Međugorski glas

02.08.2009., nedjelja

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. kolovoza 2009. godine

Ne odbijajte moju ljubav Gospa nas već dvadeset devetu godinu neumorno posjećuje, svakodnevno je s nama, navraća u našu nesigurnost, svijetli u našim mrakovima, sokoli nas u strahovima. Za onoga tko je svakodnevno s nama, govorimo da se udomaćio, da je postao dio naše obitelji, da nije samo dragi gost, već i član kućanstva, onaj s kojim dijelimo i tugu i radost, tko nam je prirastao srcu, tko je postao dio naše intime. A Gospa je, vjerujem, svakome najdraža gošća, donositeljica utjehe, zagovarateljica i savjetnica, Majka naših duša i ozdraviteljica naših srdaca. U ulozi nebeske misionarka, donosi nam spasenjski plan, brižno nas poučava i podučava, tješi i hrabri, opominje i nagrađuje, ocjenjuje i savjetuje. Ona je u ovim vremenima nezasluženi dar, ponajprije hrvatskom narodu, a onda i svim narodima svijeta. Uči nas da je punina istine jedino u Kristu, u utjelovljenom Bogu kojeg je one davne betlehemske ponoći donijela na svijet, u Sinu koji nam je naukom i životom pokazao put kojim trebamo ići. Ponovno nam objavljuje da sve što je protivno Evanđelju dolazi od kneza propasti, govori nam da je istina zahtjevna i beskompromisna, ali ju nije teško živjeti ako odbacimo varke zemaljske, ponavlja nam Isusove riječi, koje ne samo da smo zanemarili, već smo ih gotovo zaboravili, izbacili iz naših misli i srdaca, odvojili ih od naših života. No, ako prihvatimo Gospodina, sve će biti britko, čitko, pitko, čisto, razgovijetno i jednostavno. Ali mi smo, živeći površno i trajući u bijegu od samih sebe, stvorili zbrku u vlastitim srcima i zakomplicirali odnose s bližnjima, okrenuli se taštinama, pohlepi i požudi, opteretili se brigama i na sebe, umjesto blagoslova, navukli brjeme jada i mučnine. Stremeći prema lagodnosti, umjesto križa prihvatili smo očaj, umjesto u smisao i puninu, zakoračismo u prazninu. Odvajajući se od Isusa, dopustili smo, kako nam je Gospa jednom rekla, da nas sotona ljulja kao vjetar grane. Okrećući se vodoravnosti svijeta, izgubili smo iz vida okosnicu punine iz koje zrači ljubav i svetost. Jasnoća je postala bol zaslijepljenim očima, dok je zdravi razum otupio, bombardiran krutošću takozvanih „znanstvenih“ dokaza i činjenica, kojima je jedina vjerodostojnost tek kratkotrajni blijesak zabludjele spoznaje. Da se razumijemo, nisam protiv znanosti, ali ako ona izvire iz nečistih i oholih misli, plodovi su joj put propasti, slijepa stranputica koja vodi u gorčinu. Jedno je punina, a drugo su razbacane krhotine od kojih ne možemo složiti ni nagovještaj slutnje, a kamoli istinu, onu istinu koja je obasjavala Prečistu za vrijeme posljednjeg ukazanja. Moli nas Gospa da se ne odričemo sebe samih, da se ne priklanjamo podmuklim nagovorima neprijatelja od početka, da olako, radi prolaznosti i ispraznosti ovoga svijeta, ne propustimo ulazak na uska vrata, da se lakovjerno ne odreknemo spasenja i vječnog života, da radi kratkotrajne i isprazne ugode ne okrenemo leđa svjetlosti koja nas blagošću ovija i dobrotom dodiruje, koja nas milosrđem doziva i praštanjem ozdravlja. Ako to do sada nismo znali, neka nas ova poruka podsjeti na razlog Majčinih dolazaka. Eto, naglasila je da je s nama zato da bi nas vodila i opominjala. Zar nam to nije jasno upozorenja, zar nam to nije poziv da konačno shvatimo da smo na pogrješnom putu. Nemojmo biti mlaki i tražiti povoda za izmotavanje, nemojmo upirati prstom na druge i nemojmo se izvlačiti pozivanjem na modu, vrijeme i okolnosti. Zato primijenimo već danas u život Gospine molbe, ne odbijajmo ono što nam govori, ne odbacujmo riječi koje se zdravo i rodno zrnje, koje su hrana našim dušama i melem našim srcima. Nemojmo prečuti evanđeoski nauk koji gasi žeđ, koji napaja čežnju, koji obnavlja sasušeno korijenje i donosi sokove u krošnju života. Prihvatimo dobrotu i brižnost Majčina milozvučnog glasa, omekšajmo otvrdnule osjećaje u čistom slapu Marijine ljubavi. Poslušajmo Kraljicu svih radosti i milina, Onu koja nam ukazuje na jedini put koji vodi kraljevstvu nebeskome, Onu koja nas upućuje u istinu, koja nam otvara krletku u koju nas je zarobilo znanje i mudrost svijeta, koja nas nuka da poletimo, koja nas savjetuje kako se osloboditi okova kneza laži, koja nas uči kako prepoznati sebe u raskomadanom zrcalu privida, u odrazima napuknute stvarnosti, Onu koja nas strpljivošću ponovno vraća izvoru naše cjeline. Majka od nas ne traži ono što smo nesposobni ispuniti, već samo ono što joj možemo dati, a to je povjerenje i ljubav, nježnost za nježnost, poslušnost za poslušnost, poniznost za poniznost, blagost za blagost, koji su, u odnosu na ono što od nje dobivamo, tek mala zahvala i uzdarje za dar nebeski.

- 19:30 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.