisat ću kad se vratim na mjesto polaska. Dragi posjetitelji i posjetiteljice „Međugorskog glasa“ od sutra ću se družiti s krajobrazima i kapelicama te s onima koje mi Gospodin pošalje u susret. Ostavljam vas u miru i ljubavi, sa željom da se na vas izlije slap blagoslova! P.s: Sa sobom ću ponijeti samo foto-aparat i mobitel, koji ću nakratko uključivati jednom dnevno. Svi dobronamjerni, koji mi se s razlogom javljaju, mogu, umjesto elektroničkog pisma, napisati SMS poruku na sljedeći broj: 00385-91/530 26 41.

- 22:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #

02.08.2009., nedjelja

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. kolovoza 2009. godine

Ne odbijajte moju ljubav Gospa nas već dvadeset devetu godinu neumorno posjećuje, svakodnevno je s nama, navraća u našu nesigurnost, svijetli u našim mrakovima, sokoli nas u strahovima. Za onoga tko je svakodnevno s nama, govorimo da se udomaćio, da je postao dio naše obitelji, da nije samo dragi gost, već i član kućanstva, onaj s kojim dijelimo i tugu i radost, tko nam je prirastao srcu, tko je postao dio naše intime. A Gospa je, vjerujem, svakome najdraža gošća, donositeljica utjehe, zagovarateljica i savjetnica, Majka naših duša i ozdraviteljica naših srdaca. U ulozi nebeske misionarka, donosi nam spasenjski plan, brižno nas poučava i podučava, tješi i hrabri, opominje i nagrađuje, ocjenjuje i savjetuje. Ona je u ovim vremenima nezasluženi dar, ponajprije hrvatskom narodu, a onda i svim narodima svijeta. Uči nas da je punina istine jedino u Kristu, u utjelovljenom Bogu kojeg je one davne betlehemske ponoći donijela na svijet, u Sinu koji nam je naukom i životom pokazao put kojim trebamo ići. Ponovno nam objavljuje da sve što je protivno Evanđelju dolazi od kneza propasti, govori nam da je istina zahtjevna i beskompromisna, ali ju nije teško živjeti ako odbacimo varke zemaljske, ponavlja nam Isusove riječi, koje ne samo da smo zanemarili, već smo ih gotovo zaboravili, izbacili iz naših misli i srdaca, odvojili ih od naših života. No, ako prihvatimo Gospodina, sve će biti britko, čitko, pitko, čisto, razgovijetno i jednostavno. Ali mi smo, živeći površno i trajući u bijegu od samih sebe, stvorili zbrku u vlastitim srcima i zakomplicirali odnose s bližnjima, okrenuli se taštinama, pohlepi i požudi, opteretili se brigama i na sebe, umjesto blagoslova, navukli brjeme jada i mučnine. Stremeći prema lagodnosti, umjesto križa prihvatili smo očaj, umjesto u smisao i puninu, zakoračismo u prazninu. Odvajajući se od Isusa, dopustili smo, kako nam je Gospa jednom rekla, da nas sotona ljulja kao vjetar grane. Okrećući se vodoravnosti svijeta, izgubili smo iz vida okosnicu punine iz koje zrači ljubav i svetost. Jasnoća je postala bol zaslijepljenim očima, dok je zdravi razum otupio, bombardiran krutošću takozvanih „znanstvenih“ dokaza i činjenica, kojima je jedina vjerodostojnost tek kratkotrajni blijesak zabludjele spoznaje. Da se razumijemo, nisam protiv znanosti, ali ako ona izvire iz nečistih i oholih misli, plodovi su joj put propasti, slijepa stranputica koja vodi u gorčinu. Jedno je punina, a drugo su razbacane krhotine od kojih ne možemo složiti ni nagovještaj slutnje, a kamoli istinu, onu istinu koja je obasjavala Prečistu za vrijeme posljednjeg ukazanja. Moli nas Gospa da se ne odričemo sebe samih, da se ne priklanjamo podmuklim nagovorima neprijatelja od početka, da olako, radi prolaznosti i ispraznosti ovoga svijeta, ne propustimo ulazak na uska vrata, da se lakovjerno ne odreknemo spasenja i vječnog života, da radi kratkotrajne i isprazne ugode ne okrenemo leđa svjetlosti koja nas blagošću ovija i dobrotom dodiruje, koja nas milosrđem doziva i praštanjem ozdravlja. Ako to do sada nismo znali, neka nas ova poruka podsjeti na razlog Majčinih dolazaka. Eto, naglasila je da je s nama zato da bi nas vodila i opominjala. Zar nam to nije jasno upozorenja, zar nam to nije poziv da konačno shvatimo da smo na pogrješnom putu. Nemojmo biti mlaki i tražiti povoda za izmotavanje, nemojmo upirati prstom na druge i nemojmo se izvlačiti pozivanjem na modu, vrijeme i okolnosti. Zato primijenimo već danas u život Gospine molbe, ne odbijajmo ono što nam govori, ne odbacujmo riječi koje se zdravo i rodno zrnje, koje su hrana našim dušama i melem našim srcima. Nemojmo prečuti evanđeoski nauk koji gasi žeđ, koji napaja čežnju, koji obnavlja sasušeno korijenje i donosi sokove u krošnju života. Prihvatimo dobrotu i brižnost Majčina milozvučnog glasa, omekšajmo otvrdnule osjećaje u čistom slapu Marijine ljubavi. Poslušajmo Kraljicu svih radosti i milina, Onu koja nam ukazuje na jedini put koji vodi kraljevstvu nebeskome, Onu koja nas upućuje u istinu, koja nam otvara krletku u koju nas je zarobilo znanje i mudrost svijeta, koja nas nuka da poletimo, koja nas savjetuje kako se osloboditi okova kneza laži, koja nas uči kako prepoznati sebe u raskomadanom zrcalu privida, u odrazima napuknute stvarnosti, Onu koja nas strpljivošću ponovno vraća izvoru naše cjeline. Majka od nas ne traži ono što smo nesposobni ispuniti, već samo ono što joj možemo dati, a to je povjerenje i ljubav, nježnost za nježnost, poslušnost za poslušnost, poniznost za poniznost, blagost za blagost, koji su, u odnosu na ono što od nje dobivamo, tek mala zahvala i uzdarje za dar nebeski.

- 19:30 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.