AnaM

Draga 2017, odmah da ti kažem, nemoj ni dolaziti ako misliš biti kao ova 2016. Gore u životu nisam imala, a da ih je bilo, bilo je. Sve što najviše ne volim, lupilo me po glavi. Jedva čekam da joj vidim ledja, a bome me je i zadnje dane dobro ugnjavila.
Znam, uvrijedila se sigurno što je nisam dočekala šampanjcem nego nekim glupim sokom. Ima da je šutnem i zaboravim kao da je nije bilo. Bezobraznica jedna. Vidjet ona svog Boška Boškovića, ispratiću je pjesmom koju ću osobno napisati i zapjevati. Gore kazne joj ne treba.

Ti 2017, ništa od tebe ne očekujem nego da budeš pristojna mlada dama i da se tako ponašaš.
U krevetu da mi dah uzimaš samo kad mi u njega dovedeš nekog posebnog (moj ukus znaš, vršnjake išššš ... samo mladje).
Papirologiju, domaću i stranu da mi središ, jer me tvoja prethodnica urnisala.
One tandrmoljke, ljubav,putovanja, blagostanje, put ka uspjehu i slične gluposti, zanemari, ne troši se na fraze. Donesi konkretne stvari koje mogu opipati.
Svu sreću ovog svijeta ipak ne želim ni sebi ni dragim osobama, jer se jedva nosimo i sa ovim što imamo. Moglo bi nam biti zlo dobiti ono na što nismo navikli već generacijama.
Čekat ću te sa šampanjcem, za svaki slučaj neću se nacvrckati pa ću vidjeti što dolazi, da nije neka karakondjula. Na trg, iako su obećali da će na svakom pjevati neki umirovljenik koji nije našao bolje mjesto za doček, ne izlazim. Svaka čast svakome, ali ne volim pucnjave ... mislim na petarde.
Ne znam zašto uvijek dolaziš kao ženskica ?? Obavezno si nasmijana plavuša, polugola, mašeš razdragano nekim štapićem iz koga frcaju zvjezdice. Ne misliš li da je to već malo dosadno ?? Možda hoćeš odmah reći da od tebe ne očekujemo previše jer si i ti, sirotica, golišava ??
Što misliš da ovaj put dodješ, ne kao princ, to je demode, ni kao neki pjevač, oni su se popeli svima na glavu, ima ih više nego pasa lutalica, dodji ti lijepo kao neki normalan čovjek, ozbiljan koji kad nešto obeća to i uradi, a ne kao neka praznoglava prethodnica gluposti i promašaja.
Svim blogerima želim puno postova, još više komentara, naklonost Onih gore (ne znam jesu li gore ili dolje,admini, ali da su moćni, moćni su) Tko želi one fraze novogodišnje mora ih sam napisati, ja moje potrošila za čestitavanje Božića.
Zdravi i veseli mi bili !!
Cvrc sneg, istrošio se za Božić…

PS. Čestitam dan ranije, tako i rodjendan slavim malo ranije, jer računam sutra u ovo vrijeme nikog neće biti na blogu, pa neću imati ni komentare.
Poljubac svim zgodnim šarmantnim blogerima, i veliki pozdrav blogerkama

Nekom je u životu sve lako, nekom nije, ali sigurna sam da svi imamo probleme.
Rješavam ih kako stignem i kad stignem, ali ...greška.
Pronadjoh divnu, magičnu stvar, namještaj mora biti raspoređen po feng shui znanosti i sve ima da procvjeta.
Tu si vraže ... sad ćeš ti vidjeti, ima sreća kucati, slomiće vrata.
Udubih se u tu znanost i krenuh sa sređivanjem života.
Zdravlje na usta ulazi. Znači prvo kuhinja. Mora biti u centru stana, a meni tu neki glupi hodnik, veza sa sobama ... E, nećeš ti meni kvariti život, kuhinja u hodnik. Tu se malo zapetljah, jer ima nekih pet elemenata, a oni mnogi zakeraju. Ne može voda pored vatre, te bijelo pored crnog, te boje ovakve, onakve, te jug i sjever, kao da je građanski rat u Americi. Ako hoćeš biti vitka ... tu stadoh, ne sretoh nekog tko želi biti debeo. Yang boja vatre, ne smije uz feng boja vode, izbjegavati jake, blijede i ostale boje ... Hm ... štednjak osta bez plina i struje, perilica sudja bez vode, a hladnjak kao u onom vicu, vrata okrenuta zidu. Važno je da je zdravlje tu ...
Ljubav i sex. To je bilo lako, u kupaonicu je trbalo metnuti cvijeće, najmanje pet saksija, raznih veličina, poredjati kao kaskade. Moje kupatilo 2x1.5m se oduševilo sexi izgledom.Ovaj feng ne vodi ljubav pod baldahinima u spavaćoj sobi, a meni kada malešna, ali ako treba, i na bojler ću zajašiti za sreću.

Ide li maca gore ili dole??

Tko želi novac, a tko ga ne želi, mora ga držati uz prozore ili ulazna vrata, da komotno cirkulira. Meni ne samo da cirkulira, nego pokušava i piruete izvoditi,ali stavila sam novčanik na vrata, da ulazi u kuću, a ne izlazi ... kupovaću na karticu, ne piše gdje je treba držati, moja vječito skakuće po automatu za isplatu.
Zidni sat šalje negativnu energiju, požuruje ... ja ga izbacila odmah iz spavaće sobe.
Slike mora, usamljenih osoba, i one koje imaju nijanse sive, bijele, žarko crvene, i hladno zelene boje, izbjegavati. Pogledah kritički slike ... sad mi je jasno što mi ne cvjetaju ruže. Svaka slika na zidu, ama, baš svaka ima neku od tih zabranjenih boja. Posebno more je zafrkant. Bilo mi je žao sve baciti, izvinih se slikama djeda i bake, i okretoh ih prema zidu.
Ogledalo je vaš odraz, sljedeći zadatak. E, to nisam znala, mislila sam da je ogledalo odraz susjeda, ili možda nekog Marsijanca. Što više vas, na svim mjestima. Iako imam u svakoj sobi narcisoidno mnogo ogledala, znači nije dosta, pa povadih ogledala iz torbi, pudrijera, i ladica, i sve to na zid. Dobro je što sam skinula slike, pa bilo mjesta.Sad sve pomalo liči na cirkusku sobu ogledala, ali tako treba…valjda.
Sve sam sredila, ali neke stvari nisam mogla. Susjed s kata iznad mene, nije pristao da u njegovoj sobi imam WC školjku, valjda se boji da ne dobijem piškitis, pa da stalno zvonim.
Nisu mi dali građevinsku dozvolu za balkon istočno od dnevne sobe, a južno od najomiljenije stolice, jer nikako nisam mogla izračunati gdje je to. Nije lak taj feng shui.
Sve u svemu, sve je dobro ispalo. Sjedim i čekam da sreća zakuca, kad ona zvoni. Otvorim vrata, gosti. Oni su trebali ući kroz dimnjak, ali kako ga u soliteru nema, a goste nisam mogla nikako primiti kroz otvor odozgo (opet onaj nezgodni susjed), uđoše na vrata.
Očekujem da se oduševe, kad oni me pitaju
-Seliš se ??
To ti je kad se ne razumiju u znanost i sreću koja treba pokucati na moja vrata.
Znam što ću. Skinut ću zvonce, i staviti zvekir ... ima da kuca ...

/>

Znanje je sila, znanje je moć, učite deco dan i noć.
Tko li je to rekao, i kome je znanje uopće potrebno ??
Ferit Orhan Pamuk je jedan od najpoznatijih turskih pisaca. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2006. i Nagrade za mir 2005. na frankfurtskom sajmu.
Posjetio je Balkan.

Sinki priče su pokušaji da se ispriča priča a da se što kasnije pogodi što je u pitanju...

Idem ja, stoji on.
Gledam ja njega, sigurno i on mene.
Sad će mi migne i krećem dalje, ali on kao zaliven, ni da trepne.
Čekam ja, čekaju i ostali, a on ništa.
Zagledah se ja u daljinu, prepustih se slatkim mislima.
Ne, ne, ne fantaziram o zimskom skijanju, još manje o ljetnom tu sam već šampion u padanju. Razmišljam o nimalo romantičnom izlogu koji je malo prije privukao moju pažnju. U njemu komadina čokoladne torte bila bi dovoljna cijeloj jednoj školi, a i meni bi bilo dosta. Odoljela sam, ali ako ovaj ne migne, vraćam se ... Baksuz mignu, promijeni se i ja da poletim preko ulice, ali gotovo, prodje dodijeljenih mi deset sekunde.
Opet ja čekam sa svojim sapatnicima usporenim kao ja.
Hm ... sad ću u trkaći položaj, niski start. Gledaju me prolaznici, neki i pomalo sažaljivo, ali se ja ne dam... Savila sam koljena, povila glavu, napeto gledam i ...
Mignu on, zaletih se ja i škrip.
Skoro me pogazi auto čiji je vozač isto tako mislio da mu je dosta vremena dok se odlučim preći...
Ne bih ja čekala nikad da mi netko migne pa da krenem. Što si oni zamišljaju, tko sam ja.
Ne reci nikad, nikad.
I nad majstorom se nadje majstor ...
Za mene je to samo jedan maleni, majušni semafor ...

Oznake: Sinki priča

Dobro je, starija si blogerica, nekoliko mjeseci od mene, znači ja sam blogo-curica ...
Blog je dio našeg života.
Smije se našim nevještim pokušajima za koje mislimo da su remek djela pisanja.
Prijeti prstićem praveći se da ne vidi naše sitne kradje i imitacije koje "vješto" izvedemo.

Siguran je da se krije, i to vrlo uspješno neki veliki pjesnik u njemu, naravno, jedan muški i jedan ženski (robna, pardon,
rodna ravnopravnost). Kad smo kod te ravnopravnosti, za koju svi tvrde da postoji, šipak. Danas sam petljala s nekim papirima, ono u stilu treba mi jedan, a za njega sto jedan (nije dalmatinac, papir). Ženskice moraju donijeti svježi krsni list (6meseci, valjda hormoni prorade na to vrijeme) a muški ne mijenjaju prezime pa ne treba. Hoće li se netko oženiti samnom ?? Uvjet je da uzme moje prezime, za inat administraciji.
Blog je blog, ima svoje simpatije i ono drugo.
Malo se umiljava, malo reži.
Mijenja prioritete kao i admirale-admine.
Politike se tek malo dotakne, pa bež ... bež ... u sigurnost putovanja i objavljivanje slika.
Bez bloga se ništa ne može dogoditi u svijetu, jer ako nije obilježeno na blogu i nije vrijedno spominjati.
Neki se drže jedne kategorije, drugi skaču od stiha do slike preko putovanja, kuhanja, ... Ti si sa svakim od segmenta pomalo, ni sa jednim previše.

Plesala si valcer dok te neko (sram ga bilo) nije naljutio, a onda si poletila i letiš ... letiš ... Ne može te se stići.
Leti lastavice još dugo sretno i veselo na blogu. Na tom letu mnogi tvoji pratioci svojom ili tvojom krivnjom sustali su, ali ne brini, uvijek ima novih destinacija ...
Sretno ti blogovanje.

Anketa u novinama povodom dana korupcije ...
Slavi li se taj dan ili ??
Davanje mita je kažnjivo po zakonu i za onog tko daje i za onog tko prima.
Naravno da nikad nisam dala mito, a nažalost nisam bila u prilici ni da ga primim.
Krenem ja tako lagano preko ulice. Nigdje žive duše. Prijelaz za pješake je na 50m, ali nema nikoga ni automobila ni pješaka ... i krenem ja ...
Fiiiiiiiiijuuuuuuuuu ...
-Zviznu li ti ili mi se učini ??
Okrenem sa onako usporeno, kad iskoči policajac s nekom tekom. Traži pare. Pokušah onako tužno da ga gledam. Ne reagira. Pare, pa pare, navalio. Što da radim, otvorim novčanik, ali nema dosta.
Daj što imaš, i ne pišem prijavu.
I što uraditi ?? Uze on sam iz novčanika.
Ne dajem ja mito.

Preko sedam gora i sedam mora u nekoj malešnoj zemlji živjeli cvrčak i mrav.
Kako su bili pametni i znali tu basnu, riješili da dobro paze kako će odgojiti svoje potomke. Poduzeće sve mjere da njihova djeca dobro prodju u životu.
Mrav je vidio da je teško živjeti od fizičkog rada, pa je svog sina poslao u škole. Učio, mali mravić vrijedno, učio, završio velike škole, pa još učio, pa još ... i tako postao veliki znanstvenik. Prijavio se na biro rada, nadajući se upotrijebiti svoje teško stečeno znanje za napredak domovine. Čeka posao. Tata mrav vrijedno radi, i nada se da će sin jednog dana dobiti posao, a da on neće dobiti otkaz ...

Svjetski dan borbe protiv side 1.12.
Ne tako davno, zvanično 1986 bolest je došla na Balkan.
Priznata, nepriznata, unijela je pravi strah u redove izvjesne populacije. Sjećam se jedne diskusije kad je mladić od dvadesetak godina rekao da ne vjeruje u postojanje te bolesti, jer nitko od njegovih prijatelja je nema.
Nažalost, polako, ali sigurno smo se uvjerili u njeno postojanje.