Međugorski glas

25.09.2009., petak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. rujna 2009. godine

Put obraćenja vodi središtu Dvaju Srdaca Jesen se zlati i plodovi zriju; bubri slador u jabukama, sniva sunce u grožđu, pretače se ozdravljujuća svjetlost u okus smokava i rogača. Sipi glazba iz Marijina glasa i blago rominja nad oranicama duša, teče klijetkama srdaca, očima ispire zjenice uprljane prašinom privida, zaogrnute maglama koje se šire nad putovima svijeta. Umilne riječi prožimaju jasnoćom ustajale rukavce zbrkanih misli i osjećaja, bistroćom se izlijevaju u zamračene kutke, donose nadu i radošću obujmljuju malodušne i malaksale. Radost je itekako potrebna na obraćeničkom putu, bez nje zaboravljamo cilj putovanja, bez nje nam i najmanja spoticanja o kamenčiće sumnje donose bol i umnažaju očaj, proizvode mlakost i bude nevjeru. Bez radosti i mira, bez povjerenja u Boga svemogućega, teško ćemo prebroditi poteškoće i ploviti olujnim morima, a još teže se oduprijeti spletkama i zamkama kojima nas okružuje knez svijeta. No ako se potpuno i iskreno predamo volji Gospodinovoj, neće izostati plodovi obraćenja, jer mijenjajući sebe, mijenjamo i bližnje, oplemenjujemo odnose s okolinom, ne upadamo u bespoštednu, iscrpljujuću i jalovu borbu, već blagošću oživljavamo blagost, dobrotom sijemo sjeme dobrote, ljubavlju gradimo zdanje ljubavi. Čovjek od Boga stvoren, čist je i bezgrješan, on je na sliku Njegovu, ispunjen rajem i prožet ljepotom. Iako prevaren od edenske zmije, u sebi nosi vrutak svjetlosti koji ga uvijek, ako mu se prikloni, može očistiti od nakupina grijeha i poroka. Majka Marija, uzorita i sveta, prvo biće stvoreno u Gospodinovoj zamisli, u ova vremana dolazi nam poravnati staze i putovima svoga Bezgrješnog srca privesti nas Presvetom Srcu Isusovu. Njezin zemaljski život protekao je u molitvi i povjerenju, u potpunoj predanosti Tvorcu i Spasitelju, u bezuvjetnoj suradnji koja je donijela plodove otkupljenja. Srce koje je začelo Bogočovjeka, tijelo koje je hranilo Stvoritelja, duša koja je zalog pomirbenom savezu između Boga i čovjeka, koja je blažena među ženama i čije je blaženstvo utkano u svačije srce pa je zato Majka naših duša, čistih i neukaljanih, onakvih kakve stupaju pred prijestolje nebesko. U njezinu se srcu nastanilo nebo, u njemu prebiva Presveto Trojstvo, ona je stvarnost Isusovih obećanja, uzor svima koji slijede Božju volju. Gospino je srce prošlo kroz golgotsku dramu koja će trajati do svršetka svijeta, sudjelovalo u bici protiv zloga, spoznalo svu našu bijedu, žalosti i strepnje, upoznalo našu nestalnost, prevrtljivost i nesigurnost, našu ranjivost, strahove i podijeljenost. Zato se trebamo utjecati Onoj koja je čistija od čistoće, posvetiti se njezinu Bezgrješnom srcu koje je sraslo sa Sinovim, srcu koje razumije i suosjeća, srcu koje se prelijeva u Otkupiteljevo, u zdenac milosrđa koji nam otpušta grijehe, koji nas ljubi, koji prašta i doziva, koji oslobađa i tješi. Zato nas jedino Gospino srce može dovesti Srcu Isusovu, srcu u kojem i ona traje i diše, srcu koje će nas mijenjati i suobličavati srcu Djevičinu da bismo u njemu postali djeca Božja, po uzoru na Majku u kojoj se zrcale sve miline i radosti. Budimo Kraljičina dječica, uzljubimo Prečistu, porazgovarajmo s njom i prikažimo joj sve naše tuge i radosti, sve zebnje i strahove, sve snove, planove i nadanja pa neće izostati blagoslova, nećemo biti žedni utjehe, nećemo ostati sami i bespomoćni. Ugledajmo se na njezinu poniznost, prihvatimo Onoga koji nam nudi dostojanstvo i slobodu, u kojemu smo svjetlo vječno, a bez njega tek prah i pepeo. Dajmo ruke Onoj koja kleči pod križem da bismo se zajedno s njom, uz okosnicu raspela, popeli u kraljevstvo nebesko. Budimo plodovi Marijina srca, slični voću što dozrijeva na zlatnom suncu ove rane jeseni. Prepustimo se Bezgrješnoj da nas ozdravi melemom svojih zagovora i obnovi u Presvetom Srcu Sinovu. Obnovimo posvetnu molitvu: Bezgrješna Kraljice mira, moli za nas! Slatko Srce Marijino, budi spasenje moje! Neokaljano Srce Marijino, moli za nas! Neokaljano Srce Marijino, vodi nas Isusu! Presveta Djevice Marijo, Majko i Kraljice moja, tvojemu Bezgrješnom Srcu posvećujem i predajem čitavo svoje biće: svoje misli, riječi i djela. Raspolaži sa mnom i sa svim što mi pripada sada i u vječnosti na hvalu i slavu Presvetoga Trojstva, za posvećenje Crkve i spasenje svega svijeta. Bezgrješna moja Majko, pomozi mi živjeti dostojno moga krsnog posvećenja da neopozivo pripadam svome Otkupitelju. Daj da poput Tebe slušam poticaje Duha Svetoga! Neka se u meni i u svemu vrši volja Božja! Amen!

- 19:47 - Komentari (17) - Isprintaj - #

20.09.2009., nedjelja

S Gospom na putu (2)

Dobra večer svima koji navraćaju na ovu stranicu! Konačno, vraćajući se na odredište, stigoh na polazište, praćen blagoslovima buđenja i ispunjen ljepotom Djevičine nježnosti. Evo me na kraju početka linearne kružnice koja se stopila s neomeđenošću spiralnog kruga. Projezdih kroz osunčane krajobraze, ispunjene svjetlošću dviju stvarnosti, od kojih je jedna ostala u sjećanju, a druga se nastanila u zdencu duše, pa me krijepi besmrtnom snagom i milinama što će mi trebati u dane tame i kušnje; svakako, kada dođu i ako dođu jer nije u mojoj moći da o tome odlučujem. Vrijeme odmora uglavnom je proteklo u radosti i zahvaljivanju, u molitvi i putovanju, u obilasku „malenih mjesta srca moga“, u druženju s blagim osobama i dragim licima, u spontanosti i prepuštenosti Onoj koja je punina milosti. Nezaboravne trenutke provedoh u zagrljaju prirode i druženju s bratom Mislavom, Jurom, Tomislavom, Vitomirom, Vedranom, Petrom, Nikicom, Antom, Sretanom, Željkom, Vinkom i četvoricom Ivana, te se sretoh sa sestrom Zdenkom, Višnjom, Ljiljanom, Magdalenom, Suzanom, Draženom, Dragicom, Anicom, Mladenkom i Ankom. Častim vas pjesmicama-minijaturama koje su nastale pod dojmom impresivnih i ekspresivnih proplamsaju, iz nadahnuća preplavljenog istinom i krasotom. I na kraju, zahvaljujem svima koji su mi slali SMS poruke, s nadom da ćemo se uskoro sresti na raskrižju putova koji se slijevaju u Put. Bristivica Na raskrižju puta zasjalo raspelo, prostor i vrijeme tonu u modrinu, kročila Gospa na postolje bijelo, umilnim glasom djecu zove Sinu. Rastovac Bobovcem brdom gusta svjetlost lije, crkvicu tvoju čistoćom odijeva, oko nje sunce zlatno gnijezdo vije, a cvrčak psalme anđeoske pjeva. Vrgorac Anđeli grle crkvu Navještenja, svjetlosni vijenac raste nad planinom, srebrna jara s matokitskog stijenja Tinovu kulu zasula bjelinom. Orebići Uranja zvonik u plavet obzora, loze i smokve na kamenjar sjele, nad zipkom vjere bdije Zvijezda mora, molitvom škropi oleandre bijele. Aljmaš Tamo gdje Dunav ugošćuje Dravu listaju lipe smaragdne i snene, uzdiže ljubav u nebesku javu Gospine crkve mržnjom razorene.

- 18:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #

13.09.2009., nedjelja

Uz blagdan Uzvišenje sv. Križa

Sutra, 14 rujna, blagdan je Uzvišenja sv. Križa, a danas je u Međugorju proslava ovoga blagdana, koji se u župi tradicionalno slavi u prvu nedjelju nakon Male Gospe. Krunica i pobožnost Križnoga puta počet će u 10 sati, a sveta misa bit će na Križevcu u 11 sati. Pridružite nam se! Križevac Korak po korak penjemo se skupa, sav teret svijeta pritišće ti rama, živi i mrtvi izviru iz tame, cijelo se brdo u molitvi kupa. Šutim i gledam, nijemi svjedok Muke, pun zebnje, boli, zatečen u kriku, Ti krotko kročiš prema žrtveniku, na drvu srama da ti raspnu ruke. Odjednom šiknu svjetlost iznad griža, i dohvati me svjetlost s Tvoga križa, a milosrđe prema suzi krenu; zadrhti srce, duša zatetura, ishlapi nemir, utiša se bura, sva trulež smrti sagori u trenu.

- 05:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

08.09.2009., utorak

Gospin rođendan - fotografije s prošlogodišnjeg slavlja u Solinu

- 05:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.09.2009., srijeda

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. rujna 2009. godine

Molimo za dar ljubavi Sve čemu se prepustimo potpuno i bezuvjetno, donosi učinke, rađa plodovima blagoslova ili propasti, ovisno o našem opredjeljenju i izboru. I otac laži, ako mu se poklonimo, donijet će nam slavu svijeta, uspješnost i materijalno blagostanje. Obasipat će nas hvalama i jačati našu oholost, umnožavati pohlepu i požudu, veličati naše sposobnosti, našu beskrupuloznost i probitačnost, našu samouvjerenost te nas tako odvojiti od izvora života, od Prijestolja slave na kojoj stoluje milosrđe, ljubav i dobrota. Ali isto tako, ako srce okrenemo zrakama pravednosti, ako se prepustimo radosti darivanja, ako se prepoznamo u malenima i odbačenima, naš put će biti posut blagoslovima, koji ne isključuju napasti i trnje zloga, ali nam pomažu rasti prema punini, otkrivaju nam snagu istine i otvaraju uska vrata ljepote. Ako želimo okrenuti leđa knezu svijeta i od sebe otjerati duh zavodništva, neizbježno je povjerenje u snagu ljubavi, u Onoga koji sve pretvara u dobro, koji nas poziva da trajno ostanemo u ljubavi, da mu se prepustimo bez sumnje i kolebanja. Tek u njegovoj svjetlosti uvidjet ćemo vlastite propuste i grijehe te opraštajući sami sebi, opraštat ćemo i drugima jer ćemo spoznati i jasno vidjeti da je svako ljudsko stvorenje u svojoj biti čisto i dobro, a sve što je u njemu negativno i ranjivo dolazi od napasnika. I Gospa nam je već jednom rekla da mi u potpunosti pripadamo Gospodinu, a naši su jedino grijesi koje činimo u neznanju, očaju i nevjeri, kojima se priklanjamo zbog ranjivosti srce koje nije upoznalo Božju ljubav. Eto, pade mi na pamet svjedočenje jednoga brata koji se, uz Božju pomoć i Majčin zagovor, oslobodio pakla droge, iz poroka na kojem su izniknule i ostale opačine koje se kose s Deset zapovijedi. Kad je „došao k sebi“ jasno je razlučio da ono što je nekad činio nije pripadalo njemu, da to nije bio on, već netko drugi i da se nije mogao prepoznati u osobi koja se donedavno predstavljala njegovim imenom. Jasno je razlučio čistoću od nečistoće i istinu od laži, odvojio sebe od nesebe i tako posvjedočio Gospine riječi. Zato ne možemo i ne smijemo osuđivati osobu, već prokazivti zlo koje se perfidno uvlači u ljudska srca, koje truje razum i umrtvljuje duh. Kad to shvatimo, neće nam biti teško opraštati, a opraštanje donosi mir koji nikakve nepravde, izdaje i progoni ne mogu uzdrmati, koji nikakva sotonska podmuklost ne može zamutiti i uprljati. Mir je spoznaja Božje ljubavi i svemogućnosti, njegova svjetlost koja grije zle i dobre, koja podjednako miluje svu djecu svijeta. Zato nas Gospa i poziva da molimo za dar ljubavi jer će nam ljubav donijeti snagu praštanja i radost življenja koju ćemo prenijeti u vječnost, tamo gdje prestaju sve boli i patnje, u stvarnost radosniju od radosti i svjetliju od svjetlosti. Zar bismo bili otkupljeni bez Isusova praštanja kojim je pobijedio snagu zloga, kojim nam je darovao moć da se zazivom njegova imena, slijedeći njegove zapovijedi, odupiremo silama mržnje i tame. Gospa je s nama i svojim nas porukama vraća mudrosti mira, neumorno proseći od Oca darove obraćenja koji su put ljubavi i praštanja. Što ćemo sa sobom, kao potpudbinu, donijeti u kraljevstvo nebesko? Oni koji dođu do rajskih vrata u sebi će nositi bar dio blaženstava koje je Isus izrekao na gori, ona će biti ključ u dverima koje čuvaju anđeli nebeski, jedino blago koje se smije unijeti u rajsku ljepotu: Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga! Nego birajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidove i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.“ (Mt6, 19-21)

- 16:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.